fbpx

‘Pavelić i Tito imali su istog šefa: Cilj je bio obilježiti i ubijati Hrvate, pa žrtve ne treba dijeliti’

Autor: Damir Kramarić

Sve dok se zločini ili žrtve dijele na 'naše' i 'njihove' i sve dok se počinitelji zločina pokušavaju opravdati 'kontekstom vremena', te sve dok mjesta zločina, bez obzira na to koja strana ih je počinila, nisu primjereno obilježena, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj neće završiti. Isto vrijedi i za Domovinski rat – ističe dr. Ante Nazor.

Dan nakon što su komemoraciju za žrtve pokolja u Bleiburgu posve ignorirali, predstavnici hrvatskog državnog vrha gotovo u punom sastavu okupili su se na sličnom skupu u Jasenovcu. Pod Bogdanovićev 'Cvijet' došli su se pokloniti i predsjednik države i predsjednik Sabora, te izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske…

Činjenica da hrvatski državni vrh još i danas, gotovo sedamdeset godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata, dijeli žrtve na one kojima se valja pokloniti i one koje treba ignorirati, zasmetala je mnoge građane, premda o tome niste imali prilike slušali ni u jednom televizijskom dnevniku, ni u jednoj radijskoj informativnoj emisiji… (ali su se osuđujući komentari takvih postupaka državnih dužnosnika u nedjelju popodne mogli čuti u mnogim zagrebačkim kafićima – op. a.)

Domazet: I fašizam i komunizam nastali su iz lijevih političkih opcija


Zašto predstavnici vlasti u Hrvatskoj ni danas, sedam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, ne uspijevaju prevladati stare podjele i zbog čega nisu u stanju na jednak način tretirati ‘ove’ i ‘one’ žrtve podjednako krvožednih totalitarnih sistema, upitali smo političke analitičare i povjesničare (koje također ne možete često vidjeti u televizijskim dnevnicima).

– U dvadesetom stoljeću postojale su tri totalitarne ideologije koje su prouzročile brojna stradanja. To su bili nacizam, fašizam i komunizam, a sve su nastale iz lijevih političkih opcija. I dok su fašizam i nacizam gotovo pa nestali u Drugom svjetskom ratu, komunizam je trajao mnogo duže, te je poubijao barem desetak puta više žrtava nego fašizam i nacizam. Prve dvije totalitarističke ideologije s pravom su osuđene, no komunizam još uvijek nije na jednak način prezren. Možda negdje i jest, no u jednom dijelu svijeta nije. U taj dio spada i Hrvatska. Dogodilo se to zato jer se komunizam ovdje zaogrnuo i zamaskirao plaštom antifašizma. Uslijed tako snažnog komunističkog naslijeđa, Hrvatska je i danas izložena unutarnjoj agresiji, što se očituje i u činjenici da se i danas jedni zločini obilježavaju, a drugi ignoriraju, ili skrivaju. Valja istaknuti da obilježiti treba i žrtve u Jasenovcu, ali i žrtve u Bleiburgu, jer masovna ubojstva bez suđenja u svojoj suštini se ne razlikuju. No zločini partizana dugo su godina bili skrivani i prešućivani, a kada su napokon izbili u javnost, dodatno su ih željeli skriti umjetnim izazivanjem starih podjela. Od 2000. godine do danas ponovno se u Hrvatskoj zbog toga aktualizirala i nanovo podgrijala ideološka podjela na 10. travnja i 29. studeni, premda bi glavni datum kojeg bi svi u Hrvatskoj trebali slaviti trebao biti 5. kolovoz. Ne zaboravimo pritom da su Pavelić i Tito imali istog šefa. Jedan je imao zadatak kompromitirati ideju hrvatske države, a drugi – na toj kompromitaciji kasnije ubijati Hrvate. Jedini koji je to na vrijeme shvatio bio je Alojuzije Stepinac, koji je imao jednak otklon i prema jednome i prema drugome. I umjesto da se i danas na te stvari tako gleda, te umjesto da hrvatski dužnosnici na jednak način tretiraju i Pavelićeve i Titove žrtve, vladajuće strukture u Hrvatskoj i danas dijele ne samo žive, već i mrtve Hrvate, čemu smo svjedočili upravo ovih dana – primjećuje admiral Davor Domazet Lošo, poznati hrvatski geostrateg i geopolitičar.

Nazor: Povijest se prilagođava politici, zato nas toliko i opterećuje

Nijansu blaži, bio je povjesničar dr. Ante Nazor.

