fbpx

NAJVRELIJA ESTRADNA VEZA: Intimna druženja najbogatijeg hrvatskog ‘ratnog milijardera’ sa 20-tak godina mlađom pjevačicom

Autor: Marko

Poduzetnik Luka Rajić ljubi mladu Tinu Vukov, a ljubav se rasplamsala prije svega nekoliko mjeseci. No, znatno zanimljviji od Rajićeva ljubavnog života jest onaj poduzetnički.

Ljubav, posebice kada se radi o hrvatskim poduzetnicima i poznatim pripadnicama javne scene u Hrvata, očito ne poznaje granice. A granice, one dobne pokopali su proteklih mjeseci jedan od najbogatijih Hrvata kontroverznog predznaka Luka Rajić i 26-godišnja pjevačica Tina Vukov, koju ovaj poznaje dugi niz godina. O ljubavi novopečenoga para raspisao se časopis Story, tvrdeći da su se zbližili na božićnom domjenku Lukine tvrtke, na kojem je mlada Tina pjevala. Mlada pjevačica očito nije odoljela šarmu pedesetogodišnjeg milijunaša s kojim je u vezi oko četiri mjeseca.

Premda Rajić vodi prilično buran ljubavni život, znatno zanimljiviji jest njegov poduzetnički put, na kojem je stepenice vješto preskakao. Skakutao je tako na sve strane pa se odnedavno u javnosti počelo progovarati o Imunološkom zavodu koji je pao u njegove ruke. Od osam prvotnih ponuđača do sada je tek on sa svojom tvrtkom PharlaS položio 15 tisuća kuna da bi se domogao dokumentacije Zavoda. Tim činom dobio je pravo da uđe u njega i dubinski ga snimi.

U slučaju da ga nakon toga odluči kupiti, u Imunološkom ga očekuje pravo bogatstvo. Sudbina Imunološkog zavoda te njegovih zaposlenika dugo je bila vruća tema u hrvatskoj javnosti, a toj trakavici još uvijek se ne nazire kraj. Od kada je Imunološki ostao bez dozvole za proizvodnju krvnih derivata, što je činilo skoro dvije trećine njihovih prihoda pokrenut je stečajni postupak. Mada je ministar gospodarstva HNS-ov Ivan Vrdoljak kazivao kako neće dopustiti da se Zavod baci u vjetar već da će se o njemu skrbiti država kao vlasnik, to se nije dogodilo. O sudbinu Zavoda očešao se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je hitro reagirao svjestan posljedica zaustavljanja proizvodnje. Zato je nedavno, dok je još nesmetano vodio grad, uputio pismo namjere da Grad Zagreb preuzme Imunološki.


Potporu su mu dali i sindikati jer time bi proizvodnja ostala u glavnom gradu, dok bi se u Zavod uložilo desetak milijuna eura. Bandić je svojevremeno tvrdio da se nije smjelo dopustit da Imunološki ode u stečaj, pozivao je pri tome nadležne institucije da provjere propast istoga, odnosno da istraži kome je to u interesu. U međuvremenu, istražen je isključivo Bandić, a interes za Imunološki pokazuje ‘kralj mlijeka’ Luka Rajić, koji je ujedno i vlasnik PharmaSa, tvrtke koja se prvotno trebala baviti prodajom genetičkih lijekova. Mada je posljednji upao u igru oko prodaje Zavoda, tajkun s vezama u Kukuriku koaliciji otvara mogućnost realizacije svojega plana. Zanemariti bi se u tome slučaju, kao i do sada u hrvatskoj politici koja učestalo koketira s poduzetnicima, svjedočanstvo bivših djelatnika PharmaSa. Oni su zajedno sa Fondom Nexus FGS uputili prijedlog Vladi RH, kazujući da bi to bio poguban izbor. Ne tiču se upozorenja vladajuću strukturu, koja po svemu sudeći ignorira djelatnike koji Rajića nazivaju preprodavačem stoga što neki njegovi poslovi ukazuju na to.

