Otkrivamo istinu tko je i kako 1947. skriveno od očiju javnosti uklonio spomenik Bana Jelačića

Zanimljivo je kako je skidanje bana Jelačića bio zapravo poveći građevinski zahvat koji je zahtijevao petodnevni rad, a ne jednu noć, kako drugovi kažu. Također je zanimljivo kako se ovaj pothvat zbio više od dva tjedna poslije datuma navedenog u svim ostalim povijesnim knjigama.

– Mi hoćemo jednakost i ravnopravnost svih naroda i narodnosti, što žive pod krunom ugarskom. Pošto dakle ministarstvo mađarsko misli, da ne može pristati na te pogodbe zato nam nalaže čast i dužnost, da pokušamo zadnje, pa da se latimo oružja. – tim riječima je Ban Josip Jelačić objavio rat ugarskoj vladi 7. rujna 1848. godine, a četiri dana kasnije prelazi rijeku Dravu sa svojim vojnicima kako bi zaustavio mađarsku otvorenu pobunu protiv kraljevskog dvora.

Nakon što je 6. listopada 1848. godine izbila revolucija u Beču Jelačić odustaje nakratko od Pešte i kreće put Austrije. Već krajem istog mjeseca pobuna je ugušena, a Hrvatski ban je u gradu svečano dočekan. Mađari se nisu dali tako lako omesti u svojim planovima, pa je sukob s njima okončan tek na ljeto iduće godine.

Ovi vojni uspjesi su naveli jednog nama vrlo poznatog ideologa da kritizira ne samo Josipa Jelačića, već i cijeli hrvatski narod. Između ostalog spominje i ‘šljam hrvatski’. Ovaj ‘vrsni’ filozof koji nikako nije mogao prijeći preko činjenice da su Hrvati ugušili čak dvije revolucije, u Beču i u Pešti, jedno vrijeme je u našoj državi bio vrlo popularan i cijenjen, a ime mu je Karl Marx.

No, bilo kako bilo naš Ban dobio je spomenik u glavnom gradu svih Hrvata 16. prosinca 1866. godine koji je otkriven nakon deset godina izrade. Na konju s mačem u ruci smjer sjevera kako bi se Mađare podsjetilo što im se ponovno može dogoditi budu li opet tražili dio hrvatskog teritorija. Nedugo nakon toga tražili su određene povlastice Austro-ugarskom nagodbom i Hrvatsko-ugarskom nagodbom, a ‘ratoborni’ Hrvati ipak nisu odgovorili na Jelačićev način.

Kip Josipa Jelačića je tako stajao i promatrao povijesna zbivanja u svojoj zemlji, a činilo se da ga ni svjetski ratovi ne mogu uništiti. Preživio ih je dva, a prema svemu sudeći čekala ga je sjajna budućnost u miru.

Međutim, kip nije znao da riječi često znaju biti moćnije od mača, a drugovi koji su došli na vlast dobro se sjećaju onih njihovog misaonog vođe Karla Marxa koji je davno rekao to što je rekao o našem Banu, a i o nama samima. Nedopustivo je bilo da na središnjem gradskom trgu stoji kip najvećeg protivnika revolucije, iako je revolucija protiv koje se borio bila građanska, a ne proleterska.

I tako su jednog dana odlučili – Spomenik kontrarevolucionara mora se maknuti!

Što se odlučilo moralo se i ostvariti. Prema narodnoj predaji udruženim proleterskim rukama spomenik je jednostavno razmontiran u noći 25. srpnja 1947. Drugovi komunisti su toliko sposobni bili da ih nitko nije ni čuo ni vidio.

Ipak, drugovi su neke stvari voljeli imati napismeno, pa nakon dugo vremena ljudi i slučajno saznaju istinu. Tako je i redakcija portala Dnevno došla do dokumenta koji pokazuje kako se stvar ipak nije odvijala na način koji nam je komunistička propaganda htjela prikazati.

Zapisnik 35. sjednice Gradskog izvršnog odbora u Zagrebu održana 13. rujna 1947. zorno prikazuje što se zapravo zbilo tog ljeta. Zaključak 830 otkriva:

– Odobrava se da se restauraciji i kavani Gradski podrum u Zagrebu isplati iznos od 15 089 dinara u svrhu pokrića duga nastalog povodom snabdijevanja hranom i pićem članove Narodne fronte koji su bili zaposleni na dobrovoljnom radu kod skidanja spomenika bana Jelačića na dan 6., 7., 8., 9. i 11. kolovoza 1947.

Zanimljivo je kako je prema ovom dokumentu skidanje bana Jelačića bio poveći građevinski zahvat koji je zahtijevao petodnevni rad, a ne jednu noć, kako drugovi kažu. Također je zanimljivo kako se ovaj pothvat zbio više od dva tjedna poslije datuma navedenog u svim ostalim povijesnim knjigama.

Dokument dalje spominje:

– Ujedno se odobrava da se Gradskom poduzeću za čistoću grada ‘Čistoći’ isplati iznos od 841 dinara za pokriće troškova odvoza glomaznog smeća nastalog povodom lišenja gore spomenutog spomenika.

Tako je naš Ban Jelačić za komuniste postao glomazni otpad nakon više od 80 godina, a istina se saznala tek nakon više od 60 godina. Ban koji je preživio dva svjetska rata, preživio je i drugove, ali i još jedan rat. Vratio se na svoje mjesto 1991., i više ne gleda Mađarsku, već svoju Hrvatsku.