HDZ-ovci poručuju Karamarku, Brkiću i Čuljku: Pomirite se – ili će stranku i državu preuzeti Pašalić i Opus Dei!

Iz dosadašnjeg tijeka događaja, pogotovo nakon HDZ-ovih stalnih prijepora s Mostom, vidljivo je da unutar stranke jak utjecaj imaju ostaci Pašalićevog parasustava koji se preko rigidnog dijela Crkve nametnuo premijeru Oreškoviću. Neki stranački izvori tvrde da je tu riječ o uštimanoj ekipi iz Opus Deija koja vlada Vladom i premijerom. Tu se prije svega aludira na vodeće hrvatske tzv. konzervativce Stjepu Bartulicu i Vicu Batarela, ali i na Željku Markić i neke druge pripadnike te skupine.

Proteklih je dana i tjedana pažnja hrvatske javnosti bila usmjerena i na aktualne priče o odnosu trojice čelnih ljudi HDZ-a – Tomislava Karamarka, Milijana Brkića i Tomislava Čuljka. I dok su mediji uglavnom bili zaokupljeni navodnim sukobima i sve većim nesporazumima između predsjednika HDZ-a i glavnog tajnika stranke, treća važna karika u HDZ-ovu lancu rukovođenja Tomislav Čuljak, inače politički tajnik stranke, kao da je iščeznuo iz javnosti, što su mnogi protumačili kao njegovo lagano udaljavanje iz najužeg vodstva stranke. Podsjetimo, još za vrijeme maratonskih pregovora Domoljubne koalicije i Mosta mnogi iz Predsjedništva HDZ-a su bili ljuti jer su bili potpuno izbačeni iz tih pregovora. Tu se prije svega mislilo na dvojicu vodećih operativaca stranke, glavnog tajnika Milijana Brkića i političkog tajnika Tomislava Čuljka. Tako su mediji danima izvješćivali da njih dvojica uopće nisu bili upućeni u završnicu pregovora o izboru ministara. I u konačnici nisu bili zadovoljni izborom, bolje reći bili su nezadovoljnji, što su, zbog manjka fotelja i nerelanih ambicija Mosta, iz igre ispali oni istinski HDZ-ovci koji su zaslužili danas biti u Oreškovićevoj vladi. Premda je Čuljak trebao biti potpredsjednik Sabora, kad je uvidio kako se stvari odvijaju te da su mnogi stranački ljudi ispali iz igre, odlučio je odbiti ponudu jer nije htio da ga njegova baza optuži da se pobrinuo samo za sebe, tvrdili su neki članovi stranke bliski Čuljku. Iako su i Brkić i Čuljak predlagali svoje kandidate, Karamarko ih nije uzeo u obzir, nego je birao svoje pouzdane ljude koji će mu biti oslonac na unutarstanačkim izborima. Pa i za parlamentarne izbore preko noći su osvanule liste s drugim imenima, što je izazvalo revolt u HDZ-u, pisali su tada mediji tvrdeći da Karamarkovi odnosi s Brkićem i Čuljkom nikad nisu bili lošiji.

