Otkrio identitet Radovana Karadžića i proglašen ratnim zločincem!

Autor: 7Dnevno/ 27. veljače, 2015./Igor Drenjančević

"Povežite obustavu postupka protiv mene kao ratnog zločinca 21. 7. i hvatanje Radovana Karadžića toga dana. Mislim da je sve jasno. Oni koji su kod nas htjeli spriječiti informaciju o Radovanu Karadžiću, ipak su se malo zaigrali i nisu me uspjeli spriječiti u tome naumu. Radovan Karadžić je uhićen toga datuma pod imenom Dragan Dabić, a moja kalvarija time prestaje. Uspio sam ipak uputiti prave informacije o njemu, na prave adrese", rekao nam je Anđelko Mrnjavac.

U svakom tekstu o Banovini i Glini upozoravamo na činjenicu kako je Banovina hrvatska regija poznata po leglu srpskog nacionalizma i fašizma. Masu dokaza koje smo iznijeli potkrepljuju upravo tu tezu, a imena protagonista, srpskih zločinaca, najviše su vezana baš uz taj kraj. No, priča s Banovine ima još zanimljiviji nastavak…
Naime, u medijskoj hajci 2008. godine, otkriveno je uz veliku medijsku pompu da na Banovini živi ratni zločinac, vrlo blizak suradnik Ratka Mladića. Iako su mediji tada punih 15 dana brujili o krivici toga čovjeka i njegovim zločinima, on je nastavio živjeti mirno sve do današnjih dana. A njemu su mediji pripisali 70 ubojstava Hrvata. Međutim, nismo ni slutili kuda vodi ta priča.

Zato moramo kazati da je još 2007. godine vrh HDZ-a Sisačko-moslavačke županije izbacio iz stranke šefa HDZ-a u Gvozdu, Anđelka Mrnjavca, jer se sumnjalo da je ratni zločinac:

“Anđelko Mrnjavac nije više predsjednik Općinske organizacije HDZ-a i izbrisan je iz evidencije članstva. HDZ je otkrio njegovu sumnjivu prošlost i HDZ ga je izbrisao iz evidencije”, rekao je tada predsjednik Županijske organizacije HDZ-a i saborski zastupnik Ivan Šantek.

Smetao “domoljubima” i srpskim teroristima

Naime, Anđelko Mrnjavac nalazio se na popisu traženih osoba osumnjičenih za ratne zločine, a Haaški sud sumnjičio ga je da je bio čuvar u logoru Tarčin kod Hadžića, koji je bio poznat po mučenju i likvidiranju Hrvata i Srba, nad kojima su se iživljavali mudžahedini i pripadnici Armije BiH. Našom istragom tog čudnog događaja i činjenica došli smo do nevjerojatnih činjenica: istraga protiv tog čovjeka nakon samo petnaestak dana je obustavljena. Mediji su svoje tekstove većinom povukli iz opticaja, pa Mrnjavca više nitko nije spominjao i sav trud oko istrage tog čovjeka rastopio se od 5. do 21. srpnja 2008. godine. Od tada više nitko ne postavlja pitanje njegove odgovornosti. No, što se zapravo dogodilo?

Nakon Domovinskog rata, Mrnjavac se doselio u Hrvatsku, na Baniju, gdje je odmah počeo smetati mnogim “domoljubima”, ali i prekaljenim srpskim teroristima. Razlog jednostavan: on jako dobro znao što su svi oni radili za vrijeme Domovinskog rata. Jer, njihove uloge su bile izdajničke i za Hrvate tog kraja i za Hrvate BiH. I tako je kao nepotkupljiv i tvdoglav u dokazivanju istine postao veliki problem. Kako su i njegovu braću u ratu ubili zločinci, on je kao njihov brat želio znati što se zapravo dogodilo. Tako je tražeći istinu o svojoj obitelji saznao i mnogo o izdajicama u vlastitim redovima. I tu je počela njegova kalvarija. Četnici i njihove hrvatske sluge odlučili su ga uništiti, pa je medijski i politički Mrnjavac u dva tjedna uništen prema zamisli Srba i naših posrbica.
Ipak, kao i sve na ovom svijetu, planovi se nikada ne ostvaraju u potpunosti. Znajući što mu spremaju Mrnjavac je krenuo protiv njih sakupljenim informacijama, dokazima i svjedočenjima. Imao je sreću da je raspolagao s mnogo podataka, pa su njegovi protivnici upali u svoju klopku. Iz tog vremena postoji njegovo svjedočenje:

