Patrik Macek/PIXSELL

Osim političkog tjednika‭ ‬7‭Dnevno sve su novine sramotno izbacile strip‭!

Autor: Marina Tenžera / 7Dnevno / 11. rujna 2015.

Fascinantan Maurovićev opus,‭ ‬kao i sama umjetnost stripa,‭ ‬ne samo da su gurnuti na medijske margine,‭ ‬već su‭ ‬kao i novinarstvo,‭ ‬fotografija i grafički dizajn svedeni na minimume i osiromašeni u rijetko viđenom političko-kulturnom barbarizmu

“Fala Bogu da sam otišao iz onog prokletog grada u preriju.Prerija je sloboda!”,kazao je ogorčeno Stari mačak pri zalasku svoje stripovne slave.

U rujnu1981.hrvatsku kulturu je napustio Andrija Maurović- “Stari mačak”,najveći majstor stripa,buntovnik,outisider i pustolov koji je svojim svjetovima usrećio generacije Zagrepčana,dosegnuvši crtačkom vještinom svjetske vrhunce stvaralaštva.

Ni jedan autor stripa nije bio voljen poput Murovića,niti je ijedan crtač morao toliko čekati na podršku struke.Džungle i pustinje s istraživačima,morske pučine napučene gusarima,tajnoviti podzmeni gradovi,daleki planeti,prerije s kaubojima,bespuće Sjevera s lovcima na zlato,zagrebački Gornji grad s plemićima,bili su tek neka poprišta čudesnih stripova pomoću kojih su milijuni čitatelja obišli svijet!

Impresivne crtačke kulture,u kojoj se koristio iskustvima postoktobarskog filma,westerna,njemačkog ekspresionizma i fantastike-Maurović je ostavio daleko iza sebe mnoge akademski obrazovane umjetnike.

No,dok je mali koprivnički nakladnik „Šareni dućan“najzaslužniji što danas možemo nabaviti antologijske Maurovićeve stripove,2003.godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica otkupila je od Roberta Neugebuera,sina slavnog crtača Waltera Neugebauera,originalne strip crteže legendarnog autora uz pomoć Ministarstva kulture za211.600kuna.Iako je dotadašnji vlasnik kod kojega su stripovi bili pohranjeni u neodgovarajućim uvjetima imao vrlo primamljive ponude stranih kupaca i hrvatskih poduzetnika,želio je to blago u stripu prepustiti brizi Grafičke zbirke NSK-a,gdje su djela obrađena na odgovarajući način.Riječ je o najcjelovitijoj i najvećoj zbirci Maurovićevih stripova u posjedu države.Izuzev malog broja djela koje je otkupio riječki Muzej suvremene umjetnosti i stotinjak crteža erotskog sadržaja i slika što su pohranjene u zagrebačkoj Modernoj galeriji,Maurovićeva djela,usprkos svjetskoj kvaliteti,nisu u izvorniku sačuvana ni u jednom hrvatskom muzeju ili galeriji,a velik broj stripova,na žalost,je s nakanom ponovnog tiskanja završio u Gornjem Milanovcu,odakle nikada nije vraćen u Hrvatsku.Maurovićeva djela u NSK-u sastavljena su od525strip crteža,od kojih su neki od najznačajnijh „Vjerenica mača“i „Podzemna carica“,pa sve do klasika „Knez Radoslav“, „Ahuramazda na Nilu“, „Tomislav“, „Mrtvački brod“, „Opsada“, „Plantaža Beranda“, „Brodolomci na otoku Mega“, „Grička vještica“, „Rankov odred“, „Zlatni otok“, „Crni jahač“,pa sve do ilustracija iz „Zabavnika“.

Smetao profesorima

Sve su to remek djela strip stvaralaštva namijenjena ne samo istraživačima,već svima koje fascinira Maurovićev opus jedne umjetnosti koja čak više nije niti gurnuta na medijske margine,već je isto kao i novinarstvo,fotografija i grafički dizajn svedena na minimume i osiromašena u rijetko viđenom političko-kulturnom barbarizmu.

Maurovićeva biografija pustolovna je poput njegovih stripova.Sin Bokeljke i Slovenca (apotekarskog službenika austrougarske vojske prezimena Maurowitch),rođen je1901.u malom mjestu Muo,kraj Kotora.Nakon kratkog boravka u Krakowu obitelj se preselila u Dubrovnik,gdje je Andrija proveo dječaštvo. „Moje djetinjstvo u Dubrovniku bilo je puno slobode,fizičke akcije,divljanja…sve me zanimalo i to je mislim velik dar sudbine,ta želja da se sve vidi.Bez toga,čini mi se,ne bih postao slikar,prije svećenik!“.Bio je slab đak,ali je izvanredno crtao,što su mu učitelji uzeli za dobro,te je čak izlagao kao gimnazijalac u dubrovačkim galerijama.

