Nada Topčagić je pjevala ‘antifašistima’ u Vukovaru nad leševima pobijenih Hrvata, a Severina ju je pozvala da pjeva na njenoj ‘srpskoj svadbi’!

Autor:

Nada Topčagić, koja je pjevala "osloboditeljima Vukovara" - četnicima - nakon pada grada, trebala je pjevati na vjenčanju najpoznatije srpske cajke u Hrvatskoj. To se nije dogodilo samo zahvaljujući tome što je, kažu mediji, svekar odlučio držati filipike pa ne samo da nitko nije stigao doći do riječi, nego ni pevaljka do mikrofona.

“Danas same lepe stvari mi se dešavaju. Prvo moj veliki prijatelj i kolega Marinko Rokvić i njegova supruga Slavica dobili unuka, i upravo idem na proslavu kao specijalno iznenađenje novopečenom tati !!

Druga lepa stvar , dobila sam i pozivnicu za još jedno veselje kod, takođe dragog prijatelja Kebe i supruge Olje , da prisustvujem svadbi njihovog sina Igora i Severine !! NEDELJA ESTRADNOG DRUŽENJA I VESELJA !!!”, napisala je Nada Topčagić na facebooku 10. ovog mjeseca, nekoliko dana prije obljetnice pada Vukovara. Uz to je objavila fotografiju pozivnice za vjenčanje koja je rađena kao plakat za film naslovljen “Moje srpsko vjenčanje”,  što bi valjda trebala biti provokacija ili šarmantno ili što već, i najavljen kao “romantična komedija sa pljeskavicama, kajmakom i lukom’. Prava balkanska romantika, baš kao u filmu “Moje grčko vjenčanje!” Samo, film se s balkanskim primitivizmom zapravo sprda – a ovdje je on autentičan.

Na gornjem videu možete također vidjeti Nadu Topčagić u nešto mlađim danima, u jednoj drugoj  nimalo romantičnoj komediji s mesom i salatom. U Vukovaru, neposredno po padu grada, gdje je nastupila s lijepom antifašističkom kapom i kokardom na glavi, za “pobjednike”. Koncert je bio u nekadašnjem vukovarskom “Vuteksu”, a popraćen je četničkim borbenim pjesmama. To je bio Nadin repertoar, što nije ni čudno jer su u publici bili “oslobodioci Vukovara”. Na kraju Neda ipak nije pjevala na Severininoj ovogodišnjoj beogradskoj svadbi, jer je otac mladoženje prema medijskim napisima stalno prekidao program, tako da pevaljke nisu mogle doći na red za mikrofon. Da bi sve bilo u skladu s idejom pravog balkanskog derneka, Severinin ovogodišnji suprug je vikao na oca zato što je cijelu noć držao mikrofon u ruci i ponašao se kao voditelj programa.  “Keba je uzeo mikrofon i od njega nitko nije mogao doći na red. Mnogi su željeli da otpjevam ‘Jutro je’, ali mi on nije dao. Trebao je pustiti mladence da svoj program provedu do kraja, bolje bi bilo”, rekla je kasnije Nada Topčagić.

