Pismo djelatnika redakcije dokumentarnog programa Programskom vijeću HRT-a

U nastavku članka pročitajte dramatični apel koji potpisuje 48 djelatnika redakcije dokumentarnog programa na javnoj televiziji.

Zabrinuti postojećim stanjem, ali jednako zabrinuti i za sudbinu Dokumentarnog programa na Hrvatskoj televiziji, mi, djelatnici Redakcije dokumentarnog programa, obraćamo se Programskom vijeću HRT-a s molbom da na svojoj sljedećoj sjednici, temeljem iznesenih činjenica i vlastitog uvida, raspravi alarmantno stanje u koje je program doveden i probleme s kojima se Dokumentarni program suočava. Očekujemo da kao institucija nadležna za strategijski razvoj programskih sadržaja HRT i nadzor nad pravcima realizacije programa HRT-a, a sve u skladu sa Zakonom o HRT-u, donesete odgovarajuće zaključke. Djelatnici u Dokumentarnom programu odlučili su se na ovaj korak uvjereni da većina aktivnosti poduzetih u 2011. godini vodi slabljenju, marginaliziranju, gašenju i na koncu likvidaciji Dokumentarnog programa. Jednako tako, uvjereni smo daje veći dio odluka koje su donesene na upravljačkoj i programskoj razini HRT, nisu u skladu sa primjenom odredbi Zakona o HRT-u. Bez obzira koliko se pozivale na Zakon o HRT-u, te odluke svjesno ili nesvjesno vode: a) financijski sumnjivim i netransparentnim projektima u proizvodnji dokumentarnog programa u tzv. vanjskoj suradnji (outsourcing); b) sustavnom onemogućavanju i drastičnom smanjivanju daljnje proizvodnje dokumentarnih filmova u vlastitoj proizvodnji radom djelatnika Dokumentarnog programa HTV-a; c) kadrovskom slabljenju i otpuštanju autorskog i stručnog tima Redakcije dokumentarnog programa, jer se Planom restrukturiranja HTV u 2012. godini, (kojega članovi Programskog vijeća, nažalost, nisu imali prilike vidjeti) predviđa otpuštanje 61 posto stalno uposlenih (19 od ukupno 31). Dakle, upravo se u Dokumentarnom, od svih programa i službi HRT-a, planira, razmjerno broju uposlenika, najveće “čišćenje”, iako u Programu radi 24 autora urednika, 5 novinara, 2 tajnice, i u TV Kalendaru 1 urednik i 4 novinara. Dva urednika uskoro odlaze u mirovinu.

To nas sve upućuje na zaključak da se, suprotno članku 5. (“HTV je dužan osigurati proizvodne uvjete za postizanje najviših stvaralačkih dosega u području dokumentarnih djela”) i suprotno drugim člancima Zakona o HRT-u, mijenja paradigma Programske orijentacije HRT. U tome smislu, Dokumentarni program HTV se, kako unutar programske sheme, tako i unutar financijskog plana za 2012. godinu, želi značajno reducirati, što će omogućiti gašenje i likvidaciju Dokumentarnog programa, u korist otkupa i vanjske proizvodnje dokumentarnih sadržaja, čije ugovaranje i planiranje već jest u mnogočemu zabrinjavajuće, poslovno upitno ili je predmetom istraga nadležnih državnih institucija koje se bave stanjem na HTV-ll. Na čemu zasnivamo ovakve tvrdnje?

1. Prema članku 11. Zakona o HRT-u, “najmanje 15 posto svoga godišnjeg programskog proračuna HRT je dužan osigurati za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, od čega polovina tih sredstava mora biti namijenjena za djela izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku”. Kako je ta obveza riješena u programu HTV-a?

