fbpx
Foto: Ranko Suvar / Cropix

NIJE SAMO BANDIĆ! Kutle kreće u osvetnički pohod: U crnoj teki dva moćna i zaboravljena HDZ-ovca

Autor: Iva Međugorac

”Tvoj vazal i potrčko tužni Bandić bit će glavna tema svih medija… Medije će preplaviti vaše akvizicije oko brojnih prenamjena zemljišta te nezakonitih poslova sa gradom, a što će potaknuti i otvoriti puno složenije i opasnije teme oko ‘organizacije’…  S obzirom da ste se na sve moje prepiske oglušili, nema razloga da javno ne progovorim o svemu što ste mi oteli i ukrali, te da ne pokrenem sudske i ine postupke. Uvjeren sam da će europskoj i hrvatskoj javnosti biti vrlo interesantno saznati na koji način ste sve to učinili…'”, samo je dio onoga što bivši poduzetnik Miroslav Kutle piše poduzetniku Zoranu Pripuzu i njegovu bratu Petru u prepisci koju je objavio Nacional tvrdeći da je ovaj odbjegli tajkun zatražio povrat svoje imovine koja uključuje Radio Dalmaciju, Narodni radio i Antenu.

Usto, sve Bandićeve afere u ovoj su prepisci povezane s Pripuzom, kojega se spominje i u kontekstu premlaćivanja novinara Denisa Kuljiša i Dušana Malića, ali i s planiranjen napada na Gordana Malića.

Upućeni tvrde da se Kutle jedno vrijeme bojao za vlastiti život, no sada je odlučio podvući crtu i krenuti u osvetnički pohod. Kao što je poznato, Kutle posljednjih desetak godina boravi u rodnoj Hercegovini, u kojoj čeka rasplet pravosudne trakavice koja se oko njega splela priskrbivši mu etiketu kontroverznog poduzetnika i titulu kralja privatizacije.

S tim problemima, i tim etiketama Kutle se u svojoj drugoj domovini ne susreće, tamo je dobro prihvaćen, stekao je brojna nova poznanstva te je rado viđen gost na raznim manifestacijama i proslavama, a na druženjima ga se nerijetko znalo vidjeti i s, također, odbjeglim Zdravkom Mamićem.

No u posljednje vrijeme odlučili su se distancirati jedan od drugoga iz nekih samo njima znanih razloga. Dolaze Kutli u rodni kraj često djeca, članovi obitelji, ali i prijatelji te poslovni partneri koje je ostavio za sobom bježeći u Hercegovinu glavom bez obzira, svih ovih godina rijetki su ga zaboravili, a i on je dobar domaćin pa svoje hrvatske goste počasti domaćom hranom iz vlastitog uzgoja.




Znajući za tako idiličan ugođaj, oni koji s njime ispijaju kave i guštaju u janjetini po ugostiteljskim objektima duž zapadne Hercegovine tvrde da se taj u Hrvatsku više ne misli vraćati trajno, već samo povremeno. No isto tako tvrde kako Kutle na prozivkama Pripuza i Bandića ne misli stati te da je odahnuo sada kada gleda kako se njegova ‘pravosudna agonija’ raspetljava. Naime, u aferi “Tisak” tužiteljstvo nije uspjelo dokazati ratno profiterstvo, čime je oslobađajuća presuda postala pravomoćna u slučaju u kojem je davne 2004. godine bio osuđen na šest i pol godina zatvora.

Dani su to kojih se Kutle nerado sjeća jer je nakon objave te presude bio odveden u zatvor u Remetincu. Poslije je ta presuda ukinuta, a sada pak i drugi postupci protiv odbjegloga tajkuna ili klize u zastaru ili su obustavljeni pa Kutle dolazi na svoje. Iako od medija bježi kao vrag od tamjana, svojedobno je za svoje probleme prozivao takozvanu HDZ-ovu tehnomenadžersku struju kojoj se navodno zamjerio, u svojem posljednjem intervjuu zazivao je imena Nikice Valentića i njegova kolege Hrvoja Šarinića, s kojima se sada planira razračunati do kraja ne bi li u cijelosti vratio svoj imetak kojega smatra otetim. ”Franjo Gregurić (od kojega je sve to počelo i koji je ideološki i faktički vođa te grupe), njegova pripadnost, stavovi, ideologija i djelovanje nemaju nikakve veze s HDZ-ovim ciljevima. Ili Linić, koji je vrlo važan član tehnomenadžera, jedan od najbogatijih ljudi u RH, kakve veze ima s programskim ciljevima i ideologijom SDP-a?

