commons.wikimedia.org

Otkrivamo glavni argument Vatikana protiv Stepinca: Evo što mu nisu zaboravili!

Autor: Marin Vlahović

Prošlog tjedna na predstavljanju knjige dr.sc. Stipe Kljajića „Nikada više Jugoslavija“ govorio je i dr.sc. Ante Delić koji je pojasnio ulogu kardinala Alojzija Stepinca i Katoličke crkve za vrijeme NDH. U Hrvatskoj se na ovu tematiku gleda kroz dvije kontradiktorne teze. Prema prvoj, Stepinac je predstavljao aktivnu oporbu ustaškoj vlasti i njemačkim okupatorima braneći pritom živote i prava svih ljudi koji su živjeli na prostoru NDH. S druge strane ima i onih koji zanemaruju i relativiziraju njegovo humanitarno i općeljudsko djelovanje, pa ga promatraju isključivo kao vjerskog poglavara koji je podržavao NDH do samog kraja. Cjelovita istina uključuje obje teze kao i čitav niz epizoda i detalja koji upotpunjuju kompleksnu sliku o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu. Na spomenutom predstavljanju knjige dr.sc. Ante Delić upoznao je javnost s zaboravljenim ili prešućenim pismom kardinala Stepinca, koje je kardinal uputio državnom tajniku Vatikana kardinalu Maglioneu. To pismo, Stepinac je napisao tri mjeseca nakon davanja poznate izjave o jasenovačkom logoru koji je definirao riječima- „sramotna ljaga za NDH“. Dr.sc Delić na predstavljanju knjige upozorava da se treba bojati onih koji Stepinca tumače jednom jedinom rečenicom. Također, Delić podsjeća da je Stepinac davao i drugačije izjave o logorima u NDH. U toj činjenici kriju se i temeljni argumenti protiv proglašenja Alojzije Stepinca svecem.

Prema binarnoj i banalnoj podijeli, svi ustaše su bili fašisti a svi komunisti antifašisti. Odbijaju se rasprave o uzrocima nastanka ustaškog pokreta, kao i različitim fazama njegovog razvoja. Čitava povijest izgrađena je na poluistinama koje su nastale selektivnim prikupljanjem prihvatljivih činjenica, ali i notornim falsificiranjem egzaktnih brojki i podataka. Kardinal Alojzije Stepinac, neosporno je branio ljudske živote i progovarao protiv zločina nad drugim narodima ali je istodobno dosljedno i branio pravo Hrvata na vlastitu državu. Taj „grijeh“ mu Srpska pravoslavna crkva ne može nikada oprostiti zato jer se on preklapa s njihovim stoljetnim velikosrpskim idejama u kojima nema mjesta za hrvatsku državnost.

Zajedno s pismom kardinalu Maglioneu, Stepinac u pismu spominje i dokumente koji pokazuju „koliko smo učinili za Srbe, i pored svih zala koje su nam Srbi nanijeli tijekom 20 godina zajedničkog života.“

Iz današnje perspektive ove riječi nisu primjerene odnosno politički korektne, ali ih zato treba čitati kroz kontekst vremena u kojem su pisane. Stepinac generalizira kad govori o Hrvatima koji su pomogli Srbima. Isto čini i kad piše o Srbima koji su nanijeli zlo Hrvatima u 20 godina zajedničkog života. U nastavku pisma, Stepinac navodi i sljedeće:

Osjećam se dužnim upozoriti Vašu Ekselenciju da materijal koji je Svetoj Stolici poslala srpska propaganda služi samo tomu da u očima Svete Stolice umanji ugled sadašnjeg režima u Hrvatskoj. I pored sve neprijateljske propagande protiv Crkve u Hrvatskoj, ostaje povijesna činjenica da je Katolička crkva u Hrvatskoj uvijek činila da se njezin glas čuje i pred najvišim državnim ličnostima, čak i kad to nije bilo bez opasnosti po druge interese Crkve. To nam je potvrdio i priznao nemali broj Srba koji nije bio vođen mržnjom nego istinom i zahvalnošću. Da bi se stekao točan uvid u činjenice, valja znati da se okrutnost, na koju se žali Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kad je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv uredaba Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade. Srbi koji optužuju, trebali bi se podsjetiti da je Srbin Puniša Račić, nakon što je u Skupštini u Beogradu ubio neke hrvatske poslanike, stavljen, istina, u zatvor, ali je istovremeno bio gotovo slobodan dobivši od vlade u Beogradu mjesečnu pomoć od 2000 dinara. „


Nakon što iz svoje perspektive objašnjava uzročno-posljedične veze koje su dovele do krvoprolića na području NDH, Stepinac napominje da je Vlada NDH učinila i mnogo dobroga. Na prvo mjesto Stepinac stavlja borbu protiv pobačaja.

„Hrvatska se vlada energično bori protiv pobačaja, koji je prijetio propašću ne samo Hrvatskoj već i Crkvi u Hrvatskoj. Govorilo se o 20 000 pobačaja godišnje, dok mi jedan dobar katolički liječnik kaže da ih je bilo oko 60 000 godišnje. Zlo je napredovalo tako velikim koracima da sam morao napisati liječnicima pismo opominjući ih da su odgovorni pred Bogom za te zločine. Međutim šizmatička Vlada u Beogradu nije učinila gotovo ništa da bi spriječila napredovanje ovoga za u Hrvatskoj jer je inspiriran u prvom redu židovskim i pravoslavnim liječnicima.“ – piše Stepinac u svibnju 1943 kardinalu Maglioneu.“

Stepinac hvali Vladu NDH i radi odnosa prema pornografskim publikacijama i časopisima, za koje opet krivi Židove i pravoslavce.

„Sadašnja Hrvatska vlada strogo je zabranila sva pornografska izdanja kojima su također upravljali Židovi i pravoslavci.“

Na samom kraju pisma, indikativan je zaključak kardinala o pozitivnoj ulozi Vlade NDH, kao i o uzrocima okrutnosti dijela Hrvata prema Srbima.

„Iz svega rečenog slijedi da sadašnji režim u Hrvatskoj barem izgleda dobre volje, koju Crkva ne može poreći… Ako je reakcija Hrvata katkad bila okrutna, mi zbog toga žalimo i osuđujemo tako nešto. Ali je izvan svake sumnje da su takvu reakciju izazvali Srbi koji su prekršili sva prava hrvatskoga naroda tijekom 20 godina zajedničkog života u Jugoslaviji. „- stoji u zaključku pisma kardinala Alojzija Stepinca.

Gledano iz perspektive Srpske Pravoslavne Crkve, sasvim je jasno što mu zamjeraju i ne mogu oprostiti Stepincu. Ovo pismo, predstavlja ujedno i jedan od argumenata Vatikana koji je u kanonizaciju Alojzije Stepinca uključio i patrijarha Ireneja i Srpsku pravoslavnu crkvu. Nema dvojbi, to su kardinalove misli i riječi. Ipak, kada se radi o nečijem životnom putu, od riječi su bitnija djela, a Stepinčeva uloga u spašavanju Srba i Židova, ima znatno veću težinu od svega što je ikada izgovorio ili napisao.

Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.