U Zagreb je prvi put došao1920.želeći studirati slikarstvo,ali zbog nesređene financijske situacije vraća se kući.U međuvremenu se,zanimljivo,bavio glumom u sarajevskom kazalištu,nastupajući čak u nekoliko nijemih filmova.Godine1922.uz potporu dubrovačke općine ponovno započinje studij na Likovnoj akademiji,no profesorima je smetalo što je radio za grafičke zavode i knjižare „te im tako konkurirao“.Kazali su: „Ili Akademija ili posao“.Tako je najbolji student crtanja ostao na Akademiji samo godinu dana,duhovito kazavši: „Talentiran se čovjek zna iskvariti,zatvoriti u šablone,ja sam otišao u tisak,ilustratore,neprekidno crtajući i tako sam se učio“.

Počeo se svesrdno baviti crtanjem ilustracija,karikatura,plakata,a kasnije i grafičkim dizajnom.Kako ističe istraživač njegova opusa Veljko Krulčić,tadašnja Maurovićeva produktivnost nije bila samo rezultat egzistencijalnih potreba,već i „kreativnog htijenja i želja da svakodnevnim radom napreduje“.Ne čudi stoga da u prvoj polovici tridesetih Maurović postaje vodeći zagrebački ilustrator,crtajući za za dnevnike „Jutarnji list“, „Novosti“,ilustrirani periodički tisak „Koprive“, „Ženski svijet“, „Kulisa“,usto je ilustrirao knjige domaćih i stranih pisaca,a za tiskare „Rožanovski“, „Tipografija“i „Jugo-štampa“crtao plakate,kalendare i oglas,posvećujući se u rijetkim trenucima i slikarstvu.Impozantan opus od nekoliko stotina ilustracija,karikatura i crteža izradio je za „Koprive“u kojima će1929.početi raditi tzv.proto-stripove,crtane šale u nekoliko slika.

„Novosti“najavljuju senzaciju

Prve prave stripove započinje raditi1935.godine u „Novostima“.Nakon što su čitatelji upozoreni dan ranije: “Potražite svi sutrašnji broj jer ćete u njemu naći zanimljivu i senzacionalnu stvar“,u nedjelju12.svibnja1935. „Novosti“objavljuju oglas: „U današnjem broju započinje roman u slikama ‘Vjerenica mača’-izrađen u obliku napetog novinskog filma prema djelu francuskog pisca Paula Fevala….”.Prve dvije pasice Maurovića i scenarista Krešimira Kovačića otvorile su „novu vizualnu eru“.

Atraktivna fabula o plemićkim intrigama na francuskom dvoru18.stoljeća,avanturama odvažne Henriette požnjela je velik uspjeh.Već u prvom stripu Maurović pokazuje svoje specifično likovno bogatstvo,prepoznatljivi nemirni crtež i samosvojnu strip-režiju koja će kasnije biti nazvana „Maurovićevim stilom“.Iako je isprva koristio poteze „uobičajene za slikare i ilustratore“,sa svakom se daljnjom pasicom oslobađao,počevši oblikovati pročišćenije sličice.

Fantastičan uspjeh stripa naveo je redakciju „Novosti“da pokrene tjednik „Oko“-prvu zagrebačku srip reviju u kojoj Maurović uz pomoć scenarista Božidara Rašića,koji se nadahnjivao tadašnjim bogatim kino-repertoarom,crta „Plijen demona džungle“, „Razbojnikovu vjerenicu“, (prema krim-romanima Edgara Walacea), „Krvolok iz Tanipura („Tigar iz Ešnapura“), „Testament porodice Armstrong“.

Slijedili su vrlo ambiciozni stripovi „Ognjem i mačem“,kojeg teoretičari drže remek djelom stripovne umjetnosti, „Zlatarevo zlato“, „Luta Chagos“,i „Gunka das“u kojima je Maurović impresivno zavladao praznim prostorom i načinom tuširanja koji se u svjetskim relacijama počeo primjenjivati tek30godina kasnije!

Nakon „Vjerenice mača“,crta za „Novosti“strip „Podzemna carica“i „Ljubavnica s marsa“.Prvi je strip priča o troje ljudi koji se spuštaju čeličnom iglom u središte Zemlje gdje pronalaze čudesni grad Avankaran u kojem je vladala zlobna carica Trimena.

Besmrtni junaci Maurovićevih stripova

I drugi je strip „Ljubavnica s Marsa“ (adaptacija znanstveno-fantastične priče ‘Aaelita’Alekseja Tolstoja),pratio avanture inženjera Alosa koji s bivšim vojnikom Gusjevom leti na Mars,gdje pronalaze visokorazvijenu,ali razjedinjenu civilizaciju u kojoj se Los zaljubljuje u svemirsku ljepoticu Aelitu,dižući s Gusjevom revoluciju protiv vladajuće klase…

Maurović se,valja reći,nikad nije ugledao na drugemajstore stripa.Prema stripu odnosio se na izrazito režiserski način,čemu su bez sumnje pridonijeli i česti odlasci u kino gdje je uživao u westernima „studirajući pokrete konja“.Godine1936.nastaju maestralni stripovi „Trojica u mraku“i „Sedma žrtva“.U to vrijeme Maurović započinje suradnju s legendarnim zagrebačkim fotoreporterom Franjom Fuisom.Prvi njihovi stripovi „Kugina jahta“i „Lutalica Chagos“bili su vezani uz morske avanture,nakon čega je slijedila najveća njihova uspješnica-trilogija „Gospodar zlatnih bregova“, „Sablast zelenih močvara“i „Posljednja pustolovina Starog mačka“,koje povezuje lik glavnog junaka Old Mickeya alias „Starog mačka“-slobodoljubivog,tvrdoglavog starkelje crnog humora koji se uporno bori za pravdu.Maurović je uvijek isticao da mu je Stari mačak najdraža kreacija u kojoj je „anticipirao svoj izgled pod stare dane“.

