Poslovne i imovinske tajne Ante Nobila – poveznica s Hypo Aferom, medijskim tajkunima i Dankom Končarom

Autor: Irena Divković Milanović

Imovina odvjetnika Ante Nobila i njegove supruge Vinke osim vile na Pantovčaku i palače u središtu Zagreba, uključuje i udjele u tvrtkama gdje su mu partneri Milan Carić i Kermas Danka Končara * Nobilo-Carić Braxea je prije izbijanja afere Hypo prebačena na tvrtku u Vaduz kod Zagorčeva odvjetnika Hoopa da bi poslije završila pod formalnim skutama u švicarskom Fribourgu

Impresivnoj imovini supružnika Ante Nobila i sutkinje Vinke Maravić Nobilo, kako zajedničkoj tako i onoj zasebnoj, moguće je ući u trag preko vlasničkih listova te trgovačkih registara. Tako su oboje upisani kao suvlasnici vile na adresi Pantovčak 251a. Zanimljiv podatak doznajemo na margini tog vlasničkog izvatka. Suvlasnica Vinka Nobilo, s djevojačkim prezimenom Maravić, bila je ranije prijavljena na adresi Petra i Tome Erdödyja br. 16a. Za neupućene, radi se o kompleksu kojem pripada i nekadašnja Tvornica Nada Dimić, a koju su Anto Nobilo i njegov partner Milan Carić preuzeli preko tvrtke Poslovni centar Krešimir. O tome više možemo doznati iz Zaključka o stvarno pravnom uređenju odnosa na dijelu nekretnine buduće Poslovnog centra Penkala u Zagrebu a koji je 17. veljače 2005. potpisala bivša zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić. Znakovito je da su isti dan supružnici Nobilo kupili posjed na Pantovčaku na kojem će izrasti njihiva de luxe vila te da je isti dan bivša zg. gradonačelnica izašla u susret Rješenjem u korist tvrtke Nobilo-Carić.

>>> VIDEO: Nobilova supruga skrivala imovinsku karticu, a vilu pokazivala na stranoj televiziji

Iz Zaključka vidimo kako Grad Zagreb priznaje da je Poslovni centar Krešimir d.o.o. (sa sjedištem na adresi odvjetničkog ureda Nobilo u Amruševoj 7), zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina: tri kuće, tri zgrade i dvorište, površine 3.477 mč u ulici Petra i Tome Erdödyja br. 16, 16a, 16b, sve upisano u posjedovni list 3688 katastarske općine Centar. U spomenutom Zaključaku dalje se akceptira kako će na toj lokaciji nastati poslovna građevina s podzemnim garažama pod nazivom Poslovni centar Penkala, Branimirova-Erdödyjeva. Navedeno je i kako je na istim česticama upisana i stambena zgrada sagrađena 1968., a na kojoj su temeljem stanarskih prava, uknjiženi vlasnici stanova. Sudeći po ovom zaključku proizlazilo bi da je sutkinja Nobilo nekim alkemijskim postupkom dobila stanarsko pravo! No nije. To ćemo doznati iz vlasničkog e-izvatka, sutkinjinog zasebnog stana površine 74,29 čm. Iz dokumenta se raspliće misterij stanarskog prava, naime, dešifrira se da je tadašnja mlada sutkinja Zagrebačkog općinskog suda, uknjižena s djevojačkim prezimenom Maravić, na tu nekretninu temeljem poslovnih odnosa tvrtki povezanih s njezinim tada budućim suprugom. O tome svjedoči "rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 02. ožujka 2006. br. Tt-519-2, odnosno Odluke o pripajanju trgovačkih društava Poslovni centar Krešimir, Štrigova invest i Srebrnjak trgovačkom društvu Braxea d.o.o. od 30. prosinca 2005. broj OU-1966-2/05. Naveden je i Ugovor o međusobnim odnosima te dodatak istom od ožujka 2007., tabularne izjave Braxee od ožujka 2007., punomoći od 17. svibnja 2004., te više ugovora o kupovini stana na kojem postoji stanarsko pravo, te još nekoliko o darovanju te kupoprodaji nekretnine. Upisan je i podatak iz izvatka iz matice vjenčanih Splitsko-dalmatinske županije od 1. kolovoza 2005. budući je tada došlo do promjena prezimena vlasnice stana od Maravić na Nobilo. Upisano je i to da je 13. srpnja 2011. godine,uslijedila promjena prebivališta Vinke Nobilo. Naime, sve dotad, sutkinja je bila prijavljena na adresi Ulica Petra i Tome Erdodyja 16 A, a tek se od tada prijavila je na novu Pantovčak adresu. Sudeći po tome da je na elitnoj lokaciji živjela, te kako vidimo i ugostila i inozemnu TV ekipu 2008., jasno je da se tu radi o prekršaju. No, u zemlji u kojoj obični građani misle kako je kasta kojoj pripadaju supružnici Nobilo ionako iznad hrvatskih zakona, ne čudi ako bi se glavna akterica, na ovu konstataciju, bez obzira na sudačku profesiju, samo s elitne distance – nasmiješila.

