Perkovića bi pred njemačkim sudom mogli braniti pravnik Milanović i profesor Kaznenog prava Josipović!

Autor: Dražen Boroš

Čovjek kojem je Josip Perković bio ispred državnih i nacionalnih interesa danas o tom slučaju ne želi reći ni slova. Zoran Milanović svjestan je da je s tom njegovom besmislenom avanturom oko Perkovićevoga zakona započeo i njegov pad. S druge strane, predsjednik Josipović je kao „legalist“ svjestan da će upravo Perković i presuda njemačkog suda ukloniti i Titovu bistu iz Ureda Predsjednika, čime zauvijek nestaje i to posljednje uporište svih pobornika zločinačkog jugoslavenskog režima.

Optužnica protiv Josipa Perkovića, jednog od bivših šefova Udbe, prije nekoliko dana potvrđena je na Kazneom odjelu Višeg pokrajinskog suda u Munchenu. No, nakon istrage on više nije optužen samo kao naredbodavac, nego i kao suizvršitelj, a za tu težu kvalifikaciju predviđena je i teža kazna pa čovjek kojeg Milanovićeva vlada nikako nije željela izručiti Njemačkoj sada za to nedjelo može dobiti i doživotni zatvor.

Činjenični opis djela kako ga vide njemački tužitelji ostao je isti. Međutim, dogodilo se nešto drugo. Gizela Đureković, udovica u Njemačkoj ubijenoga Stjepana Đurekovića, bit će (kao oštećena strana) sutužiteljica u sudskom postupku protiv Perkovića. Tako je naime odlučio njemački sud. Sudski postupak započinje 13. listopada ove godine, predviđeno je šezdesetak ročišta pa bi po sadašnjem planu sve trebalo završiti do kraja travnja sljedeće godine.

Optužnica protiv Zdravka Mustača, koji je Perkoviću bio šef u SDSS-u, mogla bi biti podignuta do kraja srpnja, a u tom slučaju moglo bi doći do spajanja postupaka te bi se protiv Perkovića i Mustača vodio jedinstveni postupak. Njemačko savezno tužiteljstvo tereti Perkovića i Mustača za pripremu ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića koji je do 1982., kada je pobjegao iz SFRJ, bio direktor marketinga u Ini.
Tako “slučaj Perković” stoji danas godinu dana nakon onog sramotnog natezanja i izigravanja europskih obveza u ljeto prošle godine, kojima su premijer Milanović i njegov ministar pravosuđa Miljenić doveli Hrvatsku i njezine građane na rub sankcija i izolacije zbog jednog, pardon, dvojiceudbaša.

Kronologija slučaja

Bivšeg šefa jugoslavenskih tajnih službi Josipa Perkovića Njemačka je teretila da je poslao egzekutore na hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića, koji je ubijen 1983. u Wolfratshausenu u Bavarskoj s pet pucnjeva i udarcima sjekirom u glavu. Uz njega, u Njemačkoj su raspisani uhidbeni nalozi za još pet osoba za koje se sumnja da su bili Perkovićevi suradnici. Jedan od njih bio je i 71-godišnji bivši šef tajne službe Zdravko Mustač koji je tvrdio da nije znao za naloge za ubojstva hrvatskih emigranata te da je jugoslavenski režim imao pravo “energično postupati prema ekstremnim Hrvatima u izbjeglištvu”. Vrhovni zemaljski sud u Münchenu utvrdio je 2008. u presudi Krunoslavu Pratesu, optuženomu za ubojstvo Đurekovića, da su samo u razdoblju između 1970. i 1989. u Njemačkoj pogubljena 22 Hrvata, za čija se umorstva tereti jugoslavenska tajna služba. U presudi se također podsjeća da su njemačke vlasti pokušavale dobiti pravnu pomoć od Hrvatske, ali su se hrvatske vlasti sve ove godine redovito oglušivale na te zamolbe.

Uhidbeni nalog za Udbine ubojice stigao je u Zagreb polovinom lipnja i Perkoviću je trebao biti službeno uručen prvog dana članstva. Međutim, to je Milanovićeva vlada spriječila donošenjem famoznog “Lex Perković”. Saborska je većina, naime, na prijedlog Vlade i uz protivljenje oporbe, 28. lipnja, svega tri dana prije ulaska Hrvatske u EU, izmijenila Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU i, među ostalim, propisala da se EUN ne odnosi na kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. kada je na snagu stupila Okvirna odluka Europskoga vijeća o EUN-u. Vlada je tvrdila kako želi spriječiti zatrpavanje hrvatskih sudova uhidbenim nalozima, a potom da želi zaštititi hrvatske branitelje od procesa u drugim državama, no od početka je bilo jasno kako izmjene imaju samo jedan cilj – zaštititi Perkovića od izručenja.

