NEODOLJIVA SLIČNOST MAMIĆA I MILANOVIĆA! Osim inicijala imaju niz dodirnih točaka: ‘Reformatorski dvojac udara iz teške artiljerije’!

Autor: 7dnevno

Iz Međugorja Zdravko Mamić, a iz Zagreba Zoran Milanović – put je to kojim teče takozvana reforma hrvatskog pravosuđa koju je započeo naizgled nespojiv dvojac. No bez obzira na varljiv prvi dojam, istina je da Mamić i aktualni hrvatski predsjednik imaju niz dodirnih točaka. Čak su im i inicijali jednaki. No bez obzira na inicijale ovaj reformatorski dvojac za svoje obračune s čelnim ljudima iz hrvatske politike, ali i iz domaćeg pravosuđa koristi isto oružje, odnosno društvene mreže na kojima neumorno objavljuju statuse koji u samo nekoliko minuta postaju glavna vijest na naslovnicama svih medija.

Podjednako građani Hrvatske posljednjih dana likuju i zbog Mamićevih naglih međugorskih ukazanja o sucima koje je podmićivao i zbog Milanovićeva rešetanja pravosudnih i političkih protagonista. Onima koji pozdravljaju te napade uglavnom je zajednički konzervativni predznak, pa i domoljublje koje se prelijeva na potporu dvojcu koji je odlučio narodskim rječnikom reći istinu koju narod ionako odavno zna, samo što na društveno-političkoj sceni dosad nije bilo nikoga tko bi to ovako glasno, pa i pomalo razbijački izgovorio. Upravo taj grubi, ishitreni stil i retorika u kojoj nema lijepih riječi i uvijanja i jest jedna od dodirnih točaka Z. M. reformatora, koji ne biraju ni vrijeme ni mjesto.

Zbog toga su bili metom raznih analitičara njihovih skandala i napada u kojima se ne razmišlja o posljedicama. Zanimljivo je da i jedan i drugi tako reagiraju kada ih se uhvati s prstima u pekmezu, pa je tako Mamić progledao tek nakon što je osuđen, dok je Milanović propjevao u trenutku kada se počelo polemizirati o njegovim posjetima klubu Dragana Kovačevića. Jugoslaveni, Udba, Orjuna, sve su to riječi kojima se njih dvojica nabacuju popularizirajući u javnom prostoru te pojmove, od kojih ni sami nisu daleko, jer ne treba zaboraviti da obojica na čelu Vrhovnog suda žele profesoricu Zlatu Đurđević, ženu koja se javno protivila izručenju udbaških vođa Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu.

Zajedničke snage

Dok Milanović u Zagrebu inzistira na Zlati Đurđević, Mamić se u svojoj drugoj domovini ljubi s Vučićem i navodno sastaje s udbašem Stankom Čolakom, koji je udbašku mrežu po bivšoj Jugoslaviji pleo upravo s Mustačem i Perkovićem. Dvojicu nespojivih spojio je i isti “neprijatelj”, Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, kojega Milanović ne podnosi, a Mamić ga je i prije izricanja presude nazivao korumpiranim sucem. Sessa je zaključio da mu je dosta takvih optužbi pa je odlučio povući svoju kandidaturu za novog predsjednika Vrhovnog suda, na čijem je čelu po Plenkovićevoj preporuci trebao i ostati.

Zajedničkim snagama Mamić i Milanović zapravo su ga već uspjeli eliminirati, baš kao što je svojedobno iz Milanovićeve vlade eliminiran Željko Jovanović, koji se grčevito borio za zakon o sportu koji Mamiću nije išao na ruku. I danas neki tvrde da Mamić to može zahvaliti prijatelju Siniši Petroviću, koji je pak prijatelj i osoba od povjerenja bivšeg premijera, a današnjeg predsjednika Zorana Milanovića. Neki su u svojim teorijama o Mamiću i Petroviću išli tako daleko da se tvrdilo kako se on silno založio za to da neke odredbe spornog zakona koje bi Mamiću otežale rad u sportu ne uđu u zakon, pri čemu je Milanović ignorirao proteste svojeg ministra Jovanovića koji je poslije smijenjen, dok je njegova sportska inspekcija koja je trebala isušiti “nogometnu močvaru” praktički prestala ozbiljno djelovati.

