Foto: Sime Sokota / CROPIX

MALO DRUGAČIJI NEKROLOG: Tko su ljudi koji oplakuju Kuljiša, a za života su ga zvali ‘debelim smećem’?

Autor: Dnevno.hr

Posljednjih dana svi mediji složno pišu kako je Denis Kuljiš (68) bio jedan od najvećih hrvatskih novinara i urednika, gorostas hrvatskog modernog žurnalizma, da je imao rečenicu koja je bila ljepša od krležijanske… Sve je to nesumnjivo točno, međutim činjenica je da su ga ti isti mediji i ljudi koji u njima rade za njegova života nazivali debelim smećem i častili ga sličnim uvredljivim epitetima, a posljednjih godina, otkako je formalno bio u mirovini, ni u jednom mainstream mediju nije mogao raditi. Mnogima se zamjerio pišući istinu, a oni su o njemu godinama širili laži, poput one da je stručnjak za objavljivanje neistina i izmišljotina.

Kao mladoj redakciji po stažu i iskustvu, bila nam je izuzetna čast kada je prije godinu i pol dana, u travnju 2018., Denis Kuljiš počeo pisati za portal Dnevno. Naša suradnja prije koji mjesec proširila se i na tjednik 7dnevno, a prošlog petka, samo dan prije negoli je iznenada umro, na zadnjoj stranici najčitanijega hrvatskog političkog tjednika izašla je njegova peta i, nažalost, posljednja kolumna u našim novinama.

Do suradnje s portalom Dnevno, Denis Kuljiš nekoliko je godina uglavnom objavljivao tekstove na svom blogu žurnalist.com. Na portalu Dnevno silno ga je veselila brojnost čitatelja njegovih tekstova.

“Pa, ovaj Dnevno je stvarno sjajan medij, moj je tekst prošlog tjedna pročitalo čak 50 000 ljudi”, zadovoljno je posljednjih mjeseci znao ustvrditi.

Zanimljivo je da su možda i najljepše tekstove o njemu nakon njegove iznenadne smrti napisali dvoje njegovih kolega, Ines Sabalić i Romano Bolković. Međutim, činjenica je da su oni  jedini ljudi koje je Denis Kuljiš blokirao na Facebooku. Istaknuta novinarka Ines Sabalić, koja niz godina živi i radi u Bruxellesu, a odlična je prijateljica s njegovom suprugom Nadom Mirković, živcirala je Denisa zbog svojih polemičkih i svađalačkih stavova koji po njegovu mišljenju često nisu imali nikakvog uporišta u stvarnosti, već su bili plod njezina karaktera. Denis je na neki način volio Ines, ali je na Facebooku posljednjih godina više nije mogao trpjeti. Što se tiče suosnivača OTV-a Romana Bolkovića, s kojim je svojedobno pokrenuo blog žurnalist.com, posljednjih godina prestao je surađivati i prijateljevati zbog jedne sudske tužbe. Naime, Bolković mu je u njihovim druženjima pričao razne pikanterije u vezi sa svojom bivšom suprugom Brankom Jagar. Naravno, Denis kakav je bio, sve je to i napisao, a svi njegovi prijatelji znali su da je to kadar učiniti, jer je isto svojedobno učinio Mladenu Plešeu. Bolkovićeva bivša supruga Branka Jagar ga je tužila, Denis Kuljiš na sudu se pozvao na Romana Bolkovića, no Bolković kao svjedok na sudu ništa od onoga što je rekao Kuljišu nije htio potvrditi. Zato je Kuljiš izgubio tu sudsku parnicu i Branki Jagar do smrti je morao trećinom mirovine plaćati iznos određen sudskom presudom. Zbog te presude i zbog bizarnog sudskog procesa koji je izgubio od bivše ministrice i saborske zastupnice SDP-a te bivše predsjednice Oraha Mirele Holy – a tužila ga je zbog njegovih SMS-ova – našao se u financijskim dubiozama. Stoga je ovog ljeta ozbiljno razmišljao da proda stan koji je kupio kao investiciju, a koji je iznajmljivao kako bi si malo “podebljao” skromnu mirovinu.


