Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

‘NA KAPTOLU TREBAMO STEPINCA, A U BANSKIM DVORIMA TUĐMANA! U kojem to smjeru idu Katolička crkva i Vlada RH?!’

Autor: Tihomir Dujmović

Sada zatvaramo kafiće i restorane, sada kada danima imamo po 50 mrtvih! Zatvaramo kafiće i restorane danima, pa i tjednima nakon što su to učinile druge države, makar je bilo ozbiljnih stručnjaka koji su taj potez tražili i prije tri tjedna! Nitko ih nije htio poslušati! A eminentni stručnjaci su danima to tražili, vikali, prosvjedovali, objašnjavali! Badava! Ok, tko će sada odgovarati što kasnimo s tim? Jer, sad je evidentno da kasnimo i opet nitko neće biti kriv zbog tog kašnjenja, zar ne? Kao što nitko nije odgovarao niti će odgovarati zbog onako jadnog osiguranja Markova trga!

To je današnja Hrvatska, zemlja bez odgovornosti… mentalitet komunjara… zguraj pod tepih i šuti… Ali, zato smo na začelju Europe i tamo ćemo ostati!

Varaždinska županija europski je rekorder po zaraženima u odnosu na broj stanovnika, ondje Covid pacijente već primaju samo u šator, a Međimurska županija je viceprvak Europske unije u istoj kategoriji! Dotle smo dogurali tvrdeći da sve imamo pod kontrolom! Jer, to je nažalost, u konačnici, ceh hrvatske borbe protiv Covida 19! Dnevno nam umire oko 50 ljudi, neki liječnici otvoreno najavljuju da će vrlo brzo morati selektirati pacijente kojima će se pružati pomoć i one druge, zdravstvena skrb za brojne druge bolesnike spala je na minimum, operacije na pacijentima s drugim bolestima masovno se odgađaju, tako da je pravo pitanje kakav će biti ukupan ceh naše borbe protiv Covida 19! U riječ, potonuli smo, više ništa nemamo pod kontrolom. Osim toga, još se koristimo starim trikovima tako da ipak testiramo manje od potrebnog broja. Kako bi rekao međimurski župan, kad bi se cijela Hrvatska testirala onako masovno kako se testiraju Međimurci, Hrvatska bi dnevno trebala testirati 25.000 ljudi! Mi testiramo triput manje! A tek bismo vidjeli prave razmjere epidemije! No, broj mrtvih se ne može sakriti!

Željezna disciplina

Stvar nam je posve izmakla kontroli i da testiramo kao, primjerice, Slovenci, imali bismo neusporedivo gore brojke. Tko je kriv? Korona, naravno, ali i politika koja se permanentno petljala u posao, od Hvara i hvarske procesije koja je bila dopuštena samo kao drugi zavičaj našeg premijera, preko još na početku skandaloznog dopuštanja riječkog karnevala, što je opet bila politička odluka “da se ne talasa po crvenom Kvarneru”. Jer, dopustili smo ga kad je već cijela Italija gorjela od korone. Samo ste zaboravili. Kao i feštu Torcide usred Splita! Sve je to politički shvatljivo, ali nema baš veze s medicinom. U golom strahu od političkih konzekvencija zabrana, vlast je pristajala na nešto što je medicinski nebranjivo. To je samo bilo politički oportuno, a državnik i nacionalni lider to ne radi. Osim toga, kad pogledate sastav Vladina znanstvenog savjeta na ovu temu, vidite u prvom redu hrpu istomišljenika Plenkovićeve sveukupne politike, tek onda stručnjake!