Gdje ima dima ima i vatre

Istina je da su se ti odnosi u značajnoj mjeri poremetili, usred teškog i na trenutke mučnog pregovaračkog procesa s Mostom, u kojem je Karamarko morao balansirati između želja brojnih članova i dužnosnika HDZ-a i surove realnosti i pritisaka koje mu je Most nametao. Karamarko je bio svjestan da je potrebno doći na vlast, a onda u hodu rješavati brojne, ponekad se činilo i čini, nerješive probleme s Mostom, nego otići u oporbu i promatrati kako Zoran Milanović i njegovi desperadosi nastavljaju s tiraniziranjem hrvatske političke scene i hrvatskih građana. No, taj dolazak na vlast u koaliciji s pohlepnim mostovcima iziskivao je i velike kadrovske žrtve brojnih istaknutih članova stranke, u prvom redu Milijana Brkića, za kojeg kolege iz Mosta nisu htjeli ni čuti da sudjeluje u izvršnoj vlasti, pa su mu tako najprije spustili ‘rampu’, ne samo na dva ključna mjesta u policiji – ministra i ravnatelja, nego i na bilo koje drugo mjesto u MUP-u, ali i obavještajnoj zajednici. Ali ni to im nije bilo dovoljno, pa kada je predsjednik HDZ-a Brkića predložio za ministra branitelja, Most je opet uložio veto, a premijer Orešković toliko mrcvario s donošenjem te odluke da je na koncu čestiti Brkić sam odustao od ponuđene mu kandidature. Tada su mnogi mediji neskloni HDZ-u i Domoljubnoj koaliciji požurili izvijestiti da je Karamarko namjerno podmetnuo Brkiću kandidirajući ga za ministra branitelja, iako je unaprijed znao kako Most i Orešković po tom pitanju dišu. Odmah su pojedini spin doktori jedva dočekali napisati kako sukobi Karamarka i Brkića zapravo traju od izborne noći u kojoj HDZ i Domoljubna koalicija nisu ostvarili onaj rezultat kakav se najvaljivao i realno očekivao. Osim što je Brkić zamjerio loše izborne rezultate, on Karamarku nije odobravao ni njegov krajne popustljiv odnos prema čelnicima Mosta, koji je HDZ i Domoljubnu koaliciju doveo u inferioran i veoma često ponižavajući položaj, pisali su tada mediji. Istini za volju, u brojnim tekstovima koji su opisivali sukobe na relaciji Karamarko – Brkić bilo je puno dima, ali i ponešto vatre, odnosno istine.

Pucanje veza u komunikaciji Karamarko – Brkić

Naime, sva ta burna događanja i turbulentni odnosi s nepredvidljivim i ucjenjivačkim Mostom ostavili su traga na odnosima trojice čelnih ljudi u HDZ-u – Karamarku, Brkiću i Čuljku. I dok se ovaj treći samozatajno povukao u stranačku zavjetrinu čekajući da oluja prođe, između predsjednika HDZ-a i glavnog tajnika stranke često je iskrilo, a bilo je perioda i kada je pucala veza u međusobnoj komunikaciji. No, izvori iz stranke tvrde kako njihovi odnosi nikada, ama baš nikada, nisu bili dovedeni u pitanje, te da razmimoilaženja oko nekih stvari, ideja, prijedloga, ali i kadrovskih rješenja, nikada nisu predstavljala kap koja bi prelila čašu njihova strpljenja i dovela do prekida dugogodišnjeg prijateljstva. S Karamarkom je Brkić prijatelj već više od dva desetljeća, a čovjekom od njegova iznimnog povjerenja postao je 1995. godine kada je, kao dozapovjednik Alfi i podstanar s obitelji, odbio ključeve ponuđenog mu stana u Zagrebu. Naime, Brkić je rekao da ne može uzeti stan dok su podstanari udovice njegovih suboraca iz postrojbe. Imajući to u vidu, jasno je da prijateljstvo Karamarka i Brkića ne može tek tako puknuti na nekim razmiricama, nesuglasicama, čarkama, ali je nužno da njih dvojica zajedno s trećom stranačkom polugom – Čuljkom – sjednu za isti stol i razjasne sve nesuglasice koje su imali, smatraju istinski prijatelji HDZ-a. Karamarko, Brkić i Čuljak su udarna trojka HDZ-a, i ne smiju se dovesti u situaciju da jedni o drugima razmišljaju kao o suparnicima ili nelojalnim konkurentima, smatraju oni. Danas je Hrvatskoj jedinstveni HDZ potrebniji nego ikada prije, izuzimajući ratne godine, a jezgru takvog HDZ-a, osim spomenutog vodećeg trojca, trebaju činiti i jaki ljudi iz Dalmacije poput Božidara Longina, zadarskog dožupana i rizničara HDZ-a, koji je jedno vrijeme bio spominjan i kao najozbiljniji kandidat za ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, na koje je u konačnici izabran njegov stranački kolega Oleg Butković.