Denis Kuljiš od 1990. godine bio je u sretnom braku s Nadom Mirković, unukom književnika Mije Mirkovića, poznatog pod pseudonimom Mate Balota. Kada su počeli vezu, lijepa Nada bila je njegova kolegica i radila je kao zamjenica glavnog urednika Starta. Denis je bio glavni urednik, ali je smijenjen nakon što je (malo preuranjeno) objavio priču o tada rastavljenom spomeniku banu Josipu Jelačiću, koji je godinu ili dvije poslije, nakon 45 godina, vraćen na svoj trg.

Denisa se moglo opisati i kao dobroćudnu pudlicu. Govorili su mu da je agent MI6, da radi za srpsku tajnu službu, za Milorada Dodiga, da je ovakav, onakav, a on bi na sve to ostajao potpuno miran, sve ga to uopće nije diralo. No, kada bi netko krivo pogledao njegovu voljenu Nadu, dobroćudna pudlica u trenu se pretvarala u opasnog pit bulla.

S Nadom je dobio dvoje prekrasne djece, sina i kćer. Imali su psa, kraljevskog kavalira, kojega je ponekad šetao po Tomislavcu. Živjeli su na trgu Ante Starčevića, neposredno uz hotel Esplanade, pa je taj elitni zagrebački hotel bio Kuljišev dnevni boravak u koji je dnevno navraćao i po nekoliko puta. Na “terasi Oleander” sastajao se s članovima obitelji, prijateljima, suradnicima, održavao je kolegije, trač-partije… Uglavnom je pio čaj, a iako je znao da ne smije, ponekad bi naručio neku gurmansku poslasticu. U njegovu društvu najčešće su sjedili Saša Runjić, Dražen Rajković, Boško Crnobrnja Bole, Gordan Malić, Mark Cigoj, Vladimir Milinović, Ivan Živković Žika, Lara Stolnik… Posebno je cijenio i uvažavao umirovljenog novinskog urednika i prevoditelja Marka Grčića, za kojeg je tvrdio da je najveći živući hrvatski intelektualac.

Povremeno je održavao kontakte i cijenio je Ivu Banca, Ratka Kneževića, Kseniju Renko Nagy, Dijanu Čuljak, Igora Kolovrata… Često je bio u kontaktu i s Velimirom Bujancem, Matom Radeljićem… U posljednje vrijeme nije bio u čestim kontaktima sa svojim bivšim šogorom Reneom Bakalovićem i Ratkom Boškovićem, a potpuno se razišao s Ninoslavom Pavićem i Nenadom Polimcem.

Posljednjih šest godina nije bio ni u kakvom kontaktu s Aljošom Roksandićem, vlasnikom i osnivačem kratkotrajnih dnevnih novina 21. stoljeće, koje je Denis vodio, dok je glavna urednica bila njegova supruga Nada. Nakon završetka stečajnog postupka tvrtke koja je izdavala 21. stoljeće, većina novinara i urednika nedavno je isplaćena, a Denis je zaključio kako on i Nada po običaju nisu dobili ništa.

U prvoj polovici 70-ih, a ni kasnije, nije stigao završiti započeti studij lingvistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jer je sasvim dobro živio od honorara u omladinskom tisku, no on je sve to višestruko nadoknadio kao strastveni čitatelj stotina knjiga i veliki erudit, pa nije bilo teme koju nije dobro poznavao i o njoj mogao povesti javnu raspravu.

U karijeri je radio i formirao novine kao što su Polet, Start, Danas, osmislio je i pokrenuo Globus, Gloriju, hrvatsko i srpsko izdanje Playboya, Ok!, Nacional, Ultru…

Znao je da su ga zbog njegovih tekstova 2003. ispred kućnog praga prebili najbliži ljudi jednoga kontroverznoga poduzetnika. Međutim, s njime i s njegovim sinom u Esplanadi se pristojno, s distance, pozdravljao kimanjem glave.