Dakle, politika je zabila svoj nos apsolutno u sve moguće pore jednog nota bene ekskluzivno medicinskog problema i jednom smo morali zaglaviti. No, sad kad smo zaglavili kao pola svijeta, mi ni sad ne vučemo poteze poput Francuske, Njemačke Austrije ili Slovenije, koje su shvatile da samo i jedino u željeznoj disciplini mogu spasiti zdravstvo od potpunog kolapsa, a time i broj mrtvih staviti pod kontrolu. Mi to ne radimo jer se vlast boji zabrana i pratećih prosvjeda, a ne radimo to ni stoga što smo novac za takvu intenzivnu njegu potrošili u prvom poluvremenu, kad je, pogotovo onaj drugi produžetak proljeća, ispomoć u lipnju, uoči turističke sezone, bio izravni ceh ispomoći i svojevrsne manipulacije nadolazećim izborima! Izravni! I sad nam taj novac fali, naravno! Jer ako se hoće spasiti stanovništvo od bolesti i privreda od raspada, sada je situacija deset puta teža pa se ne povlače slični potezi! A onda jesu! Silne milijarde kuna u prvoj fazi na samome početku uložene su uistinu posve ispravno jer uopće nismo znali o čemu se radi, ali pomoć u lipnju imala je izravan predizborni efekt. Gotovo ultimativni! Ali nitko se nije usudio reći: car je gol!

Evidentna krivnja

Desetljećima ćemo otplaćivati te silne milijarde kuna koje su savršeno predizborno pomogle Plenkoviću. Nikad nikome bolest do te razine nije pomogla kao njemu u tim izborima! Kad smo pak na početku ljeta dobili predah, ništa, ali baš ništa nije učinjeno da se pripremimo za sasvim realan i nazaobilazan drugi udar na jesen. A to je Vlada trebala narediti! U dva ljetna mjeseca mogli smo u svakoj bolnici ekipirati Covid odjel i tehnički, odijeliti nove odjele, te stručno, ekipirati i doktore i sestre i pripremiti se za jesenski udar. Ništa od toga nije učinjeno. Vladina krivnja je tu evidentna: kako u pripremi zemlje za evidentni udar na jesen, tako i u pedagogiji nacije. Kazne za okupljanja, kazne za nenošenje maski, trebale su biti propisane kao u Austriji. Još u kolovozu ondje su najavljene kazne za ono što slijedi u rujnu, kako je, primjerice, bilo u Beču. Mi kazni ni danas nemamo! Jer to nam nije politički oportuno! To je taj politički oportunizam od Riječkog karnevala do Hvara i tamošnje procesije! Pa vi možete kod nas i danas bez maske ući u bilo koju trgovinu i nikom ništa! Kakva kazna! Balkan, tobože zapadni…




Nemamo plana, nemamo reda, ne znamo što dolazi ni što nam je činiti. Samo znamo da ne smijemo ići u lockdown jer to nećemo preživjeti. Jer smo dio novca koji nam sad kapitalno treba ležerno potrošili u lipnju kao relaksaciju za predizbornu kampanju! Politika se, dakle, kao kancer uvukla u svaku poru ovog užasa, pokazujući Plenkovića kao neviđenog “control freaka” koji želi odlučiti i o ravnatelju Svetog Duha, ali i o procesiji na Hvaru, o čelniku podružnice stranke u Vinkovcima, sve do odabira odvjetničkog društva koje će voditi stečaj Agrokora! Danas, 2020. godine, to je definicija autokracije koja polako klizi prema totalitarizmu. Doduše, s ljudskim likom! Tu nema tenkova i topova, specijalaca i policije, pod punom ratnom spremom, ali bogami, nema ni demokracije. Kako je govorio Tito: “Demokracija, bogati, to može, može, ali ne za naše neprijatelje”.

E, to je slogan pod kojim danas živimo! Kad ste vidjeli u ključnim političkim emisijama državne televizije kapitalne oponente Plenkovićeve politike? Nikad, jer “demokracija može, kako ne, ali ne za naše neprijatelje”! Umiveno, bez nasilja zasad, ali sadržajno, o tome se radi.

