Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Od rodne Hercegovine do šefa metropole: Znate li tko je ‘stvorio’ Bandića?

Autor:

Kada je kao skroman mladić, iz svoje rodne Hercegovina, Milan Bandić kretao put velikog Zagreba, mora da nije ni slutio gdje će ga život odvesti. Spretnost, mreža poznanstava, odricanje, ali I politička mudrost prikovale su ga u fotelju zagrebačkog gradonačelnika, u kojoj sjedi punih 18 godina, te spada u skupinu najdugovječnijih gradonačelnika u Hrvatskoj. Kako mu je to pošlo za rukom, na prvu vjerojatno ne zna odgovoriti ni on sam, no odgovori se nekako stihijski sami po sebi nude. Osim što se Bandić uistinu znade prodati, te ostavlja dojam čovjeka iz naroda, svakako je zanimljiva mreža afera I kaznenih prijava koje su se splele oko njega, a koje daju naslutiti koji ključ otvara vrata njegove političke dugovječnosti. Prva u nizu afera ovih mu dana vrlo neukusno I nelagodno stiže na naplatu, riječ je dakako o aferi Štandovi. Suđenje je u ovom slučaju počelo 6.rujna, a dokazni postupak okončan već 10.listopada, što je također svojevrsni presedan, znajući koliko sudski procesi u Lijepoj našoj traju u ovakvim slučajevima.

Tijekom hitrog suđenja, sudsko vijeće kojim je presjedao sudac Zdravko Majerović ispitalo je preko 40 svjedoka, preslušalo desetke tajno snimljenih razgovora vođenih između Bandića, Ivice Lovrića I ostalih. U ponedjeljak su stranke iznijele završne govore, a nepravomoćna presuda stiže u petak (19.listopada) u 14 sati. Kao što je od ranije poznato, radi se o predmetu u kojem je šef metropole optužen za zloporabu položaja I ovlasti te trgovinu utjecajem. Pročelnik za obrazovanje I sport u Gradu Zagrebu Ivica Lovrić, bivša šefica Tržnica Palac te Bandić optuženi su da su oštetili grad za 308 tisuća kuna, jer su udruzi U ime obitelji omogućili besplatno korištenje štandova za prikupljanje referendumskih potpisa. ‘’Ona bi kokošarila, sa mnom nema kokošaranje. Hoće li biti partner, ili neće biti partner. Ona bi politiku vodila preko njihovih leđa. I dobiti će karu’’, vikao je Bandić Lovriću putem telefona, a nemili razgovor snimala policija, koja je zatim došla I do djela razgovora u kojem šef metropole otkriva I kako želi biti gradonačelnik Hrvatske, a ne miš. ‘’Neka to bude, ako bude priče onda je to sponzorstvo- tiskara. Inače ne! onda smo mi iza toga’’, govorio je nadalje Bandić koji je mjesec dana nakon toga uhićen. Ubrzo potom  Uskok podiže optužnicu u ovom predmetu, a tada počinju I procesne radnje koje su se otegnule tri I pol godine. Općinsko vijeće već u srpnju 2015.godine odbacilo je optužnicu zaključivši da gradonačelnikovo ponašanje nije kazneno djelo. Ipak, Vrhovni sud prihvaća Uskokovu žalbu što rezultira zaključkom da je odbacivanjem optužnice Županijski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka, jer je izreka tog rješenja proturječna obrazloženju, te je vratio optužnicu na ponovno odlučivanje, a nakon toga pet puta suodgađanje sjednice optužnog vijeća. Iako je Bandić odbacio optužbe, odbio je iznositi obranu I odgovarati na pitanja, ali svakako vrijedi spomenuti kako je zakonom za zloporabu položaja I ovlasti propisana kazna od jedne do 12 godina zatvora, doda li se tome I šest mjeseci do pet godina koliko je propisano za trgovinu utjecajem, jasno je kako je ovo po Bandića nezavidna pozicija. Inače, Bandić je u razgovoru na Uskoku dao do znanja kako mu se udruga U ime obitelji obratila za pomoć u akciji prikupljanja potpisa za referendum ‘’Birajmo zastupnika imenom I prezimenom’’ što mu se učinilo zanimljivim jer je on osobno izabran na neposrednim izborima. ‘’U dopisu iz kojega je proistekao zaključak tražili su mjesta za jumbo plakate, da pokrijemo troškove tiskanja promo materijala, troškove medijske promidžbe, osiguramo mjesta gdje će se stavljati štandovi i da im damo štandove po što povoljnijoj cijeni’’, naveo je gradonačelnik, ističući da je I ranije podupirao nekolicinu sličnih akcija.