Inače, kako je poznato, partneri Nobilo-Carić odustali su od prenamjene kompleksa Nade Dimić. Jedno su vrijeme novce ubirali od privremene garaže, no onda je uslijedio požar pa se kao izgledni novi vlasnik ukazao kontroverzni splitski gradonačelnik Željko Kerum. No, da ta kupnja nije uspjela, možemo doznati iz samog e-izvatka. Naime, 10. travnja 2007. upisano je zabilježba "djelomično odbijeni prijedlog Braxee d.o.o. radi uknjižbe prava vlasništva u korist splitskog Keruma d.o.o." Sada je kao suvasnik nesuđenog Nobilo-Carić Poslovnog centra Penkala, izuzimajući manji dio koji otpada na bivše društvene stanove a koji poduzetni dvojac nije otkupio, uknjižena zagrebačka tvrtka Elpida iz Lučkog, koja je u suvlasništvu Instituta IGH i Stipić Grupe. (link1, link2, link 3, link 4, link 5, link 6, link 7). Na nekretnini su od 18. svibnja 2011. upisane i dvije hipoteke Zagrebačke banke. Prva u iznosu 2,9 milijuna eura a druga od 5,5 milijuna eura. Ranije je na tom kompleksu bilo upisano više hipoteka. Iz teretovnice se može iščitati kredit u iznosu 1,95 milijuna eura u korist Reiffaisen banke, sporedna hipoteka u iznosu 4 milijuna eura kod Hypo centrale u Klagenfurtu, 5 milijuna u korist Hypo banke u Zagrebu te 13,9 milijuna eura u korist Hypo banke Klagenfurt. Budući se proteklih godina u Austriji vodila vrlo temeljita istraga o milijunima koji su iscurili iz Hypo banke kroz projekte u Hrvatskoj, logično je da se netko bio zainteresirao i za taj nesuđeni Nobilo-Carićev projekt Penkala, odnosno plasman milijuna eura u neizvjesni posao. Bez obzira na propast Kerumova preuzimanja "Nade Dimić", jedan tekst iz svibnja ove godine svjedoči kako to nije poremetilo odnose Keruma i Nobila. Naime, tada je objavljeno kako je Kerum s Dankom Končarom treći put razgledavao hotel Marjan u Kerumovom vlasništvu a da je Končar stigao u pratnji svoga odvjetnika Ante Nobila. Podaci iz registara zagrebačkog trgovačkog suda svjedoče nam o puno dubljim vezama Končara i Nobila, odnosno ukazuju na to da Nobilo nije samo odvjetnik nego skupa s Milanom Mićom Carićem i višestruki poslovni partner svjetski najbogatijem Zagrepčanu. No, da bismo stekli uvid u razgranate Nobilovo poslove, koji su ga, barem stambeno, uvrstili među europsku elitu na DW-u, napravit ćemo kratki rezime. Poslovni počeci odvjetnika Nobila bili su skromni kao i ostalih današnjih hrvatskih milijardera. Prije 16 godina njegovo se ime moglo iščitati tek u registru zagrebačke tvrtke Voćeprodukt u kojoj je bio