Plenković poteze SDP-a označio tragedijom, a Milanović mu nije bitan: ‘To je njegov problem’
PISMO OČAJNIKA: Hrvat odselio u Ameriku pa kontaktirao ženu: ’Bolje je kod kuće travu pasti, nego ići u Ameriku’
Kanada, Njemačka i Irska najčešće su zemlje u koje Hrvati vole skoknuti i tamo ostati. A iako se taj način migriranja povećao u zadnjih nekoliko godina, on je daleko od iznimke. Kako pokazuje pismo iseljenika koji je bolji život pokušao pronaći u Americi, a koje je objavljeno u zagrebačkom listu “Hrvatski narod”, Hrvati su se i u tuđini uvijek rado vraćali doma.
Pismo koje datira 1. studenog 1900. naslovljeno je “Ljudi ne idite u Ameriku!”, a Večernji ga je list objavio u cijelosti. Ovim putem i mi ga prenosimo:
“Hvaljen Isus i Marija! Stelton, Nord Amerika, dne 2. oktobra 1900. Draga moja ženo! Da ti znaš kako ja ovdje služim, ti bi sve kod kuće prodala, prodala pa bi me kući odpremila – ako za me mariš. Ja ovdje neznam kad ću glavu izgubiti. Kad god idem u fabriku, onda moj atres ostavim, da oni koji ostanu živi budu znali moji sirotinji pisati. Samo ja uvijek kunem onu uru i onaj čas, kad sam u Ameriku pošao, gdje ja tužan svoju krv pijem. Bolje je kod kuće travu pasti, nego iti u Ameriku. Amerika je prokleta zemlja i silno će naše ljude požderati. Naš je brat Janko Kaurić iz Vel. Soline poginuo vozeć zemlju u vagon tačkama, pa je pao na štreku i u njem nešto puklo i bolovao mjesec dana, onda je umro. Svi smo mu išli na sprovod. Tako naši ljudi pogiblju svaki dan po jedan. Draga ženo, da me vidiš sada, kako sam mršav, a brki izgoreli od ognja gdje se željezo tali! Bila me i ruka zaboljela pa nisam mjesec dana mogao raditi, već sam mislio da ću bez ruke ostati, ali mili Bog dao pa je sada opet dobro i mogu raditi. Ja mislim da i ti na me misliš i Bogu se pomoliš za moje zdravlje. Ja sam vas troje ostavio kao troje pilića i otišao od kuće, da se nisam nikad ogledao od muke do Zagreba. Kad sam pošao iz Zagreba pa do Beča, nisam vidio ni neba ni zemlje od teškog plača – i još bolje, kad sam izišao u Prajsku. Tužno li je srce moje na sve vieke! Šaljem ti 100 kruna za odjeću djeci i tebi, onda za drva i da 30 forinti odplatiš duga. Ako se djelo ne zatvori i Bog dragi dade života i zdravlje, opet ću poslati novaca za dug izplatiti, a onda, ako Bog da, doma i nikad više pomisliti na Ameriku!” piše Stanko Bartolić iz Male Soline.
ZADNJE VIJESTI
Najveća tajna Zorana Milanovića: Obitelj je godinama skrivala drugo ime predsjednika
Rijetki znaju kako je Jandroković osvojio suprugu, a svi pamte obiteljsku dramu s Milanovićevima
Ćipe progovorio o dogovorima Pupovca i Plenkovića: ‘To doslovno drži naciju u okovima’