Beskičmenjaštvo u Hrvata nije ništa novog – i jedan Bajaga je danas rado viđen gost u Hrvatskoj, iako je i on pjevao za “oslobodioce” u Banja Luci, pa i jedna Brena, koja je također u četničkoj uniformi pjevala na uvce četnicima u Bjeljini dok su klali njene sunarodnjake, što je kasnije nemušto pravdala time da je htjela “zaštiti obitelj”. I dok su zahtjevi da se Breni zabrani koncert u Hrvatskoj dočekani od urbane ljevice sa zgražanjem, “Iju bre pa kakve veze ima što je pevala za četnike”, dotle se ta ista ljevica svojski potrudila pisati pisma gradonačelnicima svih gradova u kojima je Marko Perković trebao nastupati i tražiti da mu se zabrane nastupi zbog “ustaških” stihova (valjda je to ono “zapaliću dva tri srpska štaba”, jer je to očito, jelda, govor mržnje i prijetnja civilima i nejači). A i “Đole” Balaš je rado viđen gost u Hrvatskoj, iako je svojevremeno pjevao Slovencima da su “Bečki konjušari”, “rođeni da šene” i zaključio pjesmu stihom “*ebo nas ko nas sastavi”, da bi na kraju okrenuo ploču na “ko nas bre zavadi”, kao i svaki estradni umjetnik s prostora bivše SFRJ koji drži do svog bankovnog računa. Tako jedini srpski pjevač koji nema pristup u Hrvatsku ostaje, ironično, jedini koji se stvarno suprotstavio Miloševiću i jedini pravi vječiti buntovnik Yu i srpske rock scene, Bora “Čorba”. Šteta, jer on je bar jedini uvijek bio iskren i nije okretao kako vjetar puše, ali kulturnjačke “elite” za njega ne žele čuti, jer, eto, nije na liniji “pomirenja” i svekolike mulitetničke novopronađene jugoljubavi ljubavi nego je bio i ostao – Srbin. Iskreno, on je jedini kojem bih možda i došao na koncert!

S druge strane, njemački pjevači koji su pjevali za trupe nikad kasnije nisu smjeli ni u Ameriku ni Britaniju, a nekima se i sudilo kao kolaboracionistima. No mi  živimo u zemlji u kojoj je negiranje građanima prava na prosvjed protiv vlade pojam liberalizma i demokracije, oduzimanje prava glasa dijelu državljana pojam nediskriminacije, istospolni brak pojam zapadnih kršćanskih vrijednosti, i dovlačenje islamističkih terorista u Europu pojam tolerancije i suživota, pa  ne treba čuditi da je cajka koja se proslavila snimanjem pornića s milijunašem i udala za bogatog nasljednika pojam slobodoumne i emancipirane žene. Iako seks na jahti s bogatim oženjenim muškarcem nema ništa sa ženskom emancipacijom, kao što ni konsekutivne udaje za bogatune nemaju ništa sa ženskom emancipacijom. Imaju sa svim onim što bi emancipirana žena trebala prezirati. Nekad su pojam ženske emancipacije bile žene poput Marie Curie ili Indire Gandhi, danas su to pevaljke i reality zvijezde, pa često i ordinarne prostitutke kojima politički korektno tepamo da su “starlete”. Od ideje neovisnosti o financiranju od strane muškarca emancipacija je došla do borbenog pokliča “uzmi mu lovu, nema badava”.

Čovjek koji je Hrvat po nacionalnosti i ima bar malo osjećaja samopoštovanja, bar malo dostojanstva, svakako bi odbio poziv na svadbu na kojoj će goste zabavljati pevaljka koja je zabavljala i četnike u Vukovaru početkom 1992. No, ne treba sumnjati da će hrvatska društvena krema i “elita” i dalje hodočastiti na Severinine svadbe, naročito budu li i ubuduće u Beogradu, i da će ih pritom zabavljati iste pevaljke i cajke koje su zabavljale i smrdljive pijane vojnike koji su proslavljali pokolj na Ovčari. Jer, te elite su ipak to što jesu postale za SFRJ, i uvijek su bile vezane, kao i svake elite, uz dvor. A dvor je uvijek bio u Beogradu, nakon što više nije bio u Beču, nikad u Zagrebu: Tuđmana i njegov pokušaj da stvori u Zagrebu “dvor” i novu elitu su uspješno minirali pričom o “Tuđmanovih 200 obitelji”, koje ne postoje, ali zato ćete među dvadesetak najbogatijih Hrvata teško naći i jednog čiji otac (ili on sam) nije bio negdje u CK ili oko njega, ili bar povezan s tajnom policijom. I zato su četničke pevaljke uvijek dobrodošle u Hrvatsku, dok je jedan Marko Perković za njih Veliki Sotona. Jer, ne dao Bog da dvor i elite više ne budu u Beogradu! Pa se slijedom toga tamo udaju i njihove princeze. Možda s malo većom kilometražom i ne baš najnovije godište, ali ipak – princeze.

Autor:

VEZANE VIJESTI

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.