”Nikakav krimen nisam napravio. Postupao sam sukladno zakonu i statutu. Kao gradonačelnik mogu potpisati do milijun kuna, samo moram odgovarati za to. Štoviše, zamolio sam suradnike da pored financijske pomoći, pomognemo i tehnički, i na to sam ponosan”, rekao je Bandić nadalje na razgovoru s Uskokovim istražiteljima koji se odvio u siječnju 2015.godine. Dodajmo kako su se i ostali akteri ove priče Lovrić i Palac ogradili od optužbi za koje ih se proziva. Uskok naime Lovrića koji je od ranije optužen za zloporabu položaja sada tereti za pomaganje u zloporabi položaja, jednako kao i Palac. Ovaj trojac ne mora se pojaviti na izricanju nepravomoćne presude, ali valja istaknuti kako prema kaznenom Zakonu oni čija je kazna veća od pet godina idu automatski u pritvor, gdje dočekuju pravomoćnost presude. Ukoliko dobiju manje kazne pravomoćnost presude čekaju na slobodi. U slučaju manje kazne, pravomoćnost presude čekaju na slobodi. Tu međutim trakavici s Bandićem nije kraj, jer ovaj mjesec trebalo bi početi suđenje u aferi Agram, koja je znatno složenija od slučaja Štandovi budući se ovdje radi o više od 20 milijuna kuna. svakako vrijedi znati kako je od deset točaka, potvrđeno njih sedam, dok su tri vraćene na doradu. Uskok u ovom slučaju gradonačelnika tereti za sporne donacije u predsjedničkoj kampanji, pogodovanje CIOS-u i tvrtki Bramgrad, tu se također spominje trgovanje utjecajem, nezakonito zapošljavanje bliskih osoba u Gradskom poglavarstvu i Holdingu, nezakonito korištenje službenih vozila u privatne svrhe. Dvoje se optuženih već nagodilo s Uskokom. Nekadašnji direktor zagrebačke plinare Ante Dodig optužbe o nezakonitom zapošljavanju već je priznao te je zahvaljujući nagodbi dobio uvjetnu kaznu od šest mjeseci, na rok kušnje od dvije godine. Krivnju je priznao i Dragutin Kosić, blizak suradnik Milana Bandića koji se nagodio za uvjetnu kaznu. I bez ova dva kompleksna slučaja, Bandićeva politička, ali i ona privatna biografija svakako je jedna od najzanimljivijih u državi. Svojedobno je upravo za naš portal Zdravko Tomac govorio da je na neki način stvorio Milana Bandića, budući je bio njegov dugogodišnji politički mentor, a njih dvoje upoznali su se sredinom 70-ih na Fakultetu političkih nauka, danas Fakultetu političkih znanosti. Fakultet je ovo kojega je 1974.godine upisao i Bandić, tada 19-godišnjak koji je prema vlastitom opisu sa smeđim kuferom od skaja u koji je spremio plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, stigao u Zagreb iz rodnih Gruda.

Tomac je postao Bandićev mentor za diplomski rad i ovako ga je opisao:

”Bio je iskren i volio je razgovarati, više o politici nego o teoriji. Bio je već tada poseban, imao je jasne stavove, imao je svoju viziju i pokazivao je velike ambicije. Od početka je pokazivao jednu želju da mijenja svijet, a tu smo bili slični. I ja sam se morao boriti jer mi je otac bio u logoru, Hrvati su bili neravnopravni, smatrao sam da moram tražiti načine da se borim za slobodu svoga naroda i to sam prepoznao i kod Bandića. Nas je spojilo to nacionalno, ali i socijalno jer smo i jedan i drugi osjetljivi na sirotinju”. Bandić i sam korijene vuče iz skromne obitelji, rođen na Bandića Brigu, u zaseoku Pogana Vlaka, preživljavao je sadeći duhan. Milan, te njegov brat Dragi i sestra Tonka prije i poslije škole radili su na polju kako bi pomogli roditeljima Blagici i Jozi.

”Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao”, pjesma je grudskog gusara Šimića koja prilično slikovito opisuje Bandićevo djetinjstvo. Kada je priveo kraju gimnaziju u Grudama, Bandić zahvaljujući studentskom kreditu odlazi u Zagreb, gdje je radio razne poslove, dakako uz studij. ”S prijateljima sam ožbukao pola ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio”,, napisao je Bandić u biografiji. Kolege koji su bili njegova generacija na fakultetu sjećaju se da je Bandić volio šalu, društvo i pjesmu, baš kao i danas. Tijekom studija Bandić upoznaje svoju današnju suprugu Vesnu s kojom kasnije dobiva kći Ana Mariju. Njegova politička karijera kreće ulaznom putanjom 1993.godine, kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a. Dvije godine kasnije sjeda u zastupničke klupe u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, šef zagrebačkog ogranka stranke postaje već 1997.godine.

