Ovo sablažnjava: Podatci koje mora pročitati svaki Hrvat | Dnevno.hr
foto HINA/ Daniel KASAP/ dk

Ovo sablažnjava: Podatci koje mora pročitati svaki Hrvat

Autor:

”Slom lažnog proročanstva”, naziv je to knjige koju potpisuje ministar državne imovine Goran Marić. Prije dvije godina kada je ispisivao stranice ovoga djela, mora da ni sam Marić nije slutio da će baš on biti taj koji će odjenuti odijelo lažnoga proroka, uskačući sam sebi u usta te pokazujući i dokazujući kako politika u hrvatskim okvirima može biti lažna i prevrtljiva.

Jer kako drugačije tumačiti transformaciju koja nam se odvija pred očima?  Marićeva kritička promišljanja kojima se bavio prije dvije godine u svojoj knjizi uistinu su proročanska te se dotiču i njega samoga. Jedan od rijetkih pozitivnih poteza bivšeg premijera Zorana Milanovića prema Marićevim riječima bijaše principijelno postupanje prilikom smjene bivše ministrice Holy zbog maila kojim je intervenirala za jednu osobu u Hrvatskim željeznicama.

Trenutak njene smjene je, naglašava ministar, ”vratio vjeru u politiku”. Oh, kakve li ironije! Upravo on, kao ministar postao je akterom afere radi nezakonitog napredovanja njegova brata u istom tom HŽ-u. Piše Marić nadalje da Hrvatska ima previše ministarstava te da je praksa u nekim slučajevima da se prvo određuju ministri, a zatim ministarstva. Doživjeli smo baš na njegovom primjeru i to. Kao što je već poznato Marić je u vladu Andreja Plenkovića ušetao kao ministar bez portfelja da bi se kasnije za njega pronašlo, neki će reći čak i izmislilo, ministarstvo u kojem sada sjedi.

Kada smo se već dotaknuli Marićeve knjige valja spomenuti i još jednu nezgodnu priču koja se uz istu vezuje. Bacalo se kamenje i u Vladi oko imenovanja novog predsjednika Uprave Podravke pa se tako najdalje vinuo opet onaj Marićev, jer navodno je novi šef Uprave ove tvrtke Marin Pucar upravo njegov kadar. Tek što je zasjeo u direktorsku fotelju Pucar se našao na meti DORH-a, a protiv njega je podignuta kaznena prijava te su izvidi u tijeku. Potvrđeno je medijima da se provode izvidi i protiv Zdravka i Krunoslava Alvira, vlasnika Zvečeva, ali i protiv same kompanije kojoj je donedavno na čelu bio Pucar.

Marićev odabranik za rukovodeću poziciju u Podravci bio je član uprave ove tvrtke i u vrijeme kada se ondje odigravala afera Spice. Radi se o HSS-ovcu koji je prije sedam godina smislio plan prema kojem Podravku treba razbiti na pet tvrtki pa prodati 25 posto udjela. Svaka stranka ima svoj hranidbeni lanac, priznao je to svojedobno i HDZ-ov Ivan Šuker. No, zaboravio je dodati da nas svaki član toga hranidbenog lanca košta te da se isti financira iz džepova hrvatske sirotinje. Jedan uhljeb s prosječnom neto plaćom od 6500 kuna, sa svim pripadajućim porezima i doprinosima stoji hrvatske građane oko 11.054 kune mjesečno, a na godišnjoj razini to je 138.480 kuna. Takvih deset godišnje košta 1,28 milijuna kuna. Dodate li ovim brojkama uhljebe na pozicijama pomoćnika ministara ili pak članove uprave i razne savjetnike čija je prosječna plaća 15.500 kuna neto tada sa svim davanjima takva plaća doseže 31.035 kuna. Godišnje riječ je o 372.420 kuna.

Prilikom svake promjene vlasti promijeni se minimalno 20.000 ljudi. U Hrvatskoj je nešto manje od tisuću poduzeća u državnom vlasništvu, tu su još i ministarstva, 550 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondovi, agencije, zavodi u kojima posluje preko 400 tisuća ljudi, od čega njih 240.860 radi u državnim i javnim službama. Svaki četvrti zaposlenik u zemlji zarađuje za život u javnoj službi ili državnom poduzeću. Izdatci za njih na godišnje plaće i ostala davanja iznose oko 7,5 milijardi kuna, odnosno milijardu eura. Jednako tako se prilikom svakih izbora politički raspodijeli oko milijardu eura, a riječ je o uglavnom o politički postavljenim kadrovima. Postoji u Hrvatskoj i nepotrebna zaposlenost, slažu se stručnjaci koji ističu primjer HZZO-a u kojem je oko 300 zaposlenih, dok s druge strane u Hrvatskoj nedostaju liječnici, medicinske sestre, odgajatelji…

Stranka koja je najdulje držala ključeve Banskih dvora – HDZ prvi je uveo i detaljno razradio model zapošljavanja svojih kadrova. Rodbina, prijatelji i stranački dužnosnici zapošljavali su se svugdje, a kadroviralo se kako na najvišim tako i na najnižim razinama. Jedan od najpoznatijih slučajeva, koji je spletom okolnosti doplivao u javnost jest onaj Rade Buljubašića, povratnika iz Australije koji je četiri godine bio fiktivni zaposlenik HEP-a te uredno primao plaću i dobio povlašteni kredit za stan, premda ga na radnom mjestu nisu viđali već je dane kratio u središnjici svoje stranke.

