Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Petrina za Dnevno: ‘HDZ je nakupina antihrvatskih guzičara’

Autor: Iva Međugorac

U svojem sada već prepoznatljivom stilu načelnik Primoštena osebujni Stipe Portal u intervjuu za Dnevno.hr ”pretresao” je društveno-političke aktivnosti te progovorio i o radu u svojoj općini.

Jedan ste od najdugovječnijih načelnika u Hrvatskoj, u čemu je tajna Vašeg uspjeha na lokalnoj razini?

Tajna mog stvarnog uspjeha na lokalnoj razini je u tome što tu zaista nema nikakvih tajni. Tu se vidi radiš li ili ne radiš. U maloj sredini gdje svatko svakoga poznaje ne pomažu PR agencije i skupo plaćeni PR maheri (koji mogu varati birače, ali samo na nacionalnoj razini). Kod nas „lokalaca“ reklama ne pomaže, rezultati rada vide se (ili ne vide) na svakom koraku, dosta je napraviti đir po mistu. Ovdje se cijeni i nagrađuje rad i rezultat (barem tu kod nas gdje ne kupujemo biračko tijelo). Naše upravljanje Primoštenom po rezultatima u vođenju lokalne samouprave u samom je vrhu RH, a usudim se reći i šire. Zašto to tvrdim, daleke 2001. godine udarili smo temelje neke nove politike. Ukinuli smo novac u politici, za 30% smanjili broj zaposlenih u upravi, povećali prihode, smanjili rashode, a uz to ne lažemo, ne varamo i ne krademo. Radnom disciplinom i promišljenim poslovnim odlukama sve što obećamo napravimo, a naši građani znaju i vide da sav novac koji se slijeva u općinsku blagajnu ide natrag tim istim građanima kroz investicije. Primjerice, kod nas se za plaće od „dopuštenih“ 20% proračuna troši tek 8%. Takav odnos prema građanima općine mora donijeti rezultat u vidu visokih postotaka glasova na izborima, a naši izborni rezultati su i u ovom, petom mandatu zaista impresivni. Ljudi nam vjeruju. Jedina smo nezavisna lista koja se održala tako dugo na ovoj izdajničko prevarantskoj političkoj sceni. Dakle jasno je da pameti građani poštenje i savjestan rad itekako nagrađuju.

 Okušali ste se i u politici na nacionalnoj razini, imate li još uvijek neke planove na tome polju, kakve?

Da, okušao sam se, ili bi bolje bilo rečeno da su građani imali priliku upoznati moja razmišljanja i političke stavove i na ovoj parlamentarnoj razini. Osobno držim da su mi moje dugogodišnje političko iskustvo, rezultati u radu, poznavanje sustava u cijelosti dali puni legitimitet da neka od svojih znanja pokušam prezentirati i kroz saborske rasprave. Međutim, kako se 8. saziv sabora raspustio već nakon šest-sedam mjeseci, to je kratko vrijeme da se ostavi dublji trag na nacionalno biračko tijelo, posebice mislim na 9. izbornu jedinici kao matičnu i na situaciju da te prati svojevrsna stigma. Na izborima za 9. saziv sabora nismo uspjeli ući, kako sam rekao iz prije navedenih razloga, a tomu je pomogla i sada već prezasićena politička scena u kojoj stoluju ljudi koji znaju kritizirati sustav, međutim vrlo malo ih zna raditi. Vrlo malo ih ima konkretna znanja kako riješiti problem, a da ne govorim o tome kako je malo ljudi koji se u svom politikom radu nisu prodali. Upravo zbog toga, kako punih 17 godina u politici uspješno odolijevam svim vrstama napada i pritisaka pa još uvijek imam neke planove na tom polju. Spadam u ljude koji ne odustaju i živim po formuli „stupaj ili umri“. O pojedinostima planova za nacionalnu političku razinu pričat ću kada za to dođe vrijeme.

Nedavno smo imali prilike svjedočiti previranjima u Mostu, napustio ih je gospodin Orepić. Koje su Vaše prognoze za Most i što danas mislite o ljudima s kojima ste jedno vrijeme politički surađivali?