Ne mogu Bartulica i Batarelo istisnuti Brkića i Čuljka

Tu čvrstu stranačku jezgru svakako trebaju činiti još i zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta, župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja, “lički Putin” Darko Milinović, Damir Jelić, potpredsjednik stranke i gradonačelnik Karlovca, ali i Josip Đakić i Ivica Kirin. To su ljudi koji trebaju, uz normalno uporište HDZ-a iz Slavonije, biti glavna stranačka snaga, smatraju ljudi bliski HDZ-u. Normalno je da većina njih nije za operativno vođenje u Vladi, ali nije ni Vlada ta koja čini strukturu HDZ-a. No, iz dosadašnjeg tijeka događaja, pogotovo nakon što je HDZ u suradnji s Mostom, nakon povuci potegni pregovora, preuzeo ili još uvijek preuzima vlast, (još se ne zna ni kad će), od prethodne Kukuriku vlasti, vidljivo je da unutar stranke jak utjecaj imaju ostaci Pašalićevog parasustava koji se preko rigidnog dijela Crkve nametnuo premijeru Tihomiru Oreškoviću. Neki stranački izvori tvrde da je tu riječ o cijeloj uštimanoj ekipi iz Opus Deija koja vlada Vladom i premijerom. Tu se prije svega aludira na vodeće hrvatske takozvane konzervativce – Stjepu Bartulicu i Vicu Batarela – koji svojom bliskošću s HDZ-om traže svoju političku nišu za uhljebljenje i djelovanje, o čemu je već pisao naš tjednik, ali tu se misli i na Željku Markić i neke druge pripadnike te skupine. A ljude koji su izmislili HDZ i koji su u zadnjih nekoliko godina stranku postavljali na noge – kao što su Brkić i Čuljak – danas se baca u zapećak i raznim spinovima ih se pokušava što više udaljiti i od Karamarka i međusobno. No, to njihovo međusobno udaljavanje jeste ujedno i udaljavanje od HDZ-a, i njegovo prepuštanje u ruke raznim pašalićima, markićkama, bartulicama. Stoga ljudi koji su bliski i Čuljku i Brkiću i Karamarku danas nastoje da oni sjednu za isti stol, zakopaju sve ratne sjekire, ostave iza sebe razne nedoumice i nesporazume, odupru se raznim opus deima koji bi stranku vratili u vremena raznih razmirica, netolerancije i rigidnog konzervativizma. Iskreni prijatelji HDZ-a će inzistirati na nastavku njihove suradnje, koja nikada i nije bila upitna u onoj mjeri u kojoj su raznorazni spin doktori sve to htjeli pokvariti kako bi oni bili bitni.

U HDZ-u vjeruju da dalje mogu i bez Mosta i bez Oreškovića

Nije dobro nastaviti s daljnjim prepucavanjima, smatraju izvori iz stranke, nego treba staviti svu pamet na isti kup i oduprijeti se daljnjim pokušajima destabiliziranja stranke. A Karamarku se ne treba stalno zamjerati da je popustio Mostu, jer šef HDZ-a je kao razborit političar shvatio da je najpotrebnije preuzeti vlast, a odnose u koaliciji rješavati u hodu. S tim u vezi nekorektno je od Mosta što zloupotrebljava Karamarka i HDZ. Svakim novim danom postaje sve vidljivije da mostovci nisu takvi kakvim su se predstavljali u predizbornoj kampanji, nego se sve više slikaju kao podrška SDP-u, najprije kroz čuvanje njihovih kadrova u institucijama. Nekorektno je i to da je Most u pregovaračkom postupku tražio mjesta ministra policije i ravnatelja SOA-e, za koja je tražio ljude po tramvajskim postajama, tvrde u HDZ-u. U stranci se iskreno nadaju da će se politička scena nakon stranačkih izbora u SDP-u, HNS-u i HDZ-u, (u HSS-u i Hrvatskim laburistima izbori su se već dogodili) razbistriti i normalizirati. Smatraju da nije normalno, bez obzira što je HNS u oporbi, da vladajuća garnitura ne podržava kandidaturu Vesne Pusić za UN. Ako je baš toliko mrze, onda im je to idealna prilika da je se riješe, smatra isti izvor. Inače, Karamarko ima idealnu šansu nakon unutarstranačkih izbora i u ostalim strankama pronaći potencijalne partnere u vođenju koalicije i bez Mosta i bez Oreškovića. I Pašalića, naravno. A svi koji su mislili da će doći do pucanja na relaciji pomalo autističnog Karamarka, radišnog Brkića i samozatajnog Čuljka malo su se zaletjeli. Oni imaju puno zajedničkih prijatelja koji će ih nastojati uvezati i sjesti za zajednički stol. Jer pred njima su velike obveze, od stabiliziranja HDZ-a i vlasti u državi do preuzimanja Grada Zagreba, nakon 16 godina Bandićeve i SDP-ove samovlade.