Stručnjakinja uočila detalj u Milanovićevom nastupu: ‘Ovo je bio kandidacijski istup’
‘POŠTOVANI I DRAGI DRUŽE!’ Ovako je Ankica Tuđman pisala Titu
Ankica Tuđman, supruga Franje Tuđmana, uputila je pismo Josipu Brozu Titu 11. veljače 1972. na adresu Kabineta predsjednika SFRJ, točno mjesec dana nakon što su milicija i Udba uhitile njezina muža i odvele ga u istražni zatvor u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. U Arhivu Jugoslavije u Beogradu pronađena su dva pisma Ankice Tuđman “dragom drugu Titu”.
Prvo pismo izuzetan je “prozor” u povijest naše zemlje i prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana.
“Poštovani i dragi druže Tito,
Nadam se da će ovo moje pismo stići u Vaše ruke, no znajući za Vašu prezauzetost ja Vas unaprijed molim da nađete toliko vremena da ga pročitate, jer Vi ste jedini čovjek na koga se u ovoj, za mene najtežoj situaciji u mom životu, mogu obratiti, koji će me razumijeti i koji će mi htjeti pomoći pružiti i zaštitu. Ohrabrenje za ovaj korak našla sam i u Vašim riječima na 2. konferenciji SKJ kada ste između ostalog savjetovali drugovima iz Hrvatske “da ne dozvole tjeranje vještica” i da sudsko kažnjavanje “mora biti dokazano”, no pitam se da li će se Vaša riječ primijeniti i na moju obitelj.
Moj suprug Franjo Tuđman uhapšen je pod teškom optužbom još 11. siječnja ove godine i već punih mjesec dana sjedi u zatvoru, a bez ikakvog optužnog, a kamoli dokaznog materijala. Bez obzira što mi nisu jasni motivi njegovog hapšenja, vjerujte mi, da za ovakovu optužbu materijala i dokaza ne mogu ni imati, jer je ona besmislena i nespojiva s njegovom prošloću, s njegovim dosadašnjim radom, s njegovim pogledima i idealima.
Teža optužba i povreda ljudskog dostojanstva ne može biti izrečena i nanijeta jednoj obitelji koja je sav svoj život i rad posvetila ovoj i ovakvoj zemlji i to od samog početka- od 1941.godine.
Obje naše porodice, njegova (roditelji, dva brata i moj suprug) i moja (roditelji, brat i ja) sudjelovale su u NOP-u i NOR-u. Njegov otac Stjepan bio je član AVNOJ-a i vijećnik ZAVNOH-a, zatvaran već prije rata, a i 1941. od strane ustaša; brat Štefek kao sedamnaestogodišnji partizan uhvaćen je i ubijen od ustaša još 1943. u partizanima i moj suprug, nosilac “Partizanske spomenice 1941” pristupio je pokretu sa devetnaest godina kada je i primljen u SKJ.
U aktivnoj službi JNA ostao je do 1961. kada je na svoj zahtjev preveden u rezervu u činu generala-majora, a na poziv CK SKH osnovao je Insitut za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Moj brat je već 1942. kao SKOJ-evac interniran u Lepoglavu, po puštanju nastavio s ilegalnim radom, a zatim zajedno s roditeljima otišao u partizane. Ja sam kao sedamnaestogodišnja SKOJ-evka ( od 1943) radila ilegalno- bila sam tada član Gradskog komiteta SKOJ-a Zagreba- a sa 18. godina primljena sam u parizanima u SKJ.
Vjerujem da je Vama (preko generala- armije druga Gošnjaka general-pukovnika druga Oreščanina i drugih), bolje nego meni, poznat predan rad mog supruga i njegovo nesebično zalaganje na oživotvorenju i provođenju u život mnogih važnih vojnih pitanja, a izvan tog posla (tada, i kasnije po izlasku iz Armije) posvetio se isključivo znanstvenom radu- izučavanju povijesti uopće, a novije (između dva rata i NOB-a) posebice.
Njegova “neprijateljska djelatnost” su njegovi isključivo povijesni radovi, tiskani kao knjige ili u časopisima, -radovi koji su pohvaljivani, prevođeni i nagrađeni (na ” Hrvatskom u NOR-u” rad koji je tiskan u Enciklopediji, Vi ste svojom rukom napisali da nemate primjedbi; za knjigu “rat protiv rata” primio je nagradu Sekreterijata za narodnu obranu), a nikada nije jedan zabranjen, kao i predavanja koja su također bila isključivo povijesnog značenja. Kao povjesničar držao je tijekom 1971. predavanja samo u povodu 30-te obljetnice revolucije i u povodu 100. te obljetnice rođenja Stjepana Radića kome je u Trebarjevu održana i službena proslava, a za koju su od strane SSRN Hrvatske korišćeni i njegovi materijali.
Prema tome, nikada i nigdje, nije održao ni jedno političko predavanje niti je pisao političke tekstove, jer je sav njegov rad, kao što sam i rekla, bio posvećen isključivo povijesti. Da su njegova stremljenja bila isključivo u tom pravcu, potvrđuje i činjenica da već četiri i pol godine traži da mu se omogući rad na jednom od Fakulteta u Zagrebu (već je ranije predavao povijest NOB-a na Fakultetu političkih nauka) , a ne nikakve funkcije u društveno-političkim forumima, no nažalost za jednog povjesničara, a toliko znastvenih radova iza sebe nije se moglo odobriti jedno takvo mjesto.
A sada, sa svom svojom prošlošću revolucionara, nosioce Partizanske spomenice, povjesničara, generala JNA, sjedi bespomoćno u zatvoru.
Eto, druže Tito, to je ukratko povijest jedne partizanske revolucionarne obitelji koja je nesebnično žrtvovala sve svoje snage u ratu i poslije njega, za dobrobit svoje domovine, a čijeg supruga i oca se danas optužuje kao “kontrarevolucionara”, a mene poziva sekretar partijske organizacije Radio-televizije Zagreb gdje radim već osam godina i kaže da se “drugovi čude kako to da ja još uvijek radim”, a na moj upit tko je postavio to pitanje odgovara “SUBNOR Zagreba”, i da bi “briga” za moju obitelj bila puna od te hajke ne pošteđuje se ni moj najstariji sin Miroslav (član SKJ od svoje 18-te godine) koji je otpušten s posla- iz časopisa “Pitanja” gdje je bio glavni i odgovorni urednik.
I na kraju moram se upitati-kome smeta znanstveni rad mog supruga i njegovi dosadašnji uspjesi u tom radu, i kakova će biti perspektiva i budućnost moje obitelji ako se neće htjeti čuti istina? Vjeruje, druže Tito, da ću u Vama naći zaštitu i pomoć, a prije svega Vas molim da se ubrza istražni postupak koji će, uvjeravam Vas, otkloniti od njega tu tešku i lažnu optužbu s kojom on nema nikakve veze. Želeći vam svako dobro i dug život pozdravljam Vas s poštovanjem.
Ankica Tuđman
U Zagrebu, 11.02. 1972.”
ZADNJE VIJESTI
Hrvati među prvima u svijetu imaju ovu privilegiju: Svi je mogu imati, a evo i kako će funkcionirati
Preminuo istaknuti HDZ-ovac kojeg će pamtiti svi: ‘Onda kada su se mnogi bojali, vi niste’
Mamić prekinuo šutnju o Milanoviću i Plenkoviću: ‘Jedan je frajer, a drugi tableta za smirenje’