‘Peščenički Coelho’ Marko Francišković objavio unikatni filozofski roman ‘Poslanice velikog učitelja’

Autor: Ratko Martinović/blog Večernji

Za djecu prije spavanja i za odrasle prije buđenja'.

Za ovaj blog potrudio sam se među prvima predstaviti vrlo zanimljivu književnu formu koja ima mogućnost prodrmati ne pretjerano kreativnu domaću književnu scenu, opterećenu poticajima, rokovima i tržištem. Kada mi je Marko Francišković tijekom snimanja jedne od ‘Klopki’ rekao da je pri kraju s pisanjem svog prvog romana, ostavio me je itekako zainteresiranim. Nije baš pretjerano učestalo da publicisti pišu beletristiku, no kod Marka tako što nije bilo pretjerano iznenađujuće s obzirom na ljubav prema pisanju.

Marka šira javnost poznaje po Facebook okršaju s bivšim ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem, te prisilne medikalizacije u psihijatrijskoj ustanovi po nalogu s najviših instanci. Sreća pa višemjesečno uništavanje tabletama nije vidno utjecalo na autora – dapače, čitajući mu roman mogao sam osjetiti zavidnu koncentraciju misli, ideja i izričaja. A kako je riječ o dubinskoj filozofiji taj je aspekt možda i ključan.

Roman se zove ‘Poslanice velikog učitelja – Za djecu prije spavanja i za odrasle prije buđenja’. Knjiga ima 207 stranica, pisana je u obliku pripovijetki i mudrosti, te je unatoč svojoj kompleksnosti vrlo lako čitljivo štivo. Marko je uspio složene filozofske primisli razumljivo oblikovati za šire mase, što mnogi ne uspiju. Riječ je inače o prispodobama nalik onima u Bibliji, uz izričaj koji vjerojatno neće odgovarati dogmatski sklonijoj publici – osobno sam protiv bilo kakvih utanačenih religijskih obrazaca, no Francišković će se morati othrvati s etiketama ‘blasfemije’, ‘hereze’ i sličnih kuhinja.

A paradoksalno – najvjerniji čitatelji ovog djela bit će upravo vjernici. Oni nezadovoljni novim pravcima u crkvi čitat će je s guštom u svim prilikama (naročito prije buđenja), a oni skloni autoritetima poskrivećki u sobi prije spavanja. Čak i ako se ne složite sa zaključcima nekih priča, svidjet će vam se način pisanja i prijenosa informacije. Neke će vam odmah ostati u sjećanju, a neke će se kasnije primiti – to je i vodič kroz razne životne situacije pa je nećete ostaviti u prašini vlastitih književnih polica. Sama knjiga me vuče na Coelhov ‘Rukopis iz Accre’ pa sam u tom tonu i započeo razgovor s Franciškovićem.

Nakon čitanja ovog prilično unikatnog djela za naše uvjete moram priznati da vam ‘hrvatski Coelho’ kao nadimak ne bi loše pristajalo. No, ono što sam isto tako mogao zaključiti vodeći se tim brazilskim piscem – religijske instance bi mogle reagirati na identičan način, odnosno s prilično velikom osudom i samim time dobrom reklamom…