Mrnjavčevo svjedočenje




“Otkrio sam jednu situaciju koja je već odavno zanimala sve oko nas u to vrijeme. Tko je Radovan Karadžić u to vrijeme i gdje se nalazi. To je sve istražne organe zanimalo. Osobno sam znao ime i prezime Radovana Karadžića 2008. godine, odnosno da se krije pod imenom Dragan Dabić. Znao sam da su mu dokumenti izdani kod nas u Dvoru na Uni, a to znači da je imao našu putovnicu, kao i osobnu kartu. Znači, znao sam ipak malo previše, jer su u njegovo skrivanje upetljana i naša tijela vlasti, što me posebno šokiralo. Nema sumnje da je netko ipak shvatio do čega sam došao istraživajući i neke druge stvari. Montiranom optužnicom postao sam ratni zločinac, a izdajice iz hrvatskih redova postaju ‘dobri dečki’ u ovoj priči. Naravno da je to bilo neodrživo, jer sam znao ipak malo previše. Povežite obustavu postupka protiv mene završno sa 21. 7. i hvatanje Radovana Karadžića toga dana. Mislim da je sve jasno. Oni koji su kod nas htjeli spriječiti informaciju o Radovanu Karadžiću, ipak su se malo zaigrali i nisu me uspjeli spriječiti u tome naumu. Radovan Karadžić je uhićen toga datuma pod imenom Dragan Dabić, a moja kalvarija time prestaje. Uspio sam ipak uputiti prave informacije o njemu, na prave adrese.

Ljaga ostaje na mojem prezimenu do današnjih dana, iako je moja obitelj teško stradala u domovinskom ratu, ali vjerujte, satisfakcija je bila ogromna barem ovim potezom. Pao je ratni zločinac broj dva, najveći krvolok poslije Slobodana Miloševića.

Radovan Karadžić se često kretao po našoj zemlji, imam saznanja da je često bio u Dalmaciji, posebice na Čiovu, ali to naše sigurnosne službe nije previše brinulo. Karadžić je imao naše putne papire, putovnicu i sve to koristio za svoj život. Nitko do danas nije odgovarao za taj zločin izdavanja putovnice Radovanu Karadžiću u Hrvatskoj. Nitko do danas nije odgovarao niti zbog izdavanja dokumenata članovima Zemunskog klana, najžešćim kriminalcima u regiji. Tko je izdavao te dokumente njima?




Radovan Karadžić i zemunski klan su iz istog srpskog podzemlja. Oni svi su dio srpske države. Zemunski klan i srpska služba sigurnosti su dugo bili kao prst i nokat. Takvima su naše službe izdavale naše važeće dokumente. I naravno, to se događalo na Banovini koja je i danas leglo srpskih terorista. Tko im je smetao? Naravno netko poput mene, netko tko razumije tematiku tajnih službi i poznaje protagoniste događanja. Zato su me brzo htjeli proglasiti zločincem i sve zataškati oko veze sa srpskim zločincima. Ipak, u tome nisu uspjeli, jer sam predvidio cijelo događanje. I naravno, nastavio istraživati kome smetam. Danas su neki od tih saborski zastupnici, poštovana gospoda, dok sam ja osobno označen kao ratni zločinac sva tri naroda u BiH. Vjerujte, s time se teško živi, poglavito jer ovi izdajnici hrvatskog naroda jako dobro žive”, rekao nam je Anđelko Mrnjavac.

Tko je bio Ivan Šantek?

