Igor Soban/PIXSELL

Raskrinkavamo veliku prevaru HDZ-a: Što vam kriju o Konvenciji

Autor: Marin Vlahović

U svojoj knjizi „Vladar“,  Niccolo Machiavelli politiku je definirao kao „umijeće mogućeg“. Umjesto težnje nekim idealima i čvrstim uvjerenjima,  smatrao je da u politici treba biti praktičan i realan. U istoj knjizi Machiavelli tvrdi kako su politika i etika dvije potpuno različite i gotovo suprotne stvari, odnosno da etiku treba zanemariti kako bi vladavina bila uspješna. Stav po kojem su sva sredstva dopuštena radi ispunjenja cilja, zovemo makijavelizmom. Nakon svih ovih godina, možda je uistinu došlo vrijeme da postavimo pitanje koji je cilj HDZ-a, ali i nekih drugih političkih stranaka u Hrvatskoj? Njihovi istaknuti članovi, nikada se nisu držali nekih čvrstih političkih uvjerenja. U Hrvatskom saboru oduvijek glasaju po zapovijedi partije, a većina nema pojma o kakvim se zakonima radi. To su neki detalji koji njima nisu od nekakve životne važnosti. Uostalom i u fundamentalnoj političkoj antropologiji čovjek nije cilj, već sredstvo za drugog čovjeka.

Manipulacija na svim razinama

Tako i naši saborski zastupnici koji sjede u saborskim klupama, neovisno o osobnim željama i ambicijama nisu ništa drugo nego političko sredstvo, biološka masa kojom se lako manipulira pomoću njihovih slabosti. Kako bi se uopće probili do Sabora, moraju proći kroz svojevrsni filter koji propušta većinom prilagodljive i samoljubive individue, ignorante i poluljudske proizvode spremne na besramno laganje i manipulaciju građana, dok se istodobno njima samima također manipulira iz vrha stranke. Problem nastaje kada pojedinim političarima srednjeg ranga porastu ambicije i tada dolazi do svađa ili čak raskola u stranci, a sve tobože zbog neslaganja s nekom političkom odlukom. Iz svih javno dostupnih izjava i snimljenih materijala vidi se kako u HDZ-u nisu imali problem s ratifikacijom Istanbulske konvencije, čak ni u vrijeme prividno konzervativne Vlade Tihomira Oreškovića. Dapače, kao oporba, HDZ je od SDP-a tražio ratifikaciju ovog međunarodnog dokumenta i u tom zahtjevu bili su glasni i neki HDZ-ovci koji su se sada odjednom pobunili.

Pojedinačni i kolektivni ciljevi stranke

No, vratimo se na početak priče o pojedinačnim i kolektivnim ciljevima značajnijih članova HDZ-a. Što ti ljudi zapravo misle ili žele? Ništa ili bolje rečeno – sve ono što je u njihovom trenutnom interesu. Ako govorimo o zajedničkom cilju, onda on ne postoji. Nema artikulirane političke ideje čijoj realizaciji iskreno teže svi članovi HDZ-a. Što se tiče predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića, njemu se to društvo HDZ-ovaca nimalo ne sviđa. On sebe vidi kao ravnopravnog člana imaginarne svjetske ili europske vlade, a slične maštarije na poprilično infantilnoj razini ima i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Idealan prototip za sva vremena je Goran Jandroković, poznat i po nadimku Njonjo. Taj će definitivno politički nadživjeti Andreja Plenkovića, ali i Kolindu Grabar-Kitarović. I tu dolazimo do krucijalnog problema naše mlade demokracije. U toj demokraciji dugoročno opstaju isključivo činovnički karakteri, univerzalni uhljebi i slatkorječivi paraziti. Kroz lik Jandrokovića i u prošlosti Vladimira Šeksa, možemo doći do spoznaje kako partija ipak ima neki kolektivni mozak, u stvari političku ideologiju kojoj je glavni cilj ostvarivanje moći i utjecaja služeći se ljudskim bićima kao glavnim sredstvom manipulacije.

Vjerodostojni u nevjerodostojnosti

Inače, i u HDZ-u postoji manji broj poštenih i sposobnih lokalnih političara. Konkretne primjere nećemo navoditi jer bi se na njih mogli naljutiti u vrhu stranke. Ti iznimni primjeri nisu u stalnom doticaju s centralnim umom i duhom stranke. Znači, izbjegli su kontaminaciju koja nastupa poslije opetovanog druženja s krivim ljudima. S kim si takav si, stara je narodna uzrečica koja odlično dočarava kompleksnu transformaciju i preobražaj osoba koje su okružene ljudima praznih glava i bez vlastitih stavova. Trenutne turbulencije u stranci, navodno zbog najavljene ratifikacije Istanbulske konvencije, obična su farsa. Nema svjetonazorskih sukoba jer nema svjetonazora. U pitanju je sukob suprotstavljenih ambicija i egoizma, klasične partijske trzavice tipične za komunistički mentalitet. Što se tiče političkih ciljeva, na neki način oni su ispunjeni. Za razliku od ostatka Hrvatske, HDZ ima visoku stopu zaposlenih među aktivnim članovima i na tom primjeru odlično se vidi savršeno podudaranje pojedinačnih i kolektivnih ciljeva. Ostaju vjerodostojno dosljedni u svojoj nevjerodostojnosti. Ta politika ima jasan kontinuitet obmane i kršenja svih obećanja, pogotovo zadnjih 18 godina.  Ali nisu oni krivi, nego građani koji ne razumiju što riječ vjerodostojnost znači.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.