Naime, PharmaS je za manje od dvije godine promijenio ne samo strategiju već i cijelu Upravu, a takva akcija nije mogla proći bez dijeljenja otkaza. Na koncu, ljudi su sami počeli napuštati Rajićevu tvornicu koja je u kratkom roku od osnivanja spala na to da u njoj rade isključivo skladištari, vozač i portir.

Tužan scenarij

Ambiciozan poslovni kraj, priveden je tako kraju. No, Rajićev uspon poduzetničkim vodama nije uvijek tekao s tolikom poteškoćama. Nakon mljekarskog biznisa kojega je prodao francuskom investitoru, on se dobrovoljno povlači u Švicarsku. Poslije bračnog kraha i poslovnih rezultata, Rajić se opet uz veliku pompu vraća u Hrvatsku. Politička elita dočekuje ga raširenih ruku, a pljeskao mu je među prvima Stipe Mesić ponavljajući da Hrvatska treba pokrenuti resurse. Resurse je pokrenuti trebao Rajić stavljajući na noge farmaceutsku industriju koja je vlasti u to vrijeme dobro legla. Otvorenje tvornice u Popovači izgledalo je obećavajuće. Na zemljištu kojega je dobio od države vješti poduzetnik podiže tvornicu vrijednu tristo milijuna kuna, a prema najavama u istoj je radno mjesto za sebe trebalo pronaći pedesetak ljudi. Događaj je to kojega nije htio propustiti nitko iole značajan u politici pa se na otvorenju pojavila premijerka Jadranka Kosor koja je govorila o važnom događaju i investiciji u proizvodnji.

I Rajić se tada samoinicijativno pohvalio da je proizvodnja njegov put. Na svojem putu skupio je tim stručnjaka koji su se bacili na posao. Međutim, vrlo brzo uslijedilo je razočarenje jer proizvodnja se ondje nije odvijala. Po modelu kupi-prodaj djelovala je njegova tvrtka koja je trebala proizvoditi i prodavati genetičke lijekove, a u pogonu se prema kazivanju djelatnika odvijala akcije prepakiravanja lijekova. Isti su se uvozili iz skoro cijele Europe, a vlasnik veoma brzo mijenja strategiju. Smjenjuje upravu, reže plaće, dijeli otkaze, a dio eksperata sam napušta brod koji tone. I preko noći na tržištu se predstavlja kao firma koja proizvodi dodatke prehrani.

Izlaz samo Zavod




Na pomalo zbunjujuću situaciju, mnogi su zažmirili, a okrećući novu stranicu u poslovanju list koji mu manjka očito jest Zavod. Za njega je to slasan zalogaj, ali još slasnija mora da je atraktivna nekretnina na Rockefellerovom trgu u Zagrebu. Kada bi Zavod pao u Rajićeve ruke bio bi to pečat na njegovu sudbinu. To ne znači da bi poduzetnik prestao trgovati krvlju. Dobar preprodavač, s političkom burom u leđima zna da je riječ o milijunskim dozama koje bi mogle sliti milijune u njegov ionako prepun džep. Osobito, ako sirovinu ne mora platiti. Takav scenarij nije nemoguć stoga što u Lijepoj našoj djeluje snažan pokret dobrovoljnog darivanja krvi, dok se u nizu europskih zemalja tako dobivena krv plaća. Zanimanje za posao krvlju Rajić otvoreno pokazuje godinama kao jedan od najvećih donatora Centra za hemodijalizu Opće bolnice Konjic.

Posljednja njegova donacija iznosila je 100.000 KM. Upravo njegovom darežljivošću, omogućeno je osnivanje toga Centra u, inače, rodnom mu gradu. Interesantno, sličnu donaciju Luka Rajić do sada nije udijelio niti jednoj hrvatskoj tvrtki ovoga tipa. Ipak, nakon svega znanog i neznanog vrijedi se zapitati tko nam jamči da sudbinu Rajićeva Dukata neće doživjeti i Zavod? Hoće li i on biti prodan u dijelovima nekoj stranoj tvrtki od koje će zatim Hrvatska, naravno po višim cijenama kupovati krvne priravke? Luka Rajić si još može osigurati i zaleđe u svom rodnom Konjicu u susjednoj BiH gdje, uz jeftinije uvjete proizvodnje i s jeftinijom radnom snagom može pokrenuti proizvodnju cjepiva neophodnih tržištu, pa i hrvatskom.

