Pula, 200519. SDP je svojim kandidatkinjama i kandidatima za Europski parlament na pulskoj trznici odrzao jedan u nizu zavrsnih skupova kojeg odrzava sirom Hrvatske. Na fotografiji: Vili Bassanese, Danijel Feric i Davor Bernardic. Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Nagrada za ‘najnačelnika BiH’ plaćena porodiljnim naknadama. Kako će i koliko Vili Bassanese platiti za ‘najgradonačelnika Europe 2019.’?

Autor: Karmen Blažičko

Moć svakog sustava krije se u ljudskom neznanju i vjerovanju pojedincu koji je na čelu tog sustava,  jer bi vlastodršci, barem prema mišljenju većeg broja građana, trebali biti   odgovorni za njih kao i za sebe, te bi na svojim funkcijama trebali biti promotori istine. Međutim, neprovjeravanje raznih informacija i onoga što se krije iza njih kada ih ti najmoćniji plasiraju u javnost, može stvoriti lažnu sliku o važnosti vijesti i svega onoga što izgovaraju, a najčešće su to parcijalne  ili alternativne istine, kojima sebi samo žele priskrbiti određenu korist. Puno je eklatantnih primjera vještog manipuliranja naših vrlih političara kroz razne medije i manipuliranja sa ionako već ispranim mozgovima umornih građana, a jedan od ispečenih zanatlija u tom poslu je zasigurno i Vili Bassanese, gradonačelnik Grada Umaga.

Naime, nedavno je prenesena vijest u brojnim medijima, da je Vili Bassanese,  gradonačelnik Grada Umaga, ušao u uži krug za izbor „Najgradonačelnika Europe  2019.“, a nagrada će mu biti uručena u Sarajevu, 4. srpnja. Zaista impresivna vijest za osobu i grad u kojemu vlada i koji se već okitio nizom laskavih titula – NAJ. No, prvo što mislećem čovjeku, koji osobno donosi zaključke, a ne dijeli mišljenje mase   koja sve popije – zdravo za gotovo, pada u oko da se ta europska nagrada uručuje u jednom   gradu koji nije u EU-u – u Sarajevu.

Direkcija u Zenici, podružnica u Sarajevu!?

Zbunjujuće je pritom da je riječ o natjecanju kojeg organizira neka „Evropska agencija za izbor ‘Najmenadžera Srednje i Jugoistočne Europe’, odnosno njihova direkcija sa sjedištem u Zenici, jer se u Sarajevu nalazi tek njena – podružnica. Svaki bi misleći novinar prije objave takve spektakularne vijesti  hrvatskoj javnosti, trebao, ipak, glavom promućkati i istražiti o čemu se tu zapravo radi i koliko je (bez)značajna ta vijest…

Tim više što u priopćenju Grada Umaga o osvojenoj nagradi nije navedeno tko je  Bassanesea predložio za to priznanje, koji su to kriteriji za dodjelu takve prestižne titule, ili, pak, koja je kompetentna institucija (možda neko hrvatsko ministarstvo…) dostavilo  relevantne podatke direkciji žirija „Najmenadžer…“ u Sarajevo, kojim predsjedava, Vibor Matić, predsjednik Uprave Zeptera iz Varšave…

Sve navedeno pokrenulo nas je da saznamo o kakvom je natjecanju, zapravo, riječ. Nažalost, o Europskoj agenciji iz Zenice nismo uspjeli ništa izguglati, kao da ju je crna rupa usisala. No, na stranicama „Najmenadžera…“ pronašli smo razloge  zašto se provodi natjecanje i za koga, ali i ono najvažnije – da materijalni kriteriji (u brojkama) koji se uzimaju u obzir prilikom sudjelovanja ne postoje, ali smo zato otkrili da postoji prijavnica za natjecanje  za kandidate  iz regije na koje se sami mogu prijaviti(!?).  Zanimljivo i poticajno…

Nastavak istraživanja putem interneta doveo nas je na mrežne stranice Centra istraživačkog novinarstva Sarajevo (CIN) i Satiričko-kritičkih novina Cross-atlantic, u kojima novinar Đ. Alibegić gotovo karikaturalno navodi svašta o tom natjecanju koje „prolazi“ kod pojedinaca koji pate  od beznačajnih nagrađivanja i poslovnih druženja, jer se takve manifestacije – plaćaju. I to novcem svojih  poreznih obveznika…

Na stranicama CIN-a podastiru se i cifre koliko se plaća sudjelovanje u natjecanju za izbor najboljih menadžera, s time da su priznanja već dobili čak i rukovoditelji  institucija koje organiziraju natjecanje…. Stoga ćemo prenijeti  dijelove teksta objavljenog na  portalu sarajevskog CIN-a u kojem se  iznosi cjelovita istina o tom „NAJ“-natjecanju, koje zaista    na glamurozan način organizira i vodi  grupa vještih poduzetnika iz BH, izvlačeći iz njega –  samo financijsku korist, a ne objelodanjivanje onih – NAJboljih…!