Ozbiljnom se djelovanju na Vrhovnom sudu zato još nada Đurđević, unatoč tome što joj je HDZ poslao jasan signal da je za nju priča na tom sudu završena. Ona, prema riječima predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, neće biti predsjednica Vrhovnog suda jer je pristala sudjelovati u nezakonitoj proceduri te prema njemu nema smisla da se javlja na ponovljeni natječaj koji bi trebalo raspisati Državno sudbeno vijeće. Unatoč tim porukama, Đurđević se nema namjeru povući pa je navodno prije nekoliko dana Milanoviću jasno dala do znanja da će ostati uz njega i sudjelovati u javnom pozivu. Pitanje je, međutim, kada će DSV uopće raspisati drugi poziv s obzirom na to da je kao član tog tijela HDZ-ovac Dražen Bošnjaković već zatražio da se s odlukom o raspisivanju poziva pričeka.

Razgovori s Kolindom

Dok se političari natežu, jedan od kandidata, Šime Savić, najavljuje ustavnu tužbu ako u tom postupku budu narušena njegova prava. Savić je uvjeren kako DSV nema pravo poništavati javni poziv dok se ne provede kompletna procedura, odnosno dok opća sjednica Vrhovnog suda i saborski Odbor za pravosuđe ne daju mišljenje o njemu i Sessi, koji su ostali od troje prijavljenih na prvi natječaj. O Saviću, pak, nikakvo posebno mišljenje nema premijer Plenković, no zato itekako izgrađeno mišljenje ima o Đurđević. Premda ju je ranije podržavao i respektirao, nema je namjeru podržati kako se ne bi zamjerao Nijemcima, koji su s nama u Milanovićevu premijerskom mandatu ušli u sukob zbog famoznog “lex Perkovića”.




Ne želi se, dakle, Plenković zamjerati Nijemcima, ali se njemu navodno već zamjerila bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja nerijetko, čak i za vrijeme ovih svađa, komunicira s Milanovićem, koji se često čuje i s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem, ali i s poznatim odvjetnikom Antom Nobilom. U vrhu HDZ-a uvjereni su da upravo Mesić i Nobilo i stoje iza Milanovićevih napada na Plenkovića na temu Vrhovnog suda pa Plenkovićevi suradnici podsjećaju na Mamića te na medijske napise o tome kako on svoj uzlet djelomice duguje Mesiću kojemu je, prema nekim nikad potvrđenim tezama, upravo on osigurao dio sredstava za prvu predsjedničku kampanju.

Čudni su putovi hrvatskih političara, poduzetnika i sportskih djelatnika, čudne su i njihove dodirne točke, zna to dobro i premijer Plenković koji se u ratu s Milanovićem ne usuđuje previše napadati jer je svjestan kako su nekoć bili dio istog društva koje danas drma političkom scenom, što bi značilo da Milanović vrlo dobro zna prljave tajne Plenkovićevih ljudi.

No, “Zoki” zadsad uporno ratuje sa svima koji mu se nađu na putu, ulazeći tako u drugu godinu svojeg mandata na Pantovčaku. Prvu je polovicu svojeg lanjskog staža predsjednik proveo pomalo uspavano, a onda su ga iz zimskog sna probudile Dalija Orešković i Marijana Puljak, zastupnice kojima je prilijepio etiketu narikača, lukavo skrećući s teme o svojim gostovanjima u klubu šefa Janafa Dragana Kovačevića.




Sukobe su privremeno ostavili po strani na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost oko koje su se dugo natezali, no već tada Plenković je mogao naslutiti što ga očekuje. Na tom “ćaskanju” predsjednik mu je jasno dao do znanja da će uskoro otvoriti temu izbora predsjednika Vrhovnog suda obavještavajući ga da Đuro Sessa nije njegov izbor. Znajući za to, Plenković je vruću temu odlučio ignorirati, a paralelno s time Sessi je, bez konzultacija s predsjednikom, dao zeleno svjetlo za reizbor. Priča se, međutim, zakomplicirala kada je Milanović jasno rekao kako njegov favorit nije nitko od kandidata koji su se prijavili na DSV-ov poziv.

Milanović nemilice udara i na Šeparovića i na njegova kuma Šeksa, kojega u Uredu predsjednika i smatraju stvarnim izazivačem sukoba na temu pravosuđa.

Napadi su, naime, Milanoviću osigurali titulu najpopularnijeg političara u državi, a to se zasigurno može smatrati golemim uspjehom jer je sve do prije nekoliko mjeseci bio na tronu liste najomraženijih, a ondje je konkurencija uistinu jaka. Penjući se na vrh liste najpopularnijih političara, Milanović je s trona izgurao Plenkovića, čija se taština s time teško miri. Dodaju li se tomu neizvjesni lokalni izbori, ali i niz drugih kriza koje potresaju HDZ-ovu vladu, jasno je kako premijerovoj nervozi neće tako skoro doći kraj.