Kako u Godišnjem planu troškova proizvodnje za 2012. godinu nije predviđen niti jedan otkup dokumentarnog filma ili serijala ili vanjska suradnja od bilo kojeg europskog neovisnog proizvođa, kako se ne planira proizvesti niti jedno djelo na izvornom hrvatskom jeziku s neovisnim proizvođačem iz Belgije ili sa Kajmanskih otoka, sasvim je izvjesno da je, suprotno odredbama Zakona o HRT-u, usmjeravanje svih 15 posto iz godišnjeg programskog proračuna prema hrvatskim neovisnim proizvođačima, izravno kršenje Zakona. Drugim riječima ,prema članku 11. Zakona o HRT-u, HRT je dužan usmjeriti TEK polovicu, dakle, 7,5 posto godišnjeg Programskog proračuna prema hrvatskim neovisnim proizvođačima.

2. Gore spomenutim Godišnjim planom troškova proizvodnje, od sredstava koja su proračunski stajala na raspolaganju Dokumentarnom programu za vlastitu proizvodnju, otkup, koprodukcije dokumentarnih filma u 2012. godini, ukupno 8.706.862 kune – čak 75 posto toga iznosa odgovorni ljudi su namijenili tzv. hrvatskim neovisnim proizvođačima stavke “Otkup gotovog programa”, “Nabava-poziv” i “Jugoslavenske tajne policije”, neovisnim i nepoznatim hrvatskim proizvođačimau startu je otišlo 5.474.761 kuna. Pri čemu je prekršeno nekoliko zakonskih članka,kako Zakona o HRT, tako i Zakona o elektroničkim medijima.

Zakon o HRT izričito traži transparentnost u odabiru programskih sadržaja koji se osigurava nabavom europskih djela neovisnih proizvođača, što u slučaju stavki “Otkup gotovog programa”(576.000 kuna) i “Nabava-poziv”(3.045.5l1 kuna) nikako nije slučaj. Ne zna se ni kome su, ni zašto su baš tolika sredstva namijenjena. Osim, što se zna da se u 2012. godini planira realizirati jedan “fantomski” serijal. Nitko u Dokumentarnom programu ne zna ni o čemu, ni o komu se radi, ali se zna cijena toga serijala ostvarenog u suradnji sa nekom vanjskom produkcijom, odnosno “hrvatskim neovisnim proizvođačem” – 3.040.000 kuna za 8 epizoda. Iako, zapravo, hrvatski neovisni proizvođači – ne postoje. Prema članku 43. Zakona o elektroničkim medijima, hrvatski neovisni proizvođač je “onaj koji po narudžbi pojedinog nakladnika televizije ostvaruje najviše polovicu svoje godišnje proizvodnje”. Iako u Hrvatskoj ne postoji takav nakladnik koji 50 posto svoje proizvodnje ostvaruje sa HRT-om, a 50 posto sa ostalim nakladnicima na hrvatskom tržištu, izvjesno je da već postoji odabrani “neovisni proizvođač” novog serijala, koji će biti plaćen iz sredstava namijenjenih radu Dokumentarnog programa. Očigledno je prihvatljivija praksa da se pod “hrvatskim neovisnim proizvođačem” podrazumijeva ad hoc stvorena skupina vanjskih suradnika, koja će okupljena oko nepoznate produkcijske kuće, po principima “outsourcinga”, “odraditi” nekoliko milijuna kuna iz proračuna Dokumentarnog programa, a da o tome u Programu nitko nema pojma.

3. No, to ne znači da je, po namirenju “hrvatskih neovisnih proizvođača”, Dokumentarnom programu za potrebe vlastite proizvodnje ostalo- 3.232,101 kuna. Tu su još troškovi “Satelitskog programa”( “Hrvatske kronike BiH”, “Slika Hrvatske”,”Moje rodno mjesto”) čiji se troškovi, u iznosu od 113.400 kuna u 2012. godini, također- ne zna se zašto- naplaćuju iz sredstava Dokumentarnog programa. Na primjer, “Slika Hrvatske” je poseban interes Vlade RH, pa se financira dodatnim sredstvima iz državnog proračuna. Tako, za izradu 8 serijala(ciklusa) i samo 18 slobodnih dokumentarnih filmova, od kojih nečijom odlukom, niti jedan nije svrstan u A produkciju( filmovi koji mogu koštati najviše do 150.000), Dokumentarnom programu u 2012. godini stoji na raspolaganju rekordno minimalnih- 3.118.701 kuna.