Crni jahač,Polagana smrt,papiga Penelopa i konj Satan donijeli su mu slavu kakvu nikada ni jedan crtač stripa nije doživio.Čitatelji su znali zvati redakciju „Novosti“,tražeći novinare da im ispričaju nastavak stripa.Kada Fuis1938.pokreće svoj „Mickey strip“-Maurović mu crta „Ubojicu s dječjim licem“i „Tirani Gran Čaka“,ali zbog sukoba s Fuisom1938.prekida suradnju.Nakon neobjašnjive jednogodišnje stanke,ujesen1939.uspostavlja opet suradnju s „Novostima“i Fuisom,objavivši do početka rata avanturističke stripove „Zlato“, „Junaci sa granice“, „Velika glad u plemenu Gula-Gula“, „Brod bez kompasa“i „Mrtvačka trojka“.

Izbijanjem rata,dotadašnji dnevno-informativni tisak prestaje izlaziti,pa se produkcija stripa odjednom prekida.Dvije godine bavio se slikarstvom,a1943.priključuje se novopokrenutom „Zabavniku“,crtajući „Grob u prašumi“ (avanture braće Seljan)i kneza Radoslava (ep o doseljenju Hrvata),za koje teoretičari ističu da su “teško podnošljiva remek djela što su nadvisila sve ostalo u svjetskoj produkciji”.U isto vrijeme započinje Maurovićev rad na stripu „Ahurmazda na Nilu“-za kojeg scenarist Radovanović ističe da je bio udžbenik perziologije i egiptologije.

Tomislav ostao nedovršen

Prije odlaska u rat crtao je „Zlatni otok“i povijesni strip „Tomislav“,ali nije ih završio. „Zlatni otok“je nastavio Walter Neugebauer,a „Ahuramazdu“i „Tomislava“student ALU-a Albert Kinert.

U partizanima je ilustrirao zidne novine,te izrađivao parole i plakate.U tjedniku „Novi svijet“1945.,po scenariju Marcela Čuklija,radi „Mrtvački brod“ –o avanturama mornara Galea.Godine1946.došlo je od zastoja u strip produkciji jer je komunistička vlast smatrala da je strip tvorevina „lošeg,kapitalističkog utjecaja sa Zapada“.Nakon Brozova raskida sa Staljinom počeli su se opet pojavljivati stripovi,te Maurović1950.na stranicama „Pionirske zastave“objavljuje strip „Mimo i njegova četa“,te „Duh u logoru“.

Sljedeće godine u novopokrenutom „Horizontu“crta „Meksikanca po Londonu”,a nakon toga stripove s nacionalno-povijesnom tematikom „Opsada“i „Cvijet u kamenu“.Sa stripom „Plantaža Beranda“javlja se u „Vjesnikovom zabavnom tjedniku“.Velik odjek postiže i s „Jahačem osamljene zvijezde“,uz što paralelno radi i remake „Trojice u mraku“,te strip „Crveni orači“o Indijancima.

Drugim svjetskim ratom bavi se u djelima“Brodolomci na otoku Mega“i „Protiv smrti“.Iscrpljen radom,odlazi u bolnicu,nakon čega postaje nov čovjek,prestaje pušiti i piti.

Ponovno je bljesnuo kolor stripovima u „Plavom Vjesniku“od1960.Do1963.po Neugebauerovom scenariju nastaju egzotični stripovi- „Biser zla“, „Ukleti brod“, „Kišova zagonetka“, „Uglomi-gospodar pećine“, „Rankov odred“i „Čuvaj se senjske ruke“,te „Djevojka sa Sijere“.

Redakcija „Večernjeg lista“potom ga je anagažirala za „Gričku vješticu“,ali uvidjevši da bi izlazak stripa trajao osam godina,bez objašnjenja prekidaju strip samo nakon18mjeseci.Posljednja faza stvaralaštva obilježena je suradnjom s Rudijem Aljinovićem.Njih su dvojica za „Plavi Vjesnik“kreirala strip „Barba Niko i Ivo“.Godine1964.nastaje strip „Posljednja petorica“u kojem bijele površine prekriva sivim tonovima,čime postiže važnu medijsku inovaciju.Posljednje Maurovićevi stripovi bili su „Povratak Starog mačka“1968.i „Sinovi slobode“u „Modroj lasti“.

Autor:Marina Tenžera / 7Dnevno / 11. rujna 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.