fbpx

OZNA je zatvarala i ubijala civile radi otimanja imovine, pokapali su ih na mjestima kojima nitko nema pristup

Autor: Damir Galić

Na istraživanjima komunističkih zločina paralelno rade hrvatski, slovenski i srpski povjesničari. Postoji i načelan dogovor da bi sve tri strane radile na zajedničkoj bazi podataka o žrtvama tih zločina. Prema tvrdnjama srpskog povjesničara Srđana Cvetkovića u Srbiji je nakon Drugog svjetskog rata ubijeno 52 000 ljudi, od koji su čak 80 posto bili civili.

Zločini jugoslavenskog komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata još uvijek su predmetom mnogobrojnih znanstvenih istraživanja. S otapanjem tvrdog partijskog stiska krajem 80-ih godina prošlog stoljeća počelo se polako, ali stidljivo pričati o komunističkim likvidacijama u poraću. No, tek padom komunizma i dolaskom demokracije počelo se o toj tematici otvoreno i javno razgovarati. Znanstvenici povjesničari po prvi put su mogli nesmetano istraživati komunističke zločine, a s vremenom su postali dostupni i arhivski podatci, nužno potrebni za rekonstrukciju kompletne slike metodologije rada komunističkih egzekutora. Važno je istaći da nakon što su komunisti uzurpirali vlast, nisu samo masovno likvidirali poražene neprijateljske vojne snage, već je oštrica represije bila usmjerena i na veliki broj civilnog stanovništva. Pogotovo su na meti bili ono koje su nazivali "buržujima", a kojima se nakon likvidacije nacionalizirala i konfiscirala imovina. Često su i smrtne presude nad civilnim stanovništvom donosili improvizirani vojni sudovi.

Na istraživanjima komunističkih zločina paralelno rade hrvatski, slovenski i srpski povjesničari. Postoji i načelan dogovor da bi sve tri strane radile na zajedničkoj bazi podataka o žrtvama tih zločina.

U Srbiji nakon rata ubijeno 52 000 ljudi


Srpski povjesničar Srđan Cvetković, zaposlen na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu, izašao je u medije s podatkom kako su samo u Srbiji komunisti u razdoblju od 1945. do 1953. ubili 52 000 ljudi. Od toga je, prema Cvetkovićem tvrdnjama, bilo čak 80 posto civilnih žrtava. Ljude su ilegalno držali u logorima, te su im nakon likvidacija otimali imovinu. Ove je podatke srpski povjesničar dobio nakon što je analizirao dokumente jugoslavenskih vojnih tajnih službi koji su mu predani na uvid. No, i dalje ostaje problem s arhivskom građom koja je ili temeljito pročišćena i uništena, ili još uvijek nedostupna istraživačima. Likvidacije je provodila OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda) kojoj je na čelu bio Aleksandar Ranković, jedan od ljudi koji su se nalazili u najužem krugu suradnika Josipa Broza Tita. OZNA je nasljednik KNOJ-a, vojne službe koja je u ratnim vremenima služila za "čišćenje" ostataka poraženih neprijateljskih snaga. KNOJ je represivno djelovao i prema civilima, dakle svim onima koje su komunisti smatrali neprijateljima novog režima.

– Poznam dobro srpske kolege i upoznat sam s onim što oni istražuju. U vezi istraživanja komunističkih zločina u poraću puno se napravilo i u Hrvatskoj, a objavljen je cijeli niz dokumenata i istraživanja na tu temu. U Srbiji su te brojke, koje navodi kolega Cvetković, tolike zbog velikog broja njemačke i mađarske nacionalne manjine u Vojvodini, a koja je bila izložena komunističkoj represiji. Ono što je nama povjesničarima trenutno najveći problem u istraživanjima jeste nedostupnost arhivske građe. Naime, ta vrsta građe temeljito je, pogotovo u 80-im godinama prošlog stoljeća, pročišćavana. Naprimjer, osobno sam istraživao komunističke logore za civilno stanovništvo, no za kompletno arhivsko gradivo je i dalje nepoznato gdje se nalazi – kaže dr. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest.

Arhivska građa vojnih službi fragmentarno sačuvana

Objašnjava kako se, kad je riječ o dokumentima tajnih službi koje su konzultirale njegove srpske kolege, ne radi o nekoj specijalnoj građi. I kod nas ima takve arhivske građe, no općenito je sačuvano izuzetno malo i tek je sada dostupno javnosti odnosno znanstvenicima.
– Znanstvenicima je jako otežan rad jer je arhivska građa takve vrste fragmentarno sačuvana – pojasnio je dr. Geiger.

Kad je riječ o likvidacijama i otimanju imovine od ubijenih civila, Geiger napominje da je to točno, no to je samo dio cijele priče. Kaže da je temeljno znati da se tu radi o uspostavljanju nove vlasti koja je u svrhu učvršćivanja novog poretka naređivala ubojstva nepoćudnih. Srpski povjesničar Cvetković čak je istražio i pojedinosti poput onih da komunisti otimali imućne ljude i prije likvidacije skidali ih do gola te uzimali osobne stvari. Pokapali bi ih na neoznačenim mjestima, a OZNA bi se pobrinula da nitko nema pristupa mjestima tih zločina.

Klasifikacija žrtava komunističkog terora i kako su ih komunisti nazivali
– poraženi neprijateljski vojnici
izdajnici, odnosno suradnici okupatora (pojmovi koji su komunisti široko primjenjivali na civilno stanovništvo)
– određene etničke skupine stanovništva (njemačka i mađarska nacionalna manjina)
kapitalisti odnosno buržuji (komunisti su tako etiketirali građane koji su bili bili boljeg imovinskog stanja)




Autor:Damir Galić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.