Nitko nije dao odgovor zašto se u 2012. godini, u Dokumentarnom programu, radom njegovih djelatnika, ne može snimiti niti jedan film A produkcije. Vjerovatno ne stoga što tamo rade loši i neiskusni sineasti, već stoga što se veći iznosi planiraju potrošiti u “vanjskoj produkciji”.

4. Kakve nam još prednosti nude “outsourcing”, odnosno vanjska proizvodnja i otkup dokumentarnih filmova? Nadležni govore kako se tako drastično snižavaju troškovi proizvodnje filmova, pa tako i ukupni troškovi HTV. Kada se zna da su za prosječni dokumentarac u redovnoj proizvodnji i proizveden radom zaposlenika u Dokumentarnom programu HTV, izravni troškovi od 30.000-70.000 kuna, a da izravni troškovi serijala rijetko koštaju više od 200.000 kuna, ostaje vidjeti kakvo nam je iskustvo donio otkup filmova i praksa “outsourcinga”. Osim pojedinih dobrih filmova otkupljenih po razumnoj cijeni ili za 1 kunu, ostaje dominantno iskustvo dva serijala: “Heroji Vukovara” i “Bitke za Vukovar”. Upitnu kvalitetu serijala, ostavljamo po strani. Ali, zato je cijena rada i vanjske produkcije, uz sve usluge koje je pružio HTV, bila više nego strahovita. Za drugi serijal- 3.500.000 kuna za 10 epizoda, dakle, 350.000 kuna po emisiji. Taj primjer samo pokazuje da se netransparetni dogovori o vanjskoj suradnji, otkupu i koprodukciji, uz ovakav način rada, lako pretvaraju: u štetu za Dokumentarni program (iz čijih stavki je plaćen serijal); u štetu za poslovanje cijelog HTV; u štetu koja srozava kvalitetu programa HTV; i štetu koja rezultira istragama USKOK-a na HTV. Mi, djelatnici Dokumentarnog programa HTV ne želimo da poslovi s otkupom filmova, ugovaranja koprodukcija ili vanjske suradnje u proizvodnji dokumentarnih filmova budu temeljeni po modelu “praonice novca”, i na tu mogućnost jasno upozoravamo.

5. Upozoravamo i na slučaj “tajanstvenog” nestanka sinopsisa dokumentarnog serijala “Nestali”, kojega je Redakcija dokumentarnog programa u suradnji sa MUP-om RH počela pripremati u proljeće 2011. godine. Serija “Nestali” uvrštena je u Proizvodni plan HTV-a za 2012. godinu. U prosincu 2011. godine, Redakcija Dokumentarni program je obaviještena iz MUP-a da “Orfej” u suradnji sa produkcijskom kućom “Maks Captiva” nudi isti projekt, seriju “Nestali”, sa prijedlogom identičnim prvom sinopsisu serijala napisanim u Dokumentarnom programu. Na činjenicu nestanka i “posudbe” HTV-ovog sinopsisa serijala privatnoj producentskoj kući, i nuđenja HTV-ovog projekta MUP-u, u čemu je sudjelovao i direktor ORFEJ-a, urednik Redakcije dokumentarnog program je upozorio Upravu HRT, ravnatelja HTV i nadležne urednike i producente. No, postavlja se pitanje hoće li krađe sinopsisa i scenarija zaposlenika Dokumentarnog programa za filmove koje je HTV spreman proizvesti, postati ogledni model suradnje sa vanjskim produkcijama u nastanku filmova i serijala, koje će potom Dokumentarni program otkupiti i skupo platiti, i može li se takvoj praksi “outsourcinga” stati na kraj. Navođenjem spomenutih činjenica i iskustava, pod točkom 4. i 5., želimo istaći da se tvrdnja iz Plana restrukturiranja HRT za 2012. godinu, po kojoj “outsourcing” nabava programa znači jeftiniju proizvodnju programa, u potpunosti pokazala netočnom i proizvoljnom.