Kolateralna žrtva

Vrlo je dobro Milanović procijenio karakter naroda pa svima daje pomalo. Ljevici se dodvorava ratujući s HOS-om i problematizirajući “Za dom spremni”, a ovima zdesna napadajući Puhovskog i ekipu iz njegova bazena. U drugi je to plan na desnoj sceni palo i zbog Milanovićevih okršaja s Miloradom Pupovcem, do kojega je stigao skidajući ljušturu s hrvatskog pravosuđa.

Pupovac je kao član vladajuće hijerarhije postao kolateralna žrtva Milanovićeva i Plenkovićeva obračuna, a dok politička scena vrije, ankete naslućuju da Milanović govori ono što većina naroda smatra istinom. Daleko je današnji Milanović od onoga što je ljevica od njega očekivala, on jednostavno ne želi biti njihov paravan za nedostatak adekvatnog lidera oporbe. S druge strane, Milanović nema namjeru laskati ni desnici koja mu plješće sada kada je Pupovcu sasuo u lice sve ono što mu nikada prije nisu izrekli ni oni koji su se deklarirali kao mnogo veći domoljubi od Milanovića. Njega očito ideologija ne zanima, niti ga zanimaju komentari na njegove istupe, nastupa kao političar koji se izdigao iznad svih političkih opcija u državi, sa stavom kakav hrvatska politička scena ne pamti.

Vrlo dobro Milanović zna s kime ima posla kada proziva Pupovca, Plenkovića i ostalu uglađenu političku elitu jer je, uostalom, i on sam ne tako davno bio dio toga kruga. Iako djeluje kao da uvrede sipa neplanski i stihijski, s Milanovićem baš ništa nije slučajno pa ni ova posljednja makinacija s Vrhovnim sudom. Zna on vrlo dobro kakva je procedura. Međutim, udario je ispod pojasa pokazujući građanima apsurdnost sustava u kojem opstaju suci koji sa Šeksom i Jandrokovićem ispijaju kave, sustav u kojem opstaju suci koji partijaju s Kerumom i skidaju satove s Mamićeve ruke.

Pandorina kutija

U takvom košmaru zahtijevati poštovanje procedure prosječnim građanima čini se u najmanju ruku apsurdno. Slagali se ili ne s Milanovićevom taktikom, koja se nevjerovatno podudara s Mamićevom, anomalije hrvatskog pravosuđa koje gotovo dva desetljeća vode HDZ-ovi ministri Milanoviću trenutno itekako idu na ruku. On je to odlučio okrenuti u svoju korist te preko Zlate

Đurđević, kao još jedne u nizu kolateralnih žrtava, otvoriti Pandorinu kutiju prepunu problematičnih odluka, poteza i kadrova.
Milanović očito ne misli stati, on je zaigrao na veliko, a trenutna igra očito mu dobro ide. To što Milanoviću dobro ide problem je HDZ-a, čiji se šef Plenković počeo gubiti u moru problema i kriza, okružen izraubanim savjetnicima koji ga podržavaju bez imalo realističnog pristupa. To bi se predsjedniku Vlade zatrpanom obvezama vrlo brzo moglo obiti o glavu, a za to vrijeme besposleni Milanović i dalje će napadati sve one koji mu pokušaju stati na put, otvarajući sebi siguran teren za osvajanje još jednog mandata jer je, uostalom, dokazao da realni sektor baš i nije za njega. Nije se u realnom sektoru dokazao ni Plenković, a i jedan i drugi dobro znaju da je pozadina njihova rata kadrovske naravi – oba žele svoje ljude na ključnim pozicijama. Rat u kojem se veliki dečki svađaju oko toga tko je jači običnim građanima koji su se pretvorili u navijače ne donosi previše koristi. Nerijetko zaboravimo da se političari tuku zbog vlastitog prestiža i pozicija, samo što je u tome Milanović odabrao govoriti jezikom običnog naroda, a Plenković briselskim rječnikom, koji sve teže prolazi kod naroda.

Naposljetku, treba još jednom podsjetiti na slične načine komunikacije, i rječnikom i intenzitetom, dva Z.M.-a: Zorana Milanovića i Zdravka Mamića.

Autor:7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.