Na zakonske izmjene oštro je reagirala Europska komisija, tvrdeći kako Hrvatska time krši obveze preuzete u pristupnim pregovorima. Komisija je najavila i sankcije za Hrvatsku, a cijela je priča završena kompromisom, tako da je još jednim zakonskim izmjenama utvrđeno da EUN bez vremenskih ograničenja na snagu stupa od 1. siječnja. Ostala je, međutim, odredba po kojoj se izručenje mora odbiti ako se radi o kaznenom djelu za koje je nastupila zastara pa su se kroz ljeto lomila koplja oko toga je li i kada nastupila zastara za Đurekovićevo ubojstvo. Perkovićev odvjetnik, Anto Nobilo, to je uporno ponavljao dok su drugi pravni stručnjaci poput odvjetnika Veljka Miljevića tvrdili kako to nije točno, budući da se radi o djelu koje je počinjeno na teritoriju druge zemlje u kojoj nema zastare za takva teška ubojstva.




Bajić štitio Perkovića

Hrvatsko Državno odvjetništvo ranijih je godina kao neosnovane odbacilo čak dvije kaznene prijave protiv Perkovića, pri čemu je tumačilo da je zastara nastupila još 1998., pozivajući se na Krivični zakon bivše Jugoslavije iz 1977. po kojem je za teško ubojstvo bila predviđena smrtna kazna, sa zastarnim rokom od 25 godina. No, kako je Ustavom iz 1991. Hrvatska ukinula smrtnu kaznu, tužiteljstvo je protumačilo da se u ovom slučaju primjenjuje maksimalna kazna od 15 godina i jednak zastarni rok. Takvo su tumačenje ljetos pobijali brojni stručnjaci kaznenog prava, tvrdeći da se tako kratak zastarni rok ne može primijeniti ni po zakonu koji je vrijedio 1983. ni po sadašnjem zakonu po kojemu je zastara za teška ubojstva 40 godina.

Kako bi se obranili od tvrdnji da su vjerodostojnost Hrvatske u EU poljuljali samo kako bi onemogućili Perkovićevo izručenje, vladajući su predložili dopunu Ustava koja je trebala rezultirati nezastarijevanjem teških ubojstava. Prijedlogu se od samog početka protivio HDZ, tvrdeći da bi takva promjena omogućila da se postupak protiv Perkovića pokrene u Hrvatskoj, što bi bio dodatni razlog da ga se ne izruči. Tražili su da se propiše kako postupak u Hrvatskoj ne može biti razlog za odbijanje izručenja ako je pokrenut tek nakon zaprimanja EUN-a. Međutim ustavne promjene su propale jer je u zadnji trenutak od potpore u Saboru odustao HDSSB pa su vladajući ostali bez sedam presudnih ruku. I samo zbog toga je Josip Perković mogao biti uhićen.




Nijemci provode hrvatsku lustraciju

Za zločine prema Hrvatima tijekom Titove Jugoslavije nikada nije podignuta nijedna optužnica bilo da se radilo o stravičnim zločinima u Njemačkoj, Australiji ili u Hrvatskoj. Osuđujućom presudom koja je sve bliže, njemačko bi pravosuđe moglo započeti proces lustracije koji u Hrvatskoj nikada nije proveden. Jer kako je i sam najavio, Perković bi na suđenju mogao otvoriti dušu i reći sve što zna, kako bi prije svega zaštitio sebe, ali njegovo priznanje bit će okidač za druge procese pred kojima DORH i policija više jednostavno neće moći zatvarati oči.

S obzirom na dosadašnji razvoj događaja, nije isključeno da će Perkovića pred njemačkim sudom braniti pripravnik Zoran Milanović i profesor Kaznenog prava Ivo Josipović. Prvi bi na taj način mogao braniti svoju besmislenu avanturu oko Perkovićevoga zakona, a drugi je kao „legalist” svjestan da će upravo Perković i presuda njemačkoga suda ukloniti i Titovu bistu iz Ureda Predsjednika, čime zauvijek nestaje i to posljednje uporište svih pobornika zločinačkog jugoslavenskog režima. Za sada Milanović mudro šuti, a Josipović lukavo pokušava izjednačiti Tita i Tuđmana koji se nikako ne mogu uspoređivati jer je Tito bio na čelu zločinačkog režima, a Tuđman prvi predsjednik demokratske Hrvatske. No taj Josipovićev labuđi pjev već je davno „pročitan”.

 

Autor:Dražen Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.