Ipak nije niti time kraj priče o Mrnjavcu. Osoba koju smo na početku teksta ubacili kao tumača zašto je Mrnjavac isključen iz HDZ-a, saborski zastupnik Šantek, čini se da je imao i osobni razlog uništiti Anđelka Mrnjavca koji je – previše znao. Naime, Šanteka pamtimo po snimci zarobljenih hrvatskih redarstvenika iz Knina 1991. godine. Nakon što je Gline pala u ruke srpskih terorista tzv. SAO Krajine, hrvatski policajci su prebačeni u kninski zatvor. Među njima i Ivan Šantek. Mnogi od njih su batinjani ili ubijeni, jer su istinski branili Glinu od terorista. Našeg saborskog zastupnika i mučenika, prema našim medijima, Srbi su pak tako tretirali da mu niti dlaka s glave nije pala, iako su istinski branioci puni ratnih rana i danas, nastalih baš u kninskom zatvoru. Prema njihovoj priči, taj isti Šantek bio je zaštićen kod Srba. Jednostavnije rečeno, zapovjednici policijske postaje Glina nisu niti taknuti, dok dok su njihovi suborci pretučeni. Prebijeni su, dakle, oni koji nisu imali informacije o hrvatskim formacijama, dok su oni koji su s njima raspolagali – pošteđeni! Na srpskoj televiziji je Šantek izjavio, kako je pucao u zid, a ne u teroriste za vrijeme njihovog napada na Glinu 1991. godine. Ova tragikomična izjava Šanteka i njegov normalan tretman u zatvoru govori posve dovoljno o njegovom mučeništvu!

Poslije rata Šantek je drugovao s Nikolom Sužnjevićem, istražnim sucem tzv. SAO Krajine, koji je vrlo često prikrivao tamošnja ubojstva nad Hrvatima. Tako je u slučaju Joševica i ubojstva civila, zaštitio ubojicu Bogdana Jednaka – ubojstva je proglasio činom nepoznate osobe, iako je došao na mjesto pokolja kao istražni sudac 30 minuta nakon ubojstava, a svjedok Luka Šiftar potvrdio mu je zločin. I takav čovjek u našoj državi prema tim zaslugama dobiva državne poslove! A tko je tada bio na čelu županije? Šantek! A upravo su njega već tada pojedini članovi HDZ-a označili kao čovjeka koji je u nekim općinama forsirao suradnju HDZ-a sa SDSS-om! Je li i to bio razlog postupanja prema njemu u Kninu ili neke dublje veze sa Srbima – prosudite sami?!

U vrijeme boravka Šanteka u Kninskom zatvoru na području Knina su boravili Mladić i Tolimir, dvojica oficira JNA, koji su danas i najveći ratni zločinci. Kako je moguće da su se kraj njih dvojice, hrvatski policajci tako loše proveli, a njihovi zapovjednici prošli bez i jedene masnice? I Ivan Kvakić je bio zajedno sa Šantekom u zapovjedništvu Gline prije njenog pada. Taj “mučenik” je godinama radio za tajne službe, da bi se onda napokon otkrile njegove crne mrlje iz prošlosti, pa je odmah maknut je iz SOA-e. A Anđelko Mrnjavac je upravo takvima smetao.

Samo da se ne dozna istina

Mrnjavac je pak ispred hrvatskih snaga u srednjoj Bosni jasno i izbliza vidio izdaju pojedinaca u hrvatskim redovima. Njihova izdaja srednje Bosne nije imala nikakve veze sa Zagrebom, što uporno srpska propaganda ponavlja, već se radilo o vezi bivših članova jugoslavenske obavještajne zajednice koji su radili za srpske interese iz straha zbog svoje prošlosti ili iz osobnih uvjerenja. Najveći izdajnik hrvatskih interesa u srednjoj BiH bio je upravo Rajić za čijeg zapovjedanja je pala kompletna srednja Bosna u dogovoru s Ratkom Mladićem. Upravo su snage pod Rajićevim zapovjedništvom izgubile sva područja, a snage čiji je dio bio Mrnjavac spasile su Kreševo i Kiseljak od veleizdaje. I tzbog toga je postao trn u oku izdajnika. Dolaskom u Hrvatsku, Mrnjavac je počeo viđati hrvatske izdajice iz BiH i to kao – ratne heroje. Tako je i Davor Kolenda, kao član HVO-a, svjedočio je u korist Ratka Mladića. A on i Pero Križanac itekako su pridonijeli padu srednje Bosne. Takvi ljudi danas normalno žive i krivicu pripisuju Tuđmanu, a branitelje s Banovine takvi tipovi i srpski teroristi proganjaju, raseljavaju i uništavaju, samo da se ne dozna istina.

I što na kraju reći o slučaju Mrnjavac? On je svojim istragama o hrvatskoj povijesti u zadnjih 25 godina učinio mnogo više čak i od onih koji su imali moć, institucije i novac za takve slučajeve. Zapravo je pokazao kako naša država postaje prčijom izdajnika i lopova, a kada je to istražio, proglasili su ga ratnim zločincem.

Autor:7Dnevno/ 27. veljače, 2015./Igor Drenjančević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.