Da je osim toga ovo zemlja bez reda, plana i sustavnosti, najbolje govori činjenica da smo mi otprilike na mjesec, mjesec i pol dana do dolaska cjepiva za Covid 19, a da nikakvog plana na tu temu nemamo. Kao što ispravno Milanović kaže, sada je pravi trenutak da se rasprave sve dileme glede cijepljenja, da se napravi konkretan plan, da se jasno odredi, kada, kako, gdje i koga obavezno cijepiti i kakve se sve obavezne zakonske odluke imaju donijeti na tu temu. Ne za mjesec i pol dana, nego sad, mjesec i pol dana prije dolaska cjepiva! E, to je pitanje državnika, političara, čovjeka koji je spreman ponijeti odgovornost u povijesnim trenucima. Zamislite Tuđmana da je ovako dugo dvojio ili Hebranga kao ratnog ministra zdravstva, da nije imao petlje donositi odluke? Imali bismo na tisuće više mrtvih i ranjenih! Tako je i sada! Ako prekasno zatvorite kafiće i restorane, a ovo je definitivno prekasna odluka, vi na duši nosite odgovornost za more oboljelih, pa i umrlih. Zašto tu jednostavnu istinu izbjegavamo?

Nigdje ni slova




Odgovornost je, nažalost, nepoznat pojam u Hrvatskoj, ne samo u ovoj temi. To je naša popudbina iz komunizma… Pogledajte, naime, kako su organizirani unutarstranački izbori u HDZ-u. Jedan čovjek, jedan glas, jedan kandidat! To je razina komunističke partije prije hrvatskog proljeća! I mediji o tome šute, a zamislite da je Škoro organizirao na ovim principima unutarstranačke izbore? Društvene mreže bi se zagušile od kritike, a naslovnice bi danima varirale tu temu. Ali, kad je riječ o Plenkoviću: nigdje ni slova! Čovjek ne može vjerovati da je nekome tko se nagledao svijeta i raznih parlamentarnih izbora potpuno normalno, kristalno normalno, pa to i zagovara kao da smo svi drugi idioti, da se, dakle, u najvećoj hrvatskoj političkoj stranci organiziraju izbori na kojima ne postoje protukandidati. Vi biste glasali za nekog drugog od onoga kojeg vam je zapravo ponudio Plenković, ali kako kad se takav nije usudio kandidirati, kad je s njim već “obavljen razgovor”.

Niti Škorić odlazi dragovoljno niti se Pavo Kostopeč povukao bez pritiska, niti je Jelić pobjegao iz politike jer je to njegova osobna odluka, niti je dr. Bekić u Dubrovniku bez ambicija i tako bih mogao prošetati kompletnom Hrvatskom. Naime, nema tu spontanosti, svagdje je ljudima rečeno koga bi bilo najbolje kandidirati, tko od kandidature jednostavno mora odustati, dakle, formiran je jedan jedini šalabahter, onaj Andreja Plenkovića, i po tom šalabahteru su izbori obavljeni. Time su iz stranke sa svih vodećih mjesta izbačeni i zadnji simpatizeri Karamarka i Milijana Brkića, ali i njihove politike, pa je ovo što je sad prebrano stopostotni odabir Andreja Plenkovića! To je htio, to je obećao, to je i učinio. Sad ćemo vidjeti hoće li ovaj nedemokratski udar uspjeti i kakve će rezultate polučiti. Ovo jest HDZ, ali ovaj HDZ s Tuđmanovim HDZ-om nema, ali baš nikakve veze. Uostalom, glasine da će se Penava rušiti tako što će HDZ u Vukovaru predložiti umiveni kadar kojeg će podržati SDSS i vukovarski Srbi, najbolje govori na što je sve današnje vodstvo HDZ-a spremno. Rušiti Penavu uz pomoć SDSS-a?! Što još nećemo doživjeti?

Sve je folklor

Operetni, pak, rat Plenkovića i Milanovića otkriva pukotine u njihovoj suradnji premda se radi o “djeci komunizma” i premda je Plenkoviću Milanović savršen odabir u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović. Tu se medijski bacaju petarde i dimne bombe premda je kristalno jasno da Plenković prezire američku agendu Kolinde Grabar-Kitarović, kao i to da mu je u tim kapitalnim, strateškim pitanjima, Milanović uvijek jednako odan. S tim da u ovom prevažnom pitanju vrijedi i obratno