U vrijeme procvata cestogradnje u HAC su po stranačkim linijama zapošljavani brojni HDZ-ovci, a u vrijeme Ive Sanadera izmišljane su agencije u kojima se zbrinjavao stranački kadar. Situacija nije krenula nabolje ni onda kada kormilo države preuzima Kukuriku vlada predvođena SDP-om i HNS-om. Zanimljivo je tako spomenuti primjer HNS-ove Ljiljane Čule, koja je kao direktorica u HEP-u zaposlila sina, snahu, kćer i zeta. U Hepu je svojedobno bilo zaposleno 48 članova Kukuriku vlade, njih 37 iz HNS-a. Uglavnom je ta ekipa sjedila na direktorskim i sličnim pozicijama s plaćom od oko 15 tisuća kuna. Primjeri HNS-ovih uhljebljivanja s lakoćom se pronalaze pa je tako, primjerice, Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu krajem 2013. raspisala natječaj za ravnatelja i zamjenicu ravnatelja, a unatoč stručnjacima koji su pokušavali dobiti taj posao radno mjesto otvara se za Anitu Koprivnjak. U to je doba njezin otac Viktor bio pomoćnik ministra obrane. I Zlatko Taritaš, suprug HNS-ove kandidatkinje za zagrebačku gradonačelnicu Anke Mrak Taritaš jedno je vrijeme radio u Plinacrou.

Na natječaj se prijavio 2012. godine te dobio stalan posao, i sve to baš u vrijeme kada je njegova supruga vodila jedno od ključnih ministarstava. Do dana današnjeg nije razjašnjeno je li se ovaj Plinacroa domogao zahvaljujući HNS-ovom Mladenu Antunoviću koji je u to doba vodio tvrtku. U Slavonskom Brodu posao pak dobiva teta predsjednika Županijske organizacije HNS-a Domagoja Barteka. I dok je tetu skrasio u HEP, sam sebe zaposlio je u Janaf kojega je vodio također HNS-ov Dragan Kovačević.

S pravom najezdom SDP-u bliskih kadrova suočila se Agencija za podršku informacijskim sustavima u kojoj je zaposleno stotinjak članova SDP-ove mladeži. Inače, Apis IT informatička je tvrtka u vlasništvu države i Grada Zagreba, a u SDP-ovo vrijeme njome su rukovodila tri člana stranke – Hrvoje Somun koji je bio na čelu iste, dok su u članstvu uprave sjedili Lovro Mateš i Denis Hrestak. Dvojac iz Uprave nedavno je tvrtku napustio, ali sada preko odvjetnika pod prijetnjom tužbe traže da im se isplati više od 2,5 milijuna kuna jer uz plaću im je u ugovore stavljeno da svake godine imaju pravo na dvije dodatne nagrade. Prva je poticajna – 70 posto bruto godišnje plaće, a druga je stimulativna nagrada koja iznosi 25 posto godišnje plaće, za što javnost nije znala. Dodajmo da je u eri ovih sada već bivši rukovoditelja Apisa ondje zaposleno više od 100 članova SDP-a među kojima i rođak njihova Dinka Sutona, supruga Jurice Mejića, ali i potpredsjednik Foruma mladih SDP-a Damir Prelčec.

Kada smo već kod SDP-ovih uhljeba nemoguće je ne spomenuti Boška Poljaka, rođaka bivšeg premijera Milanovića koji je nakon 20 godina mirovine posao pronašao u NP Krka. Snježana Gernhardt zaposlena je u Ministarstvu obrazovanja u SDP-ovoj eri, a riječ je o sestri njihove europarlamentarke Biljane Borzan. Ivana Baldasar zbrinuta je prvo u kabinetu ministrice kulture Zlatar Violić, a nedugo potom Bandić je prima pod svoje skute. Riječ je o kćeri splitskog gradonačelnika Ive Baldasara.