6. Tijekom 2010. godine Dokumentarni program je emitirao 104 premijere, od čega je 15 naslova nastalo koprodukcijom ili vanjskom suradnjom i 410 repriza. K tome je TV Kalendar u svakodnevnom emitiranju dao 307 premijera i 411 repriza. Ukupno, do konca listopada 2010. godine u Dokumentarnom programu je realizirano 1279 emitiranja, na HTV 1-1150 emitiranja i na HTV 2-129 emitiranja. U 2011. godini emitirana je 141 premijera, od kojih su 52 dokumentarna filma naslovi nastali kroz otkup, koprodukciju ili dobiveni za 1 kunu. Osim što to upozorava na dominantni smjer u proizvodnji filmova u 2011. godini, koji se ne može nastaviti, jer na hrvatskom tržištu nema dovoljno proizvedenih kvalitetnih filmova za otkup, pa se takva praksa može pretvoriti u “lov u mutnome”, navođenjem ovih podataka želimo upozoriti na trend smanjivanja proizvodnje dokumentarnih filmova u Dokumentarnom programu HTV. Suprotno izvještaju Korporativnih komunikacija, temeljem provedenih anketiranja, u kojima se navodi da gledatelji na HTV-u žele gledati više dokumentarnih, edukativnih, povijesnih i kulturnih sadržaja.

Ali, postojeći trend upućuje na to da se počela ostvarivati slutnja kako sve manja proizvodnja, sve manja zaposlenost vlastitih autora i djelatnika na proizvodnji dokumentarnih filmova, serijala i ciklusa, zapravo utire put umjetnom stvaranju viška zaposlenika u Dokumentarnom programu. To vodi ideji gašenja Programa od nacionalne vrijednosti, i to srozavanjem njegove proizvodnje i minuta emitiranja u programu na minimum, pod krinkom pojeftinjenja troškova. Treba li u tom kontekstu gledati činjenicu da 24 dovršena i za emitiranje spremna dokumentarna filma i 6 serijala, s ukupno 52 epizode (vlastita proizvodnja, koprodukcija, otkup), nije emitirano u 2011. godini i da čekaju svoj termin emitiranja. Treba li u tome kontekstu gledati činjenicu da Dokumentarni program dobiva sve manje termina montaže, sa sve većim razdobljima čekanja i prekida, te da l5-tak dokumentarnih filmova trenutno čeka termine montaže. Za svaki termin Program se “hrva” sa Planskom službom, uvijek s obrazloženjem kako “ima montaža, ali nema montažera”, kojih nitko ne traži, ni zapošljava, iako potrebe proizvodnje to nalažu. No, Planska služba tijekom 2011. godine odražava dominantno neraspoloženje vrha kuće prema svemu što kao projekt, ideja, praksa ili prijedlog dolazi iz Dokumentarnog programa. Kako se ideja gašenja Programa i uvođenja proizvodnje ,Jeftinijeg” programa “outsourcing” nabavom širila, tako se uvriježila praksa stigmatizacije, neargumentiranog prozivanja i prijetnji otkazima prema djelatnicima Dokumentarnog programa, te plasiranja glasina i poluinfonnacija o Dokumentarnom programu kao leglu nerada ili nekakvom “kriznom” žarištu. Međutim, dobro je poznato da žarišta krize unutar HTV-a, nisu u Dokumentarnom programu.