predsjednik NO-a. Ta je tvrtka u međuvremenu ugašena. Potkraj 1998. Nobilo je registrirao i vlastito odvjetničko društvo a datašnji su mu partneri – suosnivači bili odvjetnici Sanja Ormuž i Rajko Mlinarić. Danas je Nobilo jedini član tog društva. Ormuž je isključena iz zastupanja a Mlinarić je otvorio vlastiti ured. Ured je smješten u Amruševoj 7 u Zagrebu, u stanu koji je i danas vlasništvo Željke Mujkić. Ona je udovica u požaru Ferrarija tragično stradalog poduzetnika s krim dosjeom Rešada Mujkića, odnosno majka, za šverc automobila inkriminiranog, Narcisa Mujkića. Znano je kako je Nobilo s obitelji Mujkić bio ne samo u odvjetničkim nego i vrlo prisnim odnosima. Potom je Nobilo osnovao čitav niz tvrtki sa sjedištem u svom odvjetničkom ureda. U nekima od njih je partner s Milanom Carićem a u nekima s ekipom s kojom je povezan preko Taekwondo saveza. Nobilo je inače član izvršnog odbora europskog Taekwondo saveza. Primjerice, 2008. bio je osnivač Master sporta, čiji je direktor Branko Pomahač, tajnik zagrebačkog Tae Kwon Do saveza.Sada ta tvrtka umjesto u Amruševoj posluje u Pješčanoj uvalu u Puli a novi je direktor član Hrvatskog Taekwondo saveza Nenad Seferagić iz Medulina. Nobilo je uključen i u neke najveće nadolazeće građevinske projekte u metropoli, pa tako i u Miler centar. U tom je projektu, potkraj 2010,. na mjestu predsjednika NO-a naslijedio osječkog poduzetnika, kojem se sudi za pokušaj podmićivanje sudaca Vrhovnog suda u korist Branimira Glavaša, Dragu Tadića. Sada je u tom projektu direktorica supruga Rudolfa Krpine, uhićenog u "aferi izlisti", odnosno zbog kupovine informacija od policajca Marka Svaline i Vjekoslava Drnića, pa ne čudi da je Nobilo dobio prigodu medijski tumačiti cijeli slučaj, i to jasno s pozicije "neutralnog" eksperta a ne interesno umrežene osobe. U siječnju 2011. Carić i Nobilo su osnovali Poslovni centar Donji grad sa sjedištem u Amruševoj 7. Direktor te tvrtke je Carićev sin Marko. No, potom je uslijedilo poslovanje preko tvrtki u suvlasništvu sa off shore tvrtkom Danka Končara Kermas Ltd. sa sjedištem na Malti. Prva od njih Lorsedo osnovana je 2006., ali je Kermas inkorporiran početkom 2011., sadašnji joj je direktor Pero Maravić iz Trogira, vjerojatno bliski član obitelji sutkinje Nobilo, a ujedno i predsjednik Gradskog vijeća Trogira ispred HNS-a. I u tvrtci Margesto s poslovnom adresom u Nobilom uredu nailazimo na ista tri suvlasnika: Nobila, Carića i Kermas. Direktorica je Zagrepčanka Željka Žderić.