I Milan Bandić slovi kao jedan od najpoznatijih uhljebljivača jer pod njim su se u Zagrebu zapošljavali politički protivnici, prijateljice suradnika, prijatelji, kumovi i svi oni koji su imali nešto ponuditi zauzvrat te bi imena tih i takvih bilo naprosto nemoguće pobrojati. Svoj kadar za ovu neslavnu listu imaju i Mostovci, a jedno od tih imena jest i ono Matije Kikelja kojega je za tajnika svojega kabineta postavio potpredsjednik Vlade i ministar uprave Ivan Kovačić. Riječ je o 26-godišnjaku koji je Mostove boje branio u trećoj izbornoj jedinici, a posla se domogao bez javnog natječaja i to nakon što je premješten u Ministarstvo uprave iz Hrvatske agencije za malo gospodarstvo u kojem je zaposlen također u Mostovoj eri.

“Saznajemo da direktor Hrvatske lutrije ima plaću 21 300 kuna neto, direktor Petrokemije, gubitaša u državnome vlasništvu, 29 tisuća kuna, predsjednik Uprave HPB čak 48 tisuća kuna. Bivši direktor Hrvatskih šuma (koji se nikada u životu nije bavio šumarstvom) traži otpremninu od 2,3 milijuna kuna nakon što je otpustio 1100 radnika. Zamjenik guvernera HNB-a ima imovinu vrijednu 40 milijuna kuna, a ima i privatni zrakoplov. Otkud mu taj novac, ako godišnje zaradi oko 300 tisuća kuna?
”Sve te stravične manipulacije posljedica su stranačkoga kadroviranja u državnim tvrtkama, nepotizma, otvorene pljačke i kriminala koji nitko ne sankcionira. Sve se to događa u državi u kojoj pošteni ljudi marljivo rade da bi zaradili plaće s kojima ne mogu pokriti niti najosnovnije životne troškove”, kazao je svojedobno saborski zastupnik Živog zida Bunjac. Svojim izlaganjem detektirao je jedan od najvećih hrvatskih apsurda, kojega niti Plenkovićeva vlada s ministrima kao što je Marić neće uspjeti riješiti.

TOP LISTA UHLJEBA

Krešimir Šakić – SDP

Iz male murterske turističke agencije Šakić dospijeva sve do NP Krka, a uzlaznom putanjom kreće onoga trena kada SDP osvaja vlast u Šibeniku. Promijenio je ovaj partijski kadar tri direktorska položaja te je tako vodio TEF, zatim Studentski centar pa i Krku.

Jasmin Krizmanić – HNS

Krizmanić je, po svemu sudeći, čovjek velikih ambicija, jer kao načelnik općine htio se pozicionirati kao direktor HAC-ove tvrtke za naplatu. Kako mu to nije pošlo za rukom, jer kao direktor ne može voditi općinu, zaposlio se kao savjetnik u istoj tvrtki gdje mu je na račun mjesečno sjedalo 15 tisuća kuna.

Anđelko Topolovec – HNS

Dobavljač pekarskih proizvoda trebao je postati direktor u Narodnim novinama, a za njegov ugled i sposobnost jamčio je osobno Ivan Vrdoljak. Ipak, taj pothvat nije realiziran pa se za ovog HNS-ovca pronašlo mjesto savjetnika u istoj tvrtki.

Saša Mesić

Kćer bivšeg predsjednika Stipe Mesića trebala je pripremati projekt Termi u Zagrebu, a u četiri godine koliko je upravljala tvrtkom nije napravila ništa odveć značajno. Toj spoznaji usprkos primala je plaću od oko 16 tisuća kuna. Bez posla je ostala kada se Milan Bandić zavadio s njezinim ocem, a posla se sasvim slučajno domogla u vrijeme kada je cvala ljubav između ovog dvojca.

Tihana Colić

Prijateljica moćnog poduzetnika Pripuza zaposlena je u Plinari, a za nju je izmišljeno pomoćničko mjesto nakon čega je imenovana u upravu Holdinga, a policija je pak svojedobno privodila one koji stoje iza njenog zapošljavanja.

Željko Krapljan – HDZ

Ako netko zna što znači obogatiti se na otpremninama, tada je to zasigurno Krapljan jer s pozamašnim iznosom otpremili su ga iz MORH-a i Tržnica, a u HAC-u je pak dobio odštetu. Riječ je o gotovo pola milijuna kuna. Da priča tu ne stane, dotični je radio i u Autocestama.

Tonči Restović – SDP

Niz afera nanizao je Restović kao direktor NP Krka pa se smatralo da je upravo on zaslužan za zapošljavanje Milanovićeva rođaka Poljaka. Tada je nagrađen mjestom pomoćnika za inspekcijske poslove Mihaela Zmajlovića.

Srđan Šijaković – SDP

Zaposlenik vukovarskog Komunalca od 2011.godine posao je dobio zahvaljujući SDP-ovom gradonačelniku Željki Sabi. No, umjesto da radi ono za što ga se plaća on je u Gradskoj upravi održavao SDP-ove internetske stranice.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.