fbpx

NOSTALGIJA ZA ‘JUGOM’ I TITOM: Zagrebačkom tvornicom ‘Jedinstvo’ opet se vijorila crvena marama i skandiralo ‘Požuri druže, brže još brže…’

Autor: D.Boroš

"Ja nisam dijete socijalizma jer sam rođena 1988. Ne znam čitati ćirilicu jer su mene u školi učili glagoljicu. Nisam položila pionirsku zakletvu, ali sam držala govor zahvale biskupu kad sam primala sakrament krizme. I još sam mu morala poljubiti prsten. Netom prije mog rođenja održan je posljednji slet na beogradskom stadionu JNA. Netom nakon mog rođenja, manifestacija sletske proslave Dana mladosti je ukinuta. Kada sam imala jednu godinu dogodio se povijesni trenutak koji se danas naziva »Pad komunizma«. Moji prvi udisaji bili su posljednji izdisaji komunizma" kaže autorica projekta Nataša Mihoci.

Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade simboličnog naziva – “Pogon Jedinstvo” zadnja tri dana siječnja bio je pretjesan za sve koji su željeli nazočiti performansu “Polet mladosti”, projektu koji je nastao u koprodukciji umjetničke organizacije “Protunapad” i umjetničkog kolektiva Montažstroj. Rezultat projekta je zapravo plesni performans u koreografiji Nataše Mihoci i dramaturgiji Boruta Šeparovića koji se s nostalgijom sjeća nekadašnjih vremena.

Autori projekta “Polet mladosti” tvrde kako im je želja bila “vratiti gledatelje u potisnuto vrijeme socijalizma kroz istraživanje plesa kao dijela masovne kulture unutar sletskih manifestacija”. Inače, projekt je ujedinio nekoliko generacija u pokušaju rekonstrukcije sletskog pokreta, a izvođački tim sastavljen je bio od balerine koja je i sama nekad sudjelovala u sletovima, zatim dvije plesačice čije su prve godine rođenja bile i posljednje godine socijalizma te od tri djevojke u dobi od 13 do 17 godina koje nikada, do ovoga projekta, kažu, nisu niti čule za riječ ‘slet’.

U najavi projekta autori su tvrdili kako za socijalistički pokret ne trebaju kupovati tisuće pari iste obuće; za socijalistički pokret ne trebaju imati ni obuću iste boje.

– Socijalistički pokret nećemo plesati u kostimima. Za socijalistički pokret neće nam biti potrebni skupi rekviziti niti pompozne scenografije. Za socijalistički pokret ne trebamo puno novca. Socijalistički pokret neće kreirati samo umjetnici. Socijalistički pokret neće razlikovati profesionalca ili amatera, muškarca ili ženu, starca ili dijete. Socijalistički pokret nećemo stvarati kao spektakl. U socijalističkom pokretu nećemo težiti posebnim oblicima koje stvaraju naša ujedinjena tijela. Socijalistički pokret budućnosti nećemo izvoditi za oko voljenog vođe na tribini stadiona niti za oko kamere. Jedini bitan oblik za naš socijalistički pokret biti će oblik dvije ujedinjene šake umnožene stotinama puta. U našem socijalističkom pokretu na kraju lanca uvijek će ostati jedna prazna šaka koja će prihvatiti bilo koga novog tko nam se želi pridružiti”, ističu autori.

Oni su, kažu, željeli samo istraživati primjenjivost fiskulturnog pokreta u suvremenom plesu kao i socijalističkih ideja u suvremenom društvu. Sudeći po odazivu, to su i uspjeli, no na (ne)sreću, publika je uglavnom bila starije dobi, samo nije jasno je li to bila uglavnom rodbina izvođača ili je bilo i onih koji su se došli prisjetiti vremena kada su djeca morala nositi crvenu maramu i plavu kapu za ljubav velikog vođe i zaklinajti se na vjernost njegovim idejama.

Mladih u publici je bilo ipak manje. Čini se da su oni bez obzira na provokativnost predstave slet zamijenili odlaskom u neki narodnjački ili drugi klub.

Možda je ipak pravu istinu i namjeru Projekta nehotice ili namjerno otkrila upravo sama autorica, koreografkinja Nataša Mihoci: “Zovem se Nataša i rođena sam 1988. godine. Ja nisam dijete socijalizma. Ja ne znam čitati ćirilicu, mene su u školi učili glagoljicu. Ja nisam položila pionirsku zakletvu, ali sam držala govor zahvale biskupu kad sam primala sakrament krizme. I još sam mu morala poljubiti prsten. Netom prije mog rođenja održan je posljednji slet na beogradskom stadionu JNA. Netom nakon mog rođenja, manifestacija sletske proslave Dana mladosti je ukinuta. Kada sam imala 1 godinu dogodio se povijesni trenutak koji se danas naziva »Pad komunizma«. Moji prvi udisaji bili su posljednji izdisaji komunizma, nostalgično je zaključila autorica.




Simbolično, performans je održan u tvornici Jedinstvo koja je izgrađena u sklopu omladinskih radnih akcija. Na oduševljenje prisutnih opet se vijorila crvena marama i čuo poznati stih “Požuri druže, brže još brže, za sreću zemlje da sebe daš. Čelik nek’ zveči, kamen nek’ ječi, nek’ slavan bude taj podvig naš”.

Na predstavi ipak nije viđen nitko iz vrha vlasti. Možda je to i dobro jer da je kojim slučajem došao ministar sporta, Željko Jovanović, potaknut nostalgijom, mogao je doći na ideju da potpuno ukine sport za djecu i mladež i uvede radnu obvezu masovne fiskulture – k’o nekad.




Autor:D.Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.