Nobilo još posluje i preko tvtrke Manor sa sjedištem u Palmotićevoj 3 skupa s odvjetnikom Davorom Galetovićem. Toj su tvrtci pripojena dva druga zg. društva Mala ulaganja i Karantena. U svibnju ove godine Nobilo je s Carićem osnovao Tim Air, tvrtku koja će opsluživati njihov luksuzni zrakoplov Piper Cheyenne, kupljen u rujnu 2011. Direktor te tvrtke je pilot Jasmin Mešetović iz Banjola, koji je završio jednogodišnji stručni tečaj na Southwind Aviation Academy. Od lipnja 2012. Nobilo, Carić i Josipa Herjavec na adresi njihove palače u Petrinjskoj 3 osnovali su tvrtku Cael Mos, čija je Herjavec direktorica.

Zanimljiva je i poslovna sudbina Nobilo-Carićeve tvrtke Braxea. Ona ima sjedište u Carićevom uredu u Preradovićevoj 20, a inače je vlasnica palače u Petrinjskoj 3, gdje je poslovao dućan

Hugo Boss do zatvaranja. Zapravo, radi se o nekretnini goleme vrijednosti, ne samo zbog pozicije u najstrožem centru, tik do omiljenih sudačko-odvjetničkih kafića, nego i zbog kvadrature. Naime, radi se o dvije zgrade površine 1.418 mč i zemljištu površine 394 mč. Nobilo-Carićeva tvrtka uknjižena je kao vlasnica svih pet etaža (link 1, link 2, link 3, link 4 i link 5) a o poslovnoj uspješnosti dvojca na trusnoj hrvatskoj poslovnoj sceni zorno svjedoči podatak da je 18. veljače 201. nema čak ni tereta, odnosno da je kredit iz listopada 2007., u iznosu 5 milijuna eura, koji je bio hipotekarno upisan na etažama 3,4 i 5 u korist Erste & Steiermärkische banke, izbrisan. Osim toga zgrada ima intrigantnu poršlost. Prije 2. svjetskog rata bila u vlasništvu židovskog Humanitarnog »Društva čovječnosti», tu je bio njihov dom, koji je izgradio znameniti zagrebački arhitekt Edo Schön. U prizemlju je Josip Broz bio pomoćnik u radionici Rudolfa Bauma, što se i danas može vidjeti na Wikipediji. Zanimljivo je da je da se te vlasničke činjenice danas ne mogu iščitati iz povijesnog izvatka vlasničkog lista za tu nekretninu. Inače, sve druge zgrade u središtu Zagreba uobičajeno imaju dostupne podatke o bivšim vlasnicama, činjenicama konfiskacije, povratu… Teško je dokučiti zašto su tragovi predratnog židovskog Društva čovječnosti izbrisani iz vlasničkih temelja sadašnje Nobilo-Carić palače u središtu hrvatske metropole? No, zato više o tvrtkama koje su pripojene njihovoj tvrtci Braxea možemo doznati sa Trgovačkog suda u zagrebu. Tako su joj u prosincu 2005. pripojeni: Poslovni centar Krešimir, Štrigiva Invest i Srebrnjak. Činjenica pripajanja doduše dostupna je i iz vlasničkog izvatka za bivši kompleks Tvornice Nada Dimić. No, specifične poslovne okolnosti Braxee možemo bolje razumjeti u kontekstu poslovnih činjenica s njom povezane tvrtke Plac projekt. Ta je tvrtka registrirana u Nobilovom uredu, a njezini su osnivači isprva bili već spomenuti Branko Pomahač te EE Real Estate Invest sa sjedištem u Odvjetničkom uredu Hoop & Hoop u Pflugstrasse 7 u Vaduzu. Kako je poznato, radi se o bivšem odvjetniku generala Zagorca čije je poslovanje s Hypom bilo predmet više krimnalističkih istraga Austrije i Slovenije. Vjerojatno u funkciji zametanja tragova, tu se tvrtku prebacilo u manje inkriminirano sjedište. Tako je promijenjen osnivač Plac projektu umjesto vaduške tvrtke potkraj 2004. upisan je ST Sanierugns- und Trockenbau, tvrtka s adresom u Rue St. Pierre 18, u švicarskom Fribourgu. Prema podacima sa zagrebačkog trgovačkog suda dakle transfer vlasništva na EE Real Estate Invest Aktiengessellschaft u svibnju 2005 sustigla je i Poslovni centar Krešimir te u listopadu 2005 i Braxeu. Na istoj adresi u Švicarskoj posluje i Allegheny Financial SA, suvlasnik hrvatskog Allegheny Financiala d.o.o., odnosno tvrtki izraslih iz bivšeg nekretninskog portfelja Hypo banke. Ostali su suvlasnici Ninoslav Pavić, Stjepan Orešković i Damir Farkaš.




Autor:Irena Divković Milanović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.