Na izvanrednim izborima u Zagrebu 2000. godine postao je zagrebački gradonačelnik, a mjesto je osvojio i na redovnim izborima godinu kasnije. No, ostavku je podnio 2002. godine nakon što je pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nesreću i pokušao podmititi policajca koji ga je prijavio. Tada ga mijenja Vlasta Pavić, no već na izborima 2005.godine opet postaje nositelj partijske liste te osvaja 40,95 posto glasova I ponovno staje na čelo Zagreba. Kada je Račan umro, kandidira se za šefa SDP-a, ali iz te utrke ispada već u prvom krugu. Na idućim lokalnim izborima u svibnju 2009.godine, koji su ujedno bili I prvi izravni izbori pobjeđuje Josipa Kregara u utrci za gradonačelnika, a iste te godine kandidira se I na predsjedničkim izborima radi čega ga SDP briše iz članstva. Izgubio je u drugom krugu od Ive Josipovića. Neuspjeh je doživio i na parlamentarnim izborima 2011. sa svojom nezavisnom listom, ali na lokalnim izborima 2013. još jednom je postao gradonačelnik Zagreba kada je sa 65,67 posto osvojenih glasova pobijedio Ranka Ostojića koji je dobio podršku 32,37 posto birača. Za parlamentarne izbore 2015. oko sebe je okupio 15 stranaka, među kojima je bila i njegova stranka Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. Njegova koalicija je na izborima u studenom 2015. godine osvojila dva mandata. Otkako ravna gradskom politikom uz Bandića se vezuju afere, od toga da je dodjeljivao poslove kumovima, razmjenjivao gradska zemljišta na štetu grada do poslova s nadstrešnicom. Na sve te prozivke Bandić je nerijetko odgovarao u svome stilu. na prozivke o nezakonitim poslovima odgovarao u svom stilu: ’Kaj bi Bandić kao Betmen 24 sata? 16 sati sam na ulici, 24 ne mogu bit – s dva pištolja i dvije puške hodao i gledao što ko radi po gradu?’. Svaki dan počinje trčanjem, a u poslu ne posustaje, u fotelji ga se rijetko može viđeti, jer on je čovjek od terena. . Milan Bandić, predstavlja se kao čovjek iz naroda, radoholičar. Radi ono što njegovi kolege ne rade uvijek s osebujnim stilom izražavanja. Bandićevo prvo ozbiljno posrnuće odvilo se u listopadu 2014.godine, kada je osumnjičen za paletu kaznenih djela, a govorilo se o pogodovanju, nezakonitom zapošljavanju, korištenju službenog auta u privatne svrhe, krivotvorenju isprava. Nakon mjesec dana u pritvoru, slobode se domogao uz jamčevinu od 15 milijuna kuna. Zabranjen mu je dolazak na posao, komunikacija s gradskim djelatnicima te potpisivanje akata. U pritvor se vraća zbog utjecaja na svjedoke, pa ponovno pušten nakon odluke Ustavnog suda. Povratkom na posao obračunao se s kadrovima svoje zamjenice. U posljednje vrijeme Bandić je izazvao brojne kontroverze gradnjom fontana diljem Zagreba te preuređenjem parka na Savici protiv koje se pobunilo lokalno stanovništvo. Dječak iz Donjih Mamića daleko je dogurao I kada je o imovini riječ. U srednjoj školi, kažu oni koji ga poznaju iz mladih dana, nije bio pretjerano dobar učenik, ali zbog siromaštva jer kao mladić ostao je bez oca, bio je vrlo uporan i tvrdoglav. Upravo u tome leži ključ njegova uspjeha. Mladi Bandić nižući uspjehe u metropoli nije zaboravio niti svoj rodni kraj pa je u hercegovačkom zaselku kod Gruda u kojem je rođen, sagradio veliku i raskošnu kuću – Bandićeve dvore. U te je dvore posljednjih godina zalazila i hrvatska političko, društvena krema koja se družila i opuštala u ugodnoj atmosferi jer  velika kuća obložena je pločama od bračkog kamena uz koju su još dvije manje, obje stare kamene, ali pažljivo obnovljene kuće. Sve je uokvireno zidnom ogradom, a svi ulazi pod budnim su okom kamera. Čak i zvono na kući neobično je njegovim sumještanima jer kada se pozvoni na zvonu uz vrata, pištanje se čuje do svih susjednih kuća prema kojima Bandićeva kuća izgleda kao rezidencija američkog predsjednika. Uz kuću, Bandić ima i veliki voćnjak te vinograd, a u svojem rodnom selu izuzetno je cijenjen – možda i zato što je za održavanje Bandićevih dvora angažirao i dobro platio niz stanovnika toga kraja. O njegovoj zagrebačkoj imovini u medijima se također svojedobno progovaralo, a na meti javnosti našao se zbog mrlja u imovinskoj kartici u koju nije naveo skupi ručni sat Piaget vrijedan 14 tisuća eura. U izmijenjenu imovinsku karticu dodaje tri prstena i lančića, sedam satova, a u napomeni navodi da niti jedan od njih ne košta više od deset tisuća kuna.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.