I Lepa Brena među nagrađenima

Tako su CIN-ovi istraživački novinari doznali da se natjecanje „Najmenadžer“, uostalom kao i sva ostala natjecanja „NAJ“), kojih ima sve više u BiH i Srbiji,  financiraju štampanjem i prodajom časopisa i knjiga koje kupuju „dobitnici nagrada“. Pa se tako naplaćuju – kotizacija za nazočnost poslovnoj konferenciji u jutarnjim satima u Sarajevu, davanje intervjua za časopis BH Bussenes Magazin, za razna fotografiranja…

Kao  ekstreman  primjer sudjelovanja na tom natjecanju, CIN-ovci navode  Agana Bunića, načelnika općine Bužin (BiH) koji je svoju nagradu „Najnačelnik BiH“, platio kupnjom ponuđene literature i to novcem namijenjenim Centru za socijalni rad, odnosno za porodiljne  nakande u visini od 3000 KM (oko 12.000 kuna). Naime, Bunić je uskratio Centru isplatu  socijalnih nakanda za dva mjeseca, kako bi tim novcem platio svoje sudjelovanje u natjecanju.  Zbilja – „najnačelnik!!!“ Povrat novca Centru je omogućen tek nakon pisanih i usmenih molbi direktorice Centra…!

No, kupovina literature nije bila jedini budžetski trošak za Bunićevu promociju, jer njegovu izboru za najboljeg načelnika godine, prethodila je objava intervjua i fotografija na naslovnici „BH Business Magazina“ uz dodatnih 3510 KM (oko 12.600 kuna)…

CIN u nastavku teksta navodi  da je stvarni organizator  manifestacije – Europsko udruženje menadžera „BH menadžer“, kojim rukovodi Pane Škrbić iz Zenice. Uz manifestaciju koju organizira u Banjoj Luci na kojoj se dodijeljuju nagrade najboljima na razini BiH, Škrbić se sa nekolicinom drugih osoba dosjetio organizacije i izbora „Najboljeg menadžera Jugoistočne i Srednje Europe“ koje se održava ljeti u Sarajevu i  samom  natjecanju donosi još više popularnosti i – profita. Konkretno, to će ove godine biti 4. srpnja…

Kako izvještavaju u CIN-u, gotovo se svake godine na toj manifestaciji dodijeljuje oko 90 nagrada osobama i kompanijama koje   svojim  aktivnostima stvaraju povoljniji ambijent za biznis i ekonomiju u regiji. Dosad su, između ostalih, nagrade dodijeljene Stipi Mesiću, Boži Petrovu, Lepoj Breni, glumcu Zijahu Sokoloviću, Milanu Bandiću, Zorani Mihajlović – potpredsjednici Vlade Srbije, nogometašu Draganu Džajiću, glumici Mirjani  Karanović, Siegfriedu Naglu – gradonačelniku Graza, Zoranu Zaevu – premijeru Vlade Sjeverne Makedonije, Jeanu Pierru Mesiću – direktoru Renault-Nissana, Zdravku Mariću – ministru financija RH, Draganu Đilasu – gradonačelniku Beograda, koji je odobrio financiranje   kotizacije nagrade iz budžeta grada…

Zašto dobitnik predlaže boljeg od sebe?

Europska priznanja se dodjeljuju za životno djelo, za najmenadžera godine ili desetljeća, za osobu godine, šampione biznisa, najgradonačelnika, najministra i najambasadora, najličnosti iz kulture i slično. Većina nagrađenih ili ne dolaze podignuti nagrade,  ili šalju predstavnike, a najčešće ne daju izjave za dnevne novine i ne prave od toga spektakularnu vijest, ali im je to  dobra prilika za druženje, koje će opet netko od pozvanih sudionika morati platiti…

Kandidate za nagrade mogu predložiti organizacije, ali i dobitnici nagrada koji mogu postati kasnije i članovi žirija, poput trenutačnog predsjednika, Vilibora Mulića, iz tvrtke Zepter. Škrbić kaže da je manifestacija osmišljena za promociju pojedinaca i kompanija, te da je svakom dobitniku stalo da za nagradu predloži boljeg od sebe, jer na taj način raste i vrijednost njegove nagrade. Naime, ako predloži neku „budalu“, onda i vrijednost njegove nagrade pada….

Škrbić je objasnio novinarima CIN-a da žiri na osnovu pristiglih prijedloga izrađuje listu od najmanje 30 nominiranih, s kojim obavi razgovore i od kojih zatraži saglasnost za kandidaturu. „Pošalje im se pismo namjere: ‘Vi ste prošli…’, ‘Da li Vi prihvaćate…?“, kaže Škrbić. Nakon toga im se ponudi kupnja knjiga i časopisa „Euromanager“ i „Najuspješniji ljudi i kompanije – šampioni biznisa“. Manifestacije se  i financiraju prodajom te literature, kao i organizacijom biznis foruma, te izradom promotivnih spotova koje radi Škrbićeva firma „Stop“ iz Zenice, pišu CIN-ovi novinarri.