Nikada Hrvatskom nisu upravljali HDZ ni SDP, nego tehnomenadžeri. Cijelo su vrijeme tehnomenadžeri raspoređeni kao premijeri (Gregurić, Valentić, Mateša, Karamarko…), ministri bitnih resora, guverneri”, nabrajao je Kutle očito govoreći o svima onima koji su mu se zamjerili, a kojima je spreman uzvratiti udarac.




Bilo kako bilo, ostaci postupka u slučaju “Tisak” nisu uključivali samo Kutlu nego i Zdenka Francetića, Petra Anića, Krunoslava Marčinka, Ivana Majića, Milenu Šenator i Dražena Mandića.

To su imena koja su se godinama razvlačila po hrvatskim sudovima, oslikavajući pritom funkcionalnost domaćeg pravosuđa. Zagrebačko tužiteljstvo optužnicu protiv Kutle i ostalih podignulo je 20. srpnja 2000. tereteći ih da su tijekom 1996. i 1997. izvlačili novac iz Tiska, od tada do danas optužnica je mijenjana rekordnih pet puta, a s početnih dvanaest optuženika svela se na njih sedam.

Kutlu i ostatak ekipe u početku se optužnicom teretilo za štetu od 47 milijuna kuna, ali je finalno i ta šteta umanjena na 30-ak milijuna kuna, što također oslikava funkcionalnost hrvatskih institucija. Tužiteljstvo je inače optužnicu posljednji put mijenjalo krajem travnja 2016. godine, kada su pokušali premostiti zastaru u optužbama za ratno profiterstvo. Taj se manevar pokazao ispraznim i neisplativim, a u vodu su pali i ostali manevri u Kutlinu slučaju.

Optužbe za zloporabu pale su u zastaru, a one za ratno profiterstvo nisu dokazive. Sud je još prošlog ljeta odbacio teze o ratnom profiterstvu pa su Kutle i ostali nepravomoćno oslobođeni, tužiteljstvo se na to žalilo, ali im je žalba odbačena pa je oslobađajuća presuda u slučaju “Tisak” postala pravomoćna. Dok su se “naši” ovako igrali pravne države, Kutle se skrasio u susjedstvu, a oni koji ga poznaju ističu kako mu teško pada kad ga zovu bjeguncem koji se skriva od hrvatskog pravosuđa. Kutle se, kažu, nigdje ne skriva, svi dobro znaju gdje se nalazi i čime se bavi, a on legitimno koristi mehanizme koji su mu na raspolaganju istjerujući pravdu, što također nije nimalo jeftino.




Legalno i legitimno međutim dolazi u pitanje kada se podsjeti da je Kutle na Interpolovoj tjeralici od početka studenoga 2010. godine, otkako je MUP za njim izdao tjeralicu zbog izbjegavanja služenja pravomoćne zatvorske kazne u aferi “Gradski podrumi”. Kada je trebao ići na odsluženje kazne, Kutle se zbog zdravstvenih problema zatekao u mostarskoj bolnici. Govorilo se da ima kardioloških problema, na koje se doduše danas više ne žali previše. Prema MUP-ovoj tjeralici, Kutle je rođen 1957. u Mokrom pored Širokog Brijega i posjeduje i hrvatsko državljanstvo. U svojem rodnom Širokom ima kuću u kojoj živi i u kojoj ga ponekad posjećuju hercegovački poduzetnici, kojima uistinu može podijeliti i poneki savjet s obzirom na to da je na vrhuncu moći imao 60 tvrtki.

Kutle u zatvor nikada nije stigao, iako je 2010. bio osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine i osam mjeseci, prije toga je zbrisao u Hercegovinu. Par godina proveo je u Mostaru, a na ruku mu je išla odluka bosanskohercegovačkog suda na temelju koje je poništena presuda u Hrvatskoj jer u BiH ono za što je Kutle osuđen nije kazneno djelo. Na ruku je Kutli išlo i znanje, ali i kontakti koje je stekao u Zagrebu, pa se u Hercegovini okrenuo zanimljivom poslu – u Glamoču je pokrenuo biznis s farmom goveda i proizvodnjom ekološke hrane, ima i svoj ekopark koji je i ove godine bio dobro posjećen unatoč globalnoj pandemiji koronavirusa.

Da mu nakon teškog razdoblja neke stvari ipak polaze za rukom, potvrđuju posljednje presude, ali i broj postupaka koji odlaze u zastaru. Potkraj lipnja zagrebački Općinski kazneni sud priznao mu je 98.125 kuna troškova za obranu, što će podmiriti hrvatski porezni obveznici, koji će tako da i ne znaju Kutli platiti odvjetnike

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.