MARKO FRANCIŠKOVIĆ: Ha, ‘hrvatski Coelho’… Zgodno, ali malo meni i ne-zgodno, haha (smijeh)… Nije za hvaliti se neznanjem, ali to je istina i moram priznati da nisam ništa pročitao od Coelha, iako sam upoznat sa njegovom sveopćom popularnošću. Stvarno puno čitam, ali nekako nikad mi nije bilo prilike za Coelha, uvijek mi je nešto drugo bilo zanimljivije i na neki način potrebnije. Budući da je i moja urednica Marina Kralik izrekla tu napomenu da knjiga donekle asocira na neki neobičan i originalni spoj Paola Coelha i Hermana Hessea, ostaje mi da što prije pročitam nešto njegovo pa da i sam vidim koliko tu ima dodirnih točaka. Hessea sam, Bogu hvala, već odavno odradio. Također, ako će se već koristiti ovaj opis ‘hrvatski Coelho’, bilo bi možda ispravnije reći ‘peščenički Coelho’, jer moje pisanje dolazi iz nezavisne i suverene i jedino Svevišnjem podložne Republike Peščenice, a ne iz tamo neke EU provincije, hahah (smijeh)… Što se tiče tih religijskih instanci, pogotovo Kaptol / Vatikan, stvarno nisam njima opterećen i što će i kako reagirati jer mi je bio i ostao fokus na reakciju Gospodara svjetova i da sa tom instancom budem usuglašen. Navedenim strukturama isto to preporučujem, za njihovo dobro. A ako bude tako kako ste rekli, da će njihova reakcija i velika osuda biti dio popularizacije, onda je to opet po Providnosti određeno da tako bude. Iako, kad sad razmislim o svemu, ne isključujem da se ovdje, na domaćem terenu, odradi već ustaljena praksa potpunog ignoriranja i zakulisnog sabotiranja bilo kakve promocije mojih djela. Tako u mojem slučaju rade već od prve knjige, ‘Hrvatske knjige opstanka’ iz 2006. godine, pa onda i ova druga, ‘Fejsijada i Odiseja’ iz 2015. je tako postala ‘nevidljiva’. No, sad s ‘Poslanicama velikog učitelja’, nadam se, ipak neće biti tako i knjiga će svojim univerzalnim sadržajem probiti sve barijere i blokade, ako Bog da.

Priče su na jedan način inspiraciju vukle iz Biblije. Što mislite o alternativnim pogledima prema toj složenoj knjizi – od silnih promjena, apokrifa, gnostičkih evanđelja…

MARKO FRANCIŠKOVIĆ: Ne samo iz Biblije, nego i iz Kur’ana, Hadisa, ali i tih navedenih apokrifnih evanđelja. Jedan vedansko – ranokršćansko – sufijski spoj, ali, opet, ugradio sam i momente moderne znanosti, kvantne fizike, kao što su prisutni i neki povijesni događaji. No, opet, to je samo jedan dio. Drugi dio inspiracije je ‘običan’, iz života, nekih situacija koje su ostale u pamćenju poput Beethovena i njegove Mjesečeve sonate, Tolstoj, Dostojevski, Tolkien, filmovi, Kubrick, Jim Jarmush i njegov film ‘Mrtav čovjek’, ali i moderna glazba, Azra, Depeche Mode, Natacha Atlas neobični su putevi inspiracije. Ili  a to može precizno prepoznati čitatelj ‘fejsijade i odiseje’ sad kad čita ‘Poslanice velikog učitelja’, od djece i njihovog iskrenog i nezagađenog pogleda na svijet. Sve sam to bilježio, pamtio, povezivao, na jedan način čak i sanjao, pa se tako sve to spojilo u jednu knjigu. Sve je to tu upakirano, baš sam se potrudio dosta toga ‘šifrirati’ tako da čitatelj otkriva uvijek nešto novo onako kako sam raste u spoznaji kroz vrijeme kojim plovi.

Smisao ove knjige je pretpostavljam pronaći smisao u samome sebi i vlastitom odnosu sa Stvoriteljem. Smatrate li da će prosječan čitatelj moći razumjeti sve što ova knjiga donosi?