U razgovoru za CIN, Škrbić je dodao da kupnja knjiga nije uvjet za nagradu i da će se informacija o dobitnicima nagrade svakako naći u literaturi, bez obzira hoće li ju nagrađeni kupiti ili ne. Kazuje i da će troškove u tom slučaju podmiriti od onoga tko kupi malo više literature…

 Ima nagrađenih za koje je organizatorima stalo da budu viđeni na manifestaciji, jer joj se tako podiže rejting. Iz direkcije ih tada predstave kao uvažene osobe u nekim širim krugovima, pa je tako organizatoru dodjela  nagrada prokrčila daljnji put i popravila  odnos prema potrošačima. A onima kojima je to  potrebno, bilo kakvo priznanje dobro dođe da se okite njime na „svom terenu“, istaknuo je  Škrbić.

I ‘Europski grad sporta’ se naplaćuje

Nenad Brkić, profesor na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, kaže kako je loša praksa ako se nagrada plaća i da je to, zapravo, jedan vid – korupcije: „Vi kupujete nešto što ne biste kroz regularnu proceduru i natjecanje  dobili. Plaćate te naknade, ali nitko neće naglas reći da, zapravo, plaćate – nagradu”.

U Srbiji za slična natjecanja, ali u organizaciji EBA-e, zadužen je Mića Jovanović, osnivač Univerziteta Megatrend u Beogradu, dobitnik dviju nagrada – „Sokratove“,  te  Nagrade za najeuropskiji  kvalitet – za najbolja dostignuća u profesionalnoj djelatnosti. Kaže da je istupio iz Sokratovog komiteta i prekinuo suradnju zbog – komercijalizacije.

„U početku je to bila dobra ideja, a poslije sam vidio da je to samo jedan unosan biznis, pa sam se povukao. Izgubila se selektivnost i odjednom su počeli dijeliti na stotine nagrada“, rekao je Jovanović i dodao da se nagrada u odnosu na vrijeme kad je on bio jedan od dobitnika, veoma komercijalizirala. Naime, kada je on dobio Sokratovu nagradu, platio je samo 124 eura za njenu izradu, a sada je riječ o – tisućama eura…

I tu zatvaramo poglavlje o materijalnom i nematerijalnom značaju ove nagrade, koja će uskoro pronaći mjesto na zidu ureda umaškog gradonačelnika ,Bassanesea. I vjerojatno nije jedino takvo priznanje, jer je dovoljno prisjetiti se onog o “Europskom gradu sporta, 2018.”, kojeg organizira   udruga ACES u Bruxelessu – na sličan način. Na stranicama ACES-a su dopstupne prijave od deset tisuća eura (ovisno o veličini grada).

Tako na godišnjoj razini   izaberu u prosjeku  40-ak gradova, budućih europskih šampiona sporta. I Umag se  lani svrstao uz bok   još četiriju sportskih gradova u Hrvatskoj, koji su  već ranije proglašeni „Europskim gradovima sporta“:  Lepoglava, 2015., Buzet, 2016. i Belišće, 2017. godine. Ove je godine ta „laskava titula“ pripala Gradu Sisku – „Europian Town of sport, 2019“.

‘Kako sam vas lagao…’

Dakle, istina je da bi gradonačelnik Grada Umaga Vili Bassanese uskoro mogao biti okićen nagradom „Najgradonačelnik Europe, 2019.“, ali je ta istina parcijalna i pristrana, te joj ne bi trebalo davati previše na važnosti. Naime,  sudeći prema iznesenim faktima najvažnija je i najvjerodostojnija samom gradonačelniku, koji tako hrani svoj ego tek „prestižno“  nazvanim priznanjima…

Sustiže nas pitanje – zašto   građani Umaga, pa i Hrvatske, dopuštaju da im vladajući koje biraju u dobroj vjeri, oduzmu nakon zasjedanja na „tron“ moć razmišljanja, pa čak  i javni govor istine. Znanje se krije u umu svakog čovjeka, pa bi bilo dobro promućkati vlastitom glavom i donijeti svoj sud, kada se i Bassanese koristi marketinškim spinovima iz svog prepunog arsenala poluistina.

Hoće li mu Umažani povjerovati i kada objavi vijest da je nominiran za dodjelu filmskog Oskara za najboljeg glumca? Najvjerojatnije za glavnu ulogu u filmu snimljenom prema naslovu knjige Julijane Matanović – „Kako sam vas lagao“ – jer to doista nije daleko od isključivo njegove istine…

Autor:Karmen Blažičko
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.