PLJUŠTE REAKCIJE NA BRUTALNU MAKLJAŽU NAVIJAČA I POLICIJE: ‘Ovo im treba doživotno zabraniti, to će im biti najveća kazna!’

Jučer se kasno navečer na autocesi A1, na odmorištu Desinec prema Splitu, odvila žestoka makljaža koja samo pukom srećom nije završila s tragičnijim ishodom.

U masovnom sukobu između pripadnika Torcide i policije sudjelovalo je više stotina osoba pri čemu su policajci ranili dvije osobe, a ozlijeđeno je i desetak policajaca.

Svi ozlijeđeni su izvan životne opasnosti, a jedan muškarac koji je zadobio prostrjelnu ranu desne potkoljenice je operiran u Općoj bolnici Karlovac.

“Napad je izvršen i raketama, a znate što znači otvoreni plamen na benzinskoj postaji, zamislite da je došlo do zapaljenja i eksplozije na benzinskoj postaji”, rekao je zamjenik glavnog ravnatelja policije za opću sigurnost Damir Barić.

Pljušte reakcije

Čitav dan pljušte reakcije na brutalnu makljažu. Primjerice, Dražen Lalić, sociolog, profesor s Fakulteta političkih znanosti i autor knjige “Torcida: Pogled iznutra”, sinoćnji masovni sukob Torcide s policajcima vidi kao incident uvjetovan situacijom. Međutim, osuđuje ga ističući da je protiv svakog oblika nasilja.

No, mora se primijetiti da je više onih koji se zalažu da je nasilje potrebno bezuvjetno osuditi. I na to staviti točku.

Politički analitičar Tomislav Stipić smatra da su opravdanja huligana koji skidaju dresove djeci od 9 godina i zastrašuju ih i huligana koji zaustave promet na autocesti jer su “frustrirani” stalna zamjena teza koja je već dugo u javnom prostoru.

“Policija javnosti mora predočiti opravdanost svojeg postupanja i ako je bilo prekomjerne uporabe sile, odgovorne kazniti. No, kako se čini, policija je djelovala nakon što su navijači zaustavili promet i krenuli s nasilničkim ponašanjem, bakljama, palicama itd.

Pitanje, ima li itko pravo zbog svojih frustracija ugroziti promet, zdravlje ili život drugih? I tko je pozvan da zaštiti slučajne prolaznike od nasilja zbog nečije “frustracije”? Argumenti kako su navijači sudjelovali u obrani Hrvatske ili su sudjelovali u premještanju beba iz Petrove bolnice ne daju im za pravo da izazivaju nerede.

Upravo suprotno, ako su bili toliko empatični u kriznim situacijama, imaju još veću odgovornost u društvu. To je isto kao kad branitelji koji su branili zemlju državi koju su branili utaje porez jer oni to mogu, ta branili su zemlju. Ili kad suludi Putin kaže da je Rusija porazila nacizam, pa sad može lupati po Ukrajini. Kakvi su to argumenti? Za svako nasilje treba odrezati drakonske kazne, a svima koji na utakmice idu pajserima, palicama, bokserima, pirotehnikom i koji sudjeluju u uništavanju privatne i javne imovine treba doživotno zabraniti pohođenje utakmica. To će im biti najveća kazna”, napisao je Stipić na Facebooku.

Bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak također smatra da je opasno tražiti opravdanja za huliganstvo i nasilje pod izgovorom navijanja i sporta.

“Noćašnji incident na autocesti u kojem su navodni navijači zaustavili promet i sukobili se s policijom rezultat je previše popuštanja nasilnom ponašanju u društvu. Više od samog incidenta iznenadila me reakcija mnogih, od anonimnih komentatora do sveučilišnih profesora koji traže opravdanje za takvo ponašanje. Opravdati nasilje time da se prema “strastvenim” navijačima nekoga kluba nije fer postupalo prije ili za vrijeme utakmice, ili jer je među njima bilo droge i alkohola, je prije svega, opasno.

Naime, opravdanja za nasilje svatko od nas može naći svaki dan. Kada nas netko “zaobiđe” u redu, kada nas se nepravedno optuži ili kada nas se ponižava na temelju nekog našeg prirođenog obilježja. Međutim, civilizirana i normalna osoba će se “pobuniti” prihvatljivim, ljudskim i pravnim sredstvima. To ne znači da treba šutjeti ili trpjeti nepravdu. To nikako! Međutim, slijepo nasilje prema onima koji s nanesenom nepravdom nemaju izravne veze, je glupo, društveno neprihvatljivo i za takvo ponašanje je opasno opravdavati.

Odgovornost? Naravno da svi gledamo prema zakonima, sudstvu, policiji, školi i drugim institucijama. Opravdano. Međutim, bolje nam je da sada svatko od nas krene od sebe. Opravdavamo li nasilje i slijepu mržnju, koja je po definiciji glupa? Pomažemo li djeci, mladima, kolegama i prijateljima da artikuliraju svoju frustraciju? Znamo li se zrelo suočiti s vlastitom frustracijom? Tražimo li pomoć kada se osjećamo da ne možemo sami? Jesmo li u stanju pomoći drugima, uputiti ih gdje da traže podršku? Borimo li se za pravdu i uređeno društvo dijalogom, radom, pravnim i demokratskim sredstvima? Je li, po nama, alkohol i droga opravdanje za nasilje, jer mladi se trebaju “ispuhati”? Kakav primjer mi dajemo u svojoj okolini? Šutimo?”, piše Divjak.

Saborska zastupnica Dalija Orešković čvrstog je stava.

“Nasilnik je nasilnik. Bilo da se radi o političkom nasilju ili navijačkom nasilju, nasilje je nasilje. A razlog zbog kojeg se s nasiljem, kako s onim političkim, tako i ovim navijačkim ne možemo obračunati je taj, što ova država i društvo na nasilju opstaje i parazitira. Nema ali”.