MARKO FRANCIŠKOVIĆ: Svatko će razumjeti točno onoliko koliko mu treba, ali najviše i najbolje će to razumjeti djeca, u to sam uvjeren. Također, vjerujem da će ‘prosječni čitatelj’, ma što to značilo, na kraju čitanja biti ‘nadprosječni čitatelj’, iako, kako i piše u jednom poglavlju knjige, knjiga sama nalazi onoga koga hoće. Tako će biti i sa ovom knjigom te već po tome svaki čitatelj je izabranik knjige pa samim time izlazi van te neke uravnilovke prosjeka, jednoobraznosti ovog bankarsko-korporativnog sustava, te zvijeri koja hoće čovjeka ukalupiti, i približava se spoznaji svoje unikatnosti. Ima i jedna priča tog naziva, ‘Unikatnost’, koja čitatelju treba osvijestiti upravo taj dio koji se sustavno želi suzbiti i ugasiti. Evo, aktualno je bilo ovih dana oko te reforme školstva, a cijelo školstvo je upregnuto u tu dresuru i suzbijanje ljudske unikatnosti. Školstvo je kao onaj Borg iz Zvjezdanih staza, samo u slow motionu, a time možda i opasnije. Ni ovi reformisti sa tzv. ljevice kao ni ovi sa tzv. desnice nisu suštinski drugačiji, ne upućuju djecu na put unikatnosti, da ostvare samospoznaju, a to je put prema Stvoritelju. Naravno, jasno je zašto to tako rade, jer bi ljudi koji su osnaženi spoznajom o svojoj unikatnosti i direktnoj povezanosti sa Svevišnjim bili slobodni od ovog sustava koji ih želi porobiti. To sustav nikako ne želi, ali zato je tu i ova moja knjiga kao jedan skroman doprinos u borbi za bolji i ljepši svijet. ‘Poslanice velikog učitelja’ su u biti drugi dio zamišljene trilogije koja je, opet, jedna vrlo specifična i netipična trilogija. Prvi dio je ‘Fejsijada i Odiseja – Zatvorski dnevnik snova u 9 pjevanja’, ‘Poslanice velikog učitelja’ su drugi i središnji dio, a treći dio je u procesu izrade i biti će gotov možda za nekih pola godine, manje-više, ako Bog da. Taj treći dio biti će jedan nestandardni putopis s posebnim mjestima i posebnim pričama, no, o tom potom. U svakom slučaju, ukoliko se želi bolje otkriti sve što je sakriveno i utkano svakako treba pročitati sve tri knjige. Razlog zašto tako je jednostavan – čitatelj se time aktivno angažira u vlastitoj samospoznaji jer jedino tako i je ispravno, ne može biti samospoznaje koju netko drugi odrađuje, to je jednostavno proturječno, to nije samospoznaja, to bi bila ‘tuđespoznaja’ i to nije to. Ove knjige su samo pomoćna sredstva na putu svakog pojedinca, na putu čitatelju da mu put bude olakšan, da ne luta bespućima, ali putnik mora na kraju sam izabrati kojim će putem ići da bi došao do cilja i nagrade, iskoristiti svoju slobodu danu nam od Stvoritelja.

Čitatelje pretpostavljam zanimaju i potencijalni datumi promocija, pa im ih ovim putem i pružite…

MARKO FRANCIŠKOVIĆ: Nažalost, još ne mogu reći ni jedan konkretan datum promocije jer je knjiga upravo tiskana i nisam prije toga ništa mogao planirati. No, ima tu i još jedan moment koji mi malo otežava planiranje promocija, a to je da sam u sudskim procesima gdje ovaj režim traži godinu i pol dana zatvora za mene iako nema oštećene strane – nisi sam ikoga oštetio, ozlijedio, napao, ukrao, ubio, ništa nikome, ali to ih ne sprječava da rade to što rade. U biti, sad mi pada na pamet, ročište tog procesa na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu je 08. lipnja, sad u srijedu, u 12:00 sati, točno u podne, kao u filmu. A tad je i moj rođendan pa ako ima zainteresiranih čestitara neka dođu na to suđenje koje će ujedno biti i rođendanska zabava i promocija knjige  Pozivam zainteresirane čitatelje i sve dobronamjerne ljude da slobodno dođu, suđenje je otvoreno javnosti.  Sve u svemu, cijeli taj sudski proces je farsa nad farsama, jedan kafkijansko-politički progon neistomišljenika koji ugrožava sustav i sad za primjer ostalima hoće utjerati strah ljudima trenirajući strogoću na mojim leđima. Nema tu nikakve zakonitosti osim zakona sile i samovolje silnika. No, biti će dobro kako god bilo, ne sumnjam u konačnu pobjedu i trijumf koji će doći, ako Bog da, jer istina je svjetlo pred kojim se tama klanja i povlači. Dobro je jače od zla, u to ne treba sumnjati.