– Jasenovac i Bleiburg dio su tragične povijesti Drugog svjetskog rata i poraća. Ta povijest i danas opterećuje hrvatsko društvo, a takvo će stanje trajati sve dok se povijest prilagođava politici. A povijest Hrvatske u 20. stoljeću bila je iznimno bremenita. Hrvatsku su u tom razdoblju opustošili, i u demografskom i u materijalnom i u moralnom smislu, totalitarni režimi – nacifašistički i komunistički. Uz to, kraj stoljeća Hrvatska je dočekala poharana velikosrpskom agresijom. Koncentracijski logori, fojbe i križni putevi traže osudu svake ideologije i vlasti, koja svoj program temelji na mržnji i isključivosti prema drugima i drugačijima. Sva ta mjesta zločina obvezuju nas na objektivno suočavanje s prošlošću, ali i na vjerodostojan, iskren i na jednakim kriterijima utemeljen odnos prema žrtvama, ne samo prema civilnim, nego i prema svima koji su ubijeni bez suđenja, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, ideologiju, odnosno stranačku ili vojničku pripadnost ubijenoga. Sve dok se zločini ili žrtve dijele na 'naše' i 'njihove' i sve dok se počinitelji zločina pokušavaju opravdati 'kontekstom vremena' ili raznoraznim motivima, najčešće ideološke naravi, te sve dok mjesta zločina, bez obzira na to koja strana ih je počinila, nisu primjereno obilježena, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj neće završiti, što znači da će nam budućnost i dalje biti opterećena istim problemom. Isto vrijedi i za Domovinski rat.

'S brojevima žrtava treba biti vrlo oprezan'




Svjedoci smo da je pitanje žrtava iznimno osjetljivo, prije svega zbog emocija koje nastaju nakon stradanja nevinih ljudi. Svaki nedužno ubijeni čovjek zaslužuje poštovanje i treba učiniti sve da u svijesti ljudi prevlada razmišljanje da za zločine nema opravdanja. Istodobno, treba biti oprezan s brojevima žrtava koji se iznose u javnost kako bi se spriječile manipulacije kakve su bile sa žrtvama Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije. Cilj takvih manipulacija je raspirivanje mržnje. Posebnu odgovornost pritom imaju povjesničari, čija je obveza da, uz istraživanje broja ubijenih, na temelju povijesnih izvora objasne uzrok zločina i okolnosti u kojima su počinjeni, što ne isključuje osudu njihovih počinitelja. No, svjedoci smo da moćni pojedinci i određene interesne skupine svaki pokušaj objektivnog istraživanja komunističkih zločina proglašava revizijom povijesti. Dakle ako želimo biti vjerodostojni i iskreno se suočiti s događajima iz prošlosti, moramo imati jednako objektivan, dakle znanstveni pristup, događajima i žrtvama iz razdoblja 1941.-1945., kao i događajima iz razdoblja 1991.-1995. Dok ne bude tako, hrvatsko društvo ostat će duboko podijeljeno – ističe dr. Nazor, koji se potom osvrnuo na činjenicu da su hrvatska ministarstva povijesne knjige generala Praljka proglasile bezvrijednim, a o čemu smo izvijestili jučer.
– Ne mogu vjerovati da netko knjige u kojim su prikazani izvorni dokumenti može proglasiti 'šundom' – napominje ekspert za Domovinski rat.

U Jasenovcu ubijeno oko 48.000 Srba, na Križnom putu od 45 do 100 tisuća Hrvata

– Budući da se razdobljem povijesti Drugog svjetskog rata i poraća ne bavim intenzivno, kad je riječ o broju stradalih u Jasenovcu i na križnim putevima, mogu samo citirati neke od autora koji su o tome pisali. Prema istraživanju Vladimira Žerjavića, u Jasenovcu je do 1945. ubijeno oko 83.000 ljudi, danas na komemoraciji spomenuto je da je među ubijenima i 20.000 djece; od toga broja je oko 48.500 Srba, 13.000 Židova, 10.000 Roma te oko 12.000 Hrvata i muslimana (točni podaci nalaze se u muzeju na Spomen području Jasenovac). Isti autor procijenio je da je tijekom Križnog puta kroz Jugoslaviju (osobito kod Dravograda i Maribora) ubijeno oko 45.000 – 55.000 Hrvata (vojnih i civilnih osoba), koje su vojne snage Velike Britanije izručile jugoslavenskoj Trećoj armiji na području Bleiburga, a drugi autori spominju i brojke od 100.000 do 200.000 žrtava. Do sada je evidentirano više stotina masovnih stratišta Bleiburških žrtava i brojni logori – zaključuje dr. Ante Nazor ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.




Autor:Damir Kramarić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.