Kao urednik je u prvoj polovici devedesetih prvi pisao o ratnim zločinima zloglasne postrojbe Tomislava Merčepa i ubojstvu obitelji Zec. Kuljiš je smatrao da mu je Merčep, koji je tada bio veoma utjecajan, ‘smjestio’ mobilizaciju. Denis sa svojih 130 pa i više kilograma nije baš bio u top-formi za frontu, što su brzo shvatili i njegovi nadređeni, pa je pušten kući. Međutim, Denis je uvijek isticao kako je na osnovi ta dva, tri dana, kada je bio mobiliziran, dobio sva braniteljska prava i besplatni pokaz za Zagrebački električni tramvaj.

Iako je u posljednjih desetak godina najviše pisao protiv gradske uprave Rijeke, za koju je tvrdio da je posljednji bastion komunizma na svijetu, u zadnje vrijeme nije volio ni zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića – i to zbog vrana koje su mu se trajno nastanile na balkonu i na prozorima stana. Denis je tvrdio da su vrane posljedica silnog smeća na Jakuševcu, koje Bandić godinama nije riješio.

Denis Kuljiš kao novinski urednik uvijek je davao priliku mlađima, bez straha je vjerovao u njih, no oni bi ga često izdali. Tako je bilo i s pokojnim Ivom Pukanićem, kojega je upravo Kuljiš postavio za prvog urednika Nacionala, iako po mnogima Puki ni po čemu nije bio kapacitet za to. Denis je, pokazalo se ubrzo, imao pravo što se Pukija tiče u profesionalnom smislu, ali je u ljudskom smislu njime ostao razočaran. Slično je bilo i s Romanom Majetićem, Nebojšom Tarabom te još nizom takvih tipova koji su prošli kroz Denisov život i u koje je vjerovao kada nitko drugi nije.

Neki njegovi prijatelji iz ranijih dana, poput Nina Pavića, tvrdili su da je Denis zločest čovjek. Mi smo u neprestanoj komunikaciji s njim posljednjih mjeseci potpuno sigurni da je on zapravo uvijek ostao veliko dijete, dvanaestogodišnjak u tijelu od 150 kilograma. Ono što su njegovi površni poznanici smatrali zloćom, mi smo to vidjeli kao dječačku zaigranost. Denis se sa svakim događajem ili osobom o kojoj je pisao ponašao kao dijete koje je uzelo u ruku zvečku i lupa njome zaigrano sve dok je ne razbije. Ali je u tom lupanju bilo stila kakvog, vrlo vjerojatno, još dugo neće biti na ovim prostorima. Tako smo mi vidjeli Denisa.

Zbog svojih tekstova i zbog tekstova koje je objavio kao urednik imao je oko 150 sudskih parnica.

Njegova generacija pamtit će da je s Markom Grčićem suautor sintagme Domovinski rat i autor složenice tajkun, a možda će i iduće generacije čitati neku od njegovih knjiga: “Majmuni, gangsteri i heroji”, “Hrvatski bog Merkur”, te “Tito: neispričana priča” i “Titov tajni imperij”, koje je napisao s pokojnim povjesničarom Williamom Klingerom.

Prošle nedjelje, dan nakon što je umro, trebao je završiti zadnju fusnotu knjige o Titu koju je pripremao za englesko tržište. Novac za prijevod posudio mu je prijatelj Vlado Milinović. Istodobno, planirao je snimanje filma o nesvrstanima, vezano uz Tita, a taj projekt radio je  prijateljem Ivanom Živkovićem Žikom, dok je financijer bio Juroslav Buljubašić Buljo. Osim dokumentarnih dijelova iz arhiva, većina filma trebala se snimati na Buljubašićevu brodu Seagull II, početkom rujna u Tivtu, kamo su trebali doći Budimir Lončar i Stipe Mesić. Taj projekt njegovi prijatelji vjerojatno će završiti u spomen na Denisa.

A Kuljiš je do zadnjeg dana života imao još stotinu poslovnih i životnih kombinacija, planova, ideja ili shema, kako ih je on zvao. I to nisu bile sheme na kojima je dugo radio i razvijao ih, jer on je imao 100 novih i genijalnih shema gotovo svaki dan.

Danas nam je nekakva utjeha to što smo bili zadnja redakcija takvog velikana i neponovljivog genijalca medijske scene na ovim prostorima.

Autor:Dnevno.hr
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.