Zanimljivosti iz biografije




Sa Zavodom, i bez njega na Rajićevom računu kriju se milijarde. Zagledao se u mnoge poznate dame, pa se tako jedno vrijeme kazivalo kako simpatije prema njemu njeguje popularna Severina. No, čini se kako je Lukinu pažnju odvukla znatno mlađa pjevačica znatno drugačijeg stila.

Luka je rođen u Konjicu, u kojem ga nazivaju Goran. Njegova obitelj živjela je u selu Dubravice, nedaleko od Konjica. Njegov otac Ivan bio je lokalni majstor koji je gradio kuće i mostove. Kroz godine, dolazi u Sesvete kod Zagreba. U početku su bili podstanari, ali su ubrzo izgradili kuću u naselju Mala Bosna, u ulici Tita Brezovačkog u Sesvetama. Luka je kao dječak pomagao ocu u građevinskim radovima i kasnije na ciglani. Tijekom srednje škole počeo se baviti trgovinom. Držao je štandove na tržnicama na kojima je prodavao raznu robu, od božićnih drvaca do razne švercane robe iz Njemačke. Završio je srednju školu za strojobravara. Nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se kao vozač kamiona u Dukatu, ali trgovinu cementom nastavlja i kao vozač u ovoj mliječnoj tvrtki. Zarađivao je na inflaciji, a osamdesetih kupuje prvi automobil.

Uskoro je u iznajmljenim prostorima u kući djeda nogometaša Darija Šimića otvorio samoposlugu, a nekoliko brojeva dalje u istoj ulici koja se danas zove Bartola Kašića, otvorio je kafić koji je solidno poslovao. Potom je vrlo brzo kupio rabljeni Mercedesov tegljač i osnovao poduzeće Ralu. Počeo je pružati prijevozničke usluge za druga poduzeća, među ostalim, i za Voće Jure Klarića. Potom je kupio hladnjaču i počeo uvoziti jeftine sireve iz tadašnje Čehoslovačke. Uz to je njegovo poduzeće Ralu obavljalo prijevozničke usluge za Dukat. Kako je Dukat bio u teškoćama, 2,5 godine nisu ga plaćali već su mu davali dionice. Kada je priopremljena privatizacija Dukata, elaborate o procjeni radio je Čačićev Coning. Rajić je ’92. za 20 tisuća maraka upisao u pretvorbi dionice Dukata, kasnije je dionice nastavbio kupovati od Hrvatskog fonda za privatizaciju i malih dioničara. Većinskim vlasnikom postaje kroz dvije godine sa deset milijuna maraka. Nakon toga kupuje Sirelu, a zatim Mljekaru Zadar formirajući Lura grupu.
Rajić je uskoro postao vodeći proizvođač mlijeka i mliječnih proizvoda ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji. Jedna od nerazjašnjenih stvari iz tog perioda su i priče da je sudjelovao u promjeni jugoslavenskih dinara za devize u Bosni i Hercegovini o čemu se on sam nikada nije izjašnjavao. Zbog novonastale situacije morao je roditelje preseliti na Pantovčak iako njegov otac to nije htio. Nedugo potom, oženio se ekonomistiocm Bornom s kojom ima troje djece. Sele se u Švicarsku gdje ovaj kupuje malu tvornicu čokolade. Nakon svega dvije godine par se razvodi, a Borni pripada 40 milijuna eura. Oboje su nastavili živjeti u Ženevi. Luka u središtu grada, a Borna s njihovom djecom u kući na obali Ženevskog jezera. Godine 2007. Luka Rajić prodaje Dukat francuskom Lactalisu za 280 milijuna eura. U Popovači otvara već spomenutu tvrtku, te gomila bogatstvo. I tako, dok su jedni ratovali drugi su se pod okriljem noći, i uz znanje vlasti, bogatili.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.