Previranja u Mostu će se nastaviti iz razloga koje sam navodio i 2015. godine, odmah poslije odlaska iz stranke. Ti razlozi su autokratsko i netransparentno vođenje Mosta od tzv. „Metkovske skupine“, pritom mislim u prvom redu na Božu Petrova i Nikolu Grmoju. Jasno je da ta skupina jednostavno nije dorasla nacionalnoj političkoj razini, na koju su neprirodnim putem uz svesrdnu podršku medija bili lansirani 2015. godine.  Da je Most tek puka forma, potvrđuje i Božin poraz u Metkoviću, maloj sredini kao i mojem mjestu, gdje nema mjesta velikim riječima, a skromnim djelima. Metković je izgubljen jer je njihova politika na lokalnoj razini jednako šuplja kao i ova na nacionalnoj. Ipak ono što je tragično u priči zvanoj Most je što su naciji ukrali nadu u bolju politiku,  jer sve za što su opravdano prozivali druge, kako u Metkoviću tako i na nacionalnoj razini danas to čine sami. Bilo bi zanimljivo da svojim članovima za početak, primjerice, daju na uvid kompletna financijska izvješća Mosta. Ideja Mosta kao platforme koja će povezati nezavisne i dati priliku nekoj novoj politici je ipak ideja koja je potekla iz Primoštena, a Božo & co. su je naprosto preuzeli (danas za ovu tvrdnju imam dokaze iz prve ruke), ali ne iz onih pobuda koje smo imali mi kad smo rušili HDZ u Primoštenu, oni su samo htjeli vlast, ali ne i suštinske promjene. Zbog toga,  jasno je da nisu dorasli zadatku da sve ono što su predstavljali kao „svoj politički patent izlaska iz političke, moralne  i gospodarske  krize“ stvarno provedu u djelo. O njima mislim jednako kao i što sam mislio 2015. kada smo se razišli. Nema tu onog iskrenog feelinga, borbenosti, požrtvovnosti, truda i rada. Iz te priče, nažalost, ništa dobro nije se izrodilo. Rezultat je malo rada za opće dobro, samo za svoju ”guzicu”, naravno, uz puna usta lažne brige za građane RH. Danas je Most primoran glumiti poštenu stranku jer nema kuda… ipak, ne dvojim da bi, kada bi mogli i po treći put ponovili priču s HDZ-om.




A kako gledate na HDZ kojim rukovodi Andrej Plenković? Što mislite o njegovoj Vladi, je li smjer kojim ide dobar za Hrvatsku?

Na HDZ  gledam istim očima bez obzira vodio ga Plenković, Karamarko, Sanader, Kosor, ili u samim počecima Tuđman. O tome sam sve davno rekao, još 2001. godine kada nikome nije padalo na pamet suprotstavljati se HDZ-u i govoriti stvari koje sada malo- pomalo postaju notorne činjenice. Ipak, meni kao veteranu ove bitke bilo je kudikamo teže. Morao sam ljudima otvarati oči, a bilo je teško jer smo još uvijek sanjali hrvatski san koji se upravo pod vodstvom HDZ-a i njegovih satelita pretvorio u najveću političku moru. Javnosti je poznat moj transparent kojeg sam nosio na face prosvjedima i na jednoj od sjednica županijske skupštine Županije šibensko –kninske, a koji glasi ”Dok HDZ ne umre Hrvatska neće živjeti”. HDZ je jednostavno antihrvatska  nakupina guzičara. U početku su ljudi to gledali s nevjericom i zgražanjem, danas to većina gleda s odobravanjem i apsolutnim razumijevanjem. Zbog toga tvrdim da niti jedna politika HDZ-ove (ni SDP-ove) Vlade ne može biti dobra za Hrvatsku. Sve dok Hrvatsku vode briselske, vatikanske i  vašingtonske vucibatine, a kojih nalogodavaca se ne odriču ni jedan ni druga strana ni njihovi sateliti, Hrvatskoj neće biti dobro. Državu trebaju voditi Vlade odgovorne samo građanima RH, nikako stranim centrima moći  što rade sve dosadašnje Vlade od ’90-ih.

Kako komentirate popularnost Živoga zida, u čemu je po Vama tajna njihova uspjeha?




Na prvu čovjek bi zaključio da je to jedna antipolitička opcija, međutim ipak je riječ o itekako dobro promišljenoj i smislenoj politici. Zašto to tvrdim? Pernar je promućuran čovjek koji je u svom političkom radu prvo napravio analizu pa sve to sažeo u rad Živog zida. Sjećam ga se kad je dolazio kod mene u Primošten, bio je oduševljen mojom čvrstom retorikom i grubim govorom kojeg sam upućivao svojim političkim protivnicima, bio je zgrožen činejnicom da su mi ukrali mandat i nasilno me 2011. godine putem zaštitara doslovno čupali iz Skupštine, bio je ljut jer su me progonili sudom i pisali mi kaznene prijave. I onda je to odlučio kapitalizirati, kako drugačije nego prosvjedima, a potom i obraćanjem najugroženijim slojevima društva. Onima kojima je prijetila deložacija. Pozadina njegove popularnosti ipak je nesreća drugih ljudi, onih koji su trebali biti deložirani iz kuća i stanova za koje su prethodno prestali biti vlasnici, a od kojeg deložiranja su ih navodno spašavali Zidaši koji su im ipak na kraju priče ostavljali dugove zbog neopravdanih odgoda deložacija itd. itd.  Nema tu nikakve tajne. Činjenica je da glupi ljudi ne mogu izabrati pametne i sposobne predstavnike koji će ih istinski zastupati. Tajna njihovog ”uspjeha” je u tome da pričaju što dio građana želi čuti. Obećavajući pri tome ”brda i doline”, jednako kako su obećavali onima koje su ”štitili” od deložacija, da će im pokriti troškove naknadnih deložacija ”čim uđu u Sabor”, što nisu učinili. Svoje ”guzice” na njihovim tragedijama dovukli su do Sabora,  poziciju u stranci zacementirali falš skupštinom stranke, a Palficu su makli iz fokusa javnosti da se još ne bi raspravljalo o njezinoj ulozi u nekim prljavim rabotama ili primjerice, laganju o akademskom statusu. Ipak, za dečke koji prije toga nisu ništa konkretno napravili mogu reći da su sasvim solidno dogurali. Sabor je super mjesto pogotovo kad si opozicija. Samo, od pričanja se ne živi, niti se pričanjem mogu plaćati računi, niti odgađati deložacije. Te momke znam dobro, čak jako dobro, bolje nego Most. Oni nemaju pravu namjeru preuzeti odlučivanje u svoje ruke, biti opozicija je lakše. Konkretno, HDZ će naredne četiri godine lagano vladati Šibenikom i županijom, jer su odbili udružiti snage u svrhu njihovog rušenja. Zato kažem- ako je to budućnost Hrvatske onda se s pravom bojim. Lako je pričati, to može svatko, danas je popularno pljuvati po sustavu i biti revolucionar iz fotelje….

Iz Vaše perspektive i u svojem osebujnom stilu, možete li nam reći na što vam nalikuje koalicija HNS-a i HDZ-a, je li to jedan oblik izdaje birača?

Iz moje perspektive, u mom osebujnom stilu? (smijeh). Mislim da svaki punoljetni građanin (koji razmišlja) po ovom pitanju ima istu perspektivu i isti osebujni stil. To je najrealnija slika hrvatske politike i hrvatske stvarnosti. Potvrđeno pravilo da unutar šljama koji se zove ”političar”, vrijedi jedno jedino pravilo koje glasi: ”Nema pravila, zgrabi što možeš i kada možeš jer tko zna što će biti sutra”.  Ovakve koalicije dijela stranaka ili stranačkih pojedinaca dovele su do stanja u kojem je danas Hrvatska. Najgori i najbesramniji kupleraj… gore od kupleraja…

Možete li u današnjem sazivu Sabora, i na aktualnoj političkoj sceni izdvojiti neke političke pozitivce ili ih se pak sve može strpati u isti koš?

U ovom saziv sabora ne vidim ništa  drugačije nego što je bilo i u većini saborskih saziva. Nitko se nije istaknuo kao stvarni pozitivac koji želi istinsku promjenu jer bi već u izbornom procesu tražio sebi slične. Jačao bi redove, tražio bi istomišljenike. Ovako, po meni, u Saboru  ima trenutačnih pozitivnih scenskih nastupa koja donose političke postotke stranci iz koje akteri dolaze, ali nikako nema stvarnih i istinskih političkih pozitivaca. Ti ljudi bi se suprotstavljali svojim političkim „vođama“ i predsjednicima, ne bi šutjeli! Tako da takvih ljudi naprosto u ovom trenutku nema, kako u Saboru, tako ni na široj političkoj pozornici, ili barem im mediji ne daju pozornosti. Da, postojeći političari koji puno pričaju, ali malo rade, mogu se svi zajedno strpati u isti koš na kojem treba pisati ”hrvatska politička elita”.  Još uvijek tražim odvažne ljude, suborce kojima vlastita fotelja i mjesto u određenoj organizaciji neće biti važnije od zajedničkog uspjeha.

I u SDP-u stanje nije najbolje, kakav je Vaš stav o Bernardiću? Nedavno je pozvao Most na suradnju, koliko je takvo što realno i moguće?

Stanje u SDP-u nije ni dobro, a kamoli najbolje. Mislim da je svoje zvjezdane trenutke SDP već proživio. Po mom sudu, pred njima nisu dobra vremena. U ovom trenutku plaćaju ceh svome neradu, klijentelizmu i lažnoj socijaldemokraciji. SDP je do sada mogao voditi politiku kakvu je vodio i glumiti neku alternativu. Međutim, danas su sasvim druga nova vremena. SDP je jednostavno zastario politički mehanizam koji nije naučio funkcionirati po novim pravilima. SDP je, ne svojom zaslugom, već protestom birača već dva puta bio u poziciji da Hrvatsku promijeni na bolje. To nije učinio  i zato zaslužuje da bude marginaliziran. Jasno je da gospodin Bernardić nije osoba koja može modernizirati niti mobilizirati sadašnje članstvo SDP, a ni privući neku novu krv u SDP koja bi eventualno dala neki novi impuls. SDP je jedan politički dinosaurus kojem je vrijeme da ako misli ostati ovakav izumre. Pozivanje Mosta na suradnju jasan je znak da gospodin Bernardić jednostavno ne živi u realnom svijetu. Ovakav Most, da još deset puta ide u koaliciju s HDZ-om i da te koalicije propadnu, jednostavno neće nikada s SDP-om iz jednog razloga- Božo Petrov to ne smije. Dakle, koalicija MOST-a i SDP-a, dok su u Mostu Božo Petrov i Nikola Grmoja i dok je njihov „vjerski“ impuls tako snažan je nemoguća.

I na koncu, koji su po Vama najveći hrvatski problemi i tko bi se s njima adekvatno mogao obračunati?

Najveći hrvatski problem je javno mijenje, odnosno građani, odnosno birači. Dakle, jedini ključni uzrok koji generira sve hrvatske probleme je inertno, nezainteresirano i kastrirano javno mijenje, umoran građanin kojemu se život sveo na to da je zadovoljan ako si može priuštiti topli obrok… Da bi jedan politički sustav bio učinkovit i svrsishodan jasno je da dijelovi tog sustava moraju igrati svoje uloge. Dakle, politički sustav koji se sastoji od vlasti, oporbe, javnog mijenja, javnosti, odnosno od biračkog tijela ne može funkcionirati na pravi način ako oporba i javno mijenje ne funkcioniraju. Svaka vlast teži apsolutizmu i diktaturi, svaka oporba teži vlasti, a javno mijenje je korektiv tih dviju krajnosti. U Hrvatskoj svoju ulogu igra samo vlast, oporba ne radi ništa da suštinski promijeni vlast. Javno mijenje, pogotovo ono kritično koje zna i može prepoznati ”lažne proroke” od pravih boraca, u Hrvatskoj uopće ne postoji i zato je situacija ovakva kakva jest. Postoje kritične mase pojedinaca koje nikako da se uzdignu u kritičnu masu društva koje bi eventualno donijelo pozitivne promjene. Jedina organizirana snaga odnosno institucija koja bi moga donijeti promjene u društvu za sada je Crkva. Međutim, ona to ne želi jer joj ovakvo stanje nacije naviše odgovara, Crkva koja se upliće u sve sfere društva umjesto da potiče „janjce“ da se bore protiv „vuka“, ona ih predaje na klanje. U međuvremenu, kako zbog lažnih fajtera kojima nije do stvarne borbe za dobrobit društva, tako i zbog medija koji ne žele ili ne smiju gurati prave subjekte koji mogu znaju i hoće napraviti stvarnu promjenu, druge stvarne snage nema na vidiku niti bi je građani kao takvi prepoznali. Hoće li se ona ili one pojaviti vrijeme će dati odgovor, a vremena baš i nema jer dan nam je samo jedan život….

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.