Završio bi fejs statusom koji sam napisao prije desetak dana, a izgleda mi prikladan za kraj:

‘Nikad snage tame nisu bile jače kao što su sad, ali nikad ni snage svjetla nisu bile jače nego što su sad.

Jer, zlo je slabo, a dobro je snaga. Mrak se klanja svjetlosti. Svjetlost uklanja mrak.

Sve svjedoči da je to tako, da su slabi, da su u strahu pred istinom, Mrak je u strahu pred svjetlom. Zato stvaraju strah da sakriju svoj strah.
Zar to nije očigledno? Očima gledljivo…’

I ovo da naglasim vezano za ‘Poslanice velikog učitelja’ – knjige neće biti u knjižarama jer tu imam jako loše iskustvo te će se moći nabaviti bilo kroz promocije, bilo kroz direktnu narudžbu putem društvene mreže facebook na mojim fejs profilima OVDJE ili na mail:[email protected]

Hvala na razgovoru i svako dobro svim čitateljima.

Za kraj sam Marka upitao da mi proslijedi jednu od omiljenih priča, a on se odlučio za ‘Strah faraona’ pa ćete tako dobiti uvid u samo djelo…

Učenik koji je došao iz vrlo siromašne obitelji gledao je kako putom prolaze svatovi s mladencima iz najbogatijih lihvarskih obitelji iz obližnjeg grada. Svatovi su bili okićeni zlatom i svilom, s najljepšim konjima i kočijama te u pratnji glazbenika i pjevača. Vidjevši sve to, u sebi je mislio kako je njima sve na svijetu dobro, lijepo i lagodno, da ne trebaju ni o čemu brinuti.

To je sve gledao i učitelj, ali je gledao i učenika kako gleda. Učitelj srcem osjeti o čemu učenik misli pa mu reče:

– Ti misliš da je lako onima koji su odabrali i dobili ovaj svijet. Ti misliš da su oni bezobzirni i da ih nije briga ni za što. Kako pogrešno. Sjeti se faraona i njegovog straha od rođenja jednoga djeteta, koje će učiniti kraj njegovoj vladavini.Sjeti se Heroda i njegovog straha od rođenja jednog djeteta, koje će učiniti kraj njegovoj vladavini. I jedan i drugi bili su iz straha spremni ubiti i to dijete i svu drugu djecu. Taj strah je njihova kazna. Strah vlada njima pa zato i onda i danas vidiš visoke zidove i snažnu vojsku koja ih čuva. Sve bi dali da se riješe tog straha, no taj strah je njihov račun na ovome svijetu za pozemljarstvo koje su odabrali i dobili. A zamisli tek njihov strah kada pomisle da ti zidovi kojima su se ogradili možda i mogu spriječiti potlačene da im priđu, ali da ništa ne znače za meleka smrti koji će im doći kad kucne čas.

Učenik je bio iznenađen kako je učitelj znao o čemu misli i nije znao što bi rekao nego je samo glavom potvrđivao da razumije i prihvaća učiteljeve riječi.

– Zapamti, ti misliš da njih nije briga. No, njima više smeta postojanje dobrih na ovome svijetu nego što dobrima smeta njihovo postojanje i sva zla koja u tom strahu čine – reče opet učitelj, a svatovi su već nestali iza zavoja i mogla se samo čuti glazba i pjesma u odlasku…

Autor:Ratko Martinović/blog Večernji
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.