7. O gore spomenutom neraspoloženju i praksi stigmatizacije djelatnici Dokumentarnog programa izvijestili su pismom novog glavnog urednika programa Brunu Kovačevića i zamolili za otvoreni razgovor o svim mogućim problemima. Do razgovora još nije došlo, ali smo dobili obećanje da će do toga doći uskoro. U istom pismu obavijestili smo glavnog urednika g. Kovačevića na činjenicu daje Dokumentarni program, nakon 35 godina postojanja izgubio svoj stalni termin premijernog emitiranja, odnosno da se vrlo dobri dokumentarni filmovi nastali u ovom Programu premijerno prikazuju isključivo u “vampirskom” terminu oko ponoći, kada je njihova gledanost mala. U pismu glavnom uredniku g. Kovačeviću zatražili smo da se premijerno emitiranje dokumentarnih filmova i serijala odvija u prime time-u, kada ih može vidjeti daleko više gledatelja i kada bi njihova gledanost bila daleko veća. Gledanost sukladna, trudu, znanju i novcu kojih HTV ulaže u njihovu proizvodnju. ( U prilogu je integralno pismo koje su g. Kovačeviću dana 6. prosinca 20 ll. godine potpisali i uputili djelatnici Dokumentarnog programa). Glavni urednik g. Kovačević je donošenjem nove Programske sheme iskazao razumijevanje i spremnost za uvođenje promjena u termine emitiranja dokumentarnih filmova, te u prime time uvrstio premijerno prikazivanje dokumentarnih filmova i serijala ponedjeljkom i četvrtkom, te još tri termina u noćnim, jutarnjim i popodnevnim satima. Čini se da određene dvojbe i bojazni da dokumentarni filmovi u prime timeu, neće zadovoljiti kriterij gledanosti smanjuju. Mi smo, pak, uvjereni da će emitiranje dokumentarnih filmova i serijala u prime time, primjerice oko 21 sat, samo povećati gledanost HTV-a. Jer, gledanost dokumentarnih filmova i serija u tom terminu nikada nije bila ispod gledanosti od 4-7 posto, što je veća gledanost od emisija koje se zadnjih mjeseci emitiraju u prime time.

Primjerice, rejting (AMR) emisija koje se emitiraju ponedjeljkom je: humoristična serija “Provodi i sprovodi” oko 4,5 posto; informativno-politička emisija “Puls Hrvatske” 3,9 posto; “Svijet profita” 5 posto; Dnevnik 3- 5,6 posto; Vijesti iz kulture 1,8 posto. Prosječni rejting (AMR) utorkom je: kviz “Sve u 7”- 7,5 posto; informativna emisija “To je Europa” 4, l posto; strana dokumentarna serija “U Europi” 3,4 posto; politički talk show “Otvoreno” 6 posto; Dnevnik 3- 6,7 posto.

Prosječni rejting (AMR) srijedom je: hrvatska dramska serija “Stipe u gostima” 8,6 posto, “Misija: Zajedno” 4 posto; vanjskopolitički magazin “Paralele” 3,4 posto; “Otvoreno” 6,3 posto; Dnevnik 3 – 4,3 posto, Vijesti iz kulture 2,3 posto. Prosječni rejting četvrtkom je: “Otvoreno” 5,4 posto; “Pola ure kulture” 2,2 posto; Dnevnik 3- 4,5 posto, Vijesti iz kulture 1,8 posto. Prosječni rejting (AMR) petkom je: talk show “Peti dan” 3,7 posto.

Prosječni rejting subotom je: zabavna emisija “Ples sa zvijezdama” 15, l posto; Vijesti HTV 1- 9,4 posto; igrani film 3,2 posto. Prosječni rejting za nedjelju je: kviz “Sve u 7”- 7,3 posto; hrvatska dramska serija “Loza” 5,5 posto; Vijesti iz kulture 2,5 posto; vanjskopolitički magazin “Oko globusa” 3,3 posto.

Dakle, emitiranje dokumentarnog filma u prime time bilo kojeg dana, sasvim sigurno bilo bi u razini, ili imalo bolju gledanost od emisija koje se sada prikazuju u tom terminu i na koje se ne odnosi kriterij gledanosti. S izuzetkom “Plesa sa zvijezdama” koja zasluženo drži primat među HTV emisijama. No, HTV je javna, a ne komercijalna televizija, pa ni kriterij gledanosti dokumentarnih filmova kao javnog sadržaja ne bi smio biti presudan faktor.

8. Zaključno, kada se uzme u obzir da je u 2012. godini planirano drastično smanjivanje proizvodnje dokumentarnih filmova i serijala proizvedenih u Dokumentarnom programu radom njegovih djelatnika, da je financijski proračun Dokumentarnog programa drastično smanjen i ograničen na račun “outsourcinga” i vanjske produkcije, da su povećane mogućnosti netransparentnog odabira programskih sadržaja u okviru Dokumentarnog programa, da su povećane mogućnosti financijske zlouporabe u nabavi filmova putem upitnih “outsourcing” projekata; da se 15 posto godišnjeg proračunaHTV za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, u naravi hrvatskih “neovisnih proizvođača”, namiruje samo iz godišnjeg proračuna Dokumentarnog programa, da su se dokumentarni filmovi u tijeku ove godine premijerno emitirali u potpuno neodgovarajućim noćnim terminima, kada su po Zakonu predviđene reprize, da se pojačava neargumentirana i neutemeljena stigmatizacija Dokumentarnog programa i prijetnje otpuštanjima, da se množe problemi u pojedinim fazama proizvodnje – više je nego očigledno da je na djelu slabljenje, gašenje ili tiha likvidacija Dokumentarnog programa, suprotno Programskoj orijentaciji HRT-a. Naspram toga, djelatnici Dokumentarnog programa su za potrebe izrade Programske sheme na vrijeme predložili i elaborirali oko 70-tak projekata za 2012. godinu, koji su selekcionirani od strane urednika programa i predani tadašnjoj v.d. ravnateljici programa. Projekti su ocjenjeni profesionalnima, a kao ograničavajući razlog što se mnogi od njih nisu uvrstili u Godišnji plan troškova proizvodnje je nedostatak novca. Budući da su u Godišnjem planu dvije potpuno netransparentne stavke za koje je osiguran novac, i to “Otkup gotovog programa” (576.000 kuna) i “Nabava-poziv”( čak 3.045.511 kuna), tražimo da se taj novac, koji dakle postoji, u iznosu od 3 milijuna kuna stavi na raspolaganje Redakciji Dokumentarni program, kako bi u 2012. godini za potrebe Programa HTV-a, mogla proizvesti što je moguće veći broj kvalitetnih filmova.

Iz svih navedenih razloga, molimo Programsko vijeće za žurnu raspravu o navedenim problemima, te pomoć, kako bi svojim stavovima i autoritetom onemogućilo takav razvoj situacije koja će naštetiti kako Dokumentarnom programu, tako i ukupnom programu HTV. Molimo da na sjednicu Programskog vijeća, odnosno u raspravi o točki dnevnog reda o Stanju i problemima Dokumentarnog programa, budu prisutni predstavnici djelatnika redakcije Dokumentarni program, koji Vijeću dodatno mogu pojasniti pojedine segmente. S ovim pismom upoznat ćemo i Nadzorni odbor HRT, jer vjerujemo da se pojedine činjenice tiču i njegove nadležnosti. Pismo dostavljamo Upravi HRT, ravnatelju HTV i glavnom uredniku HTV.

Nadamo se brzoj reakciji Programskog vijeća, kako bi izostala potreba da sa ovim sadržajima upoznamo hrvatsku javnost i nadležno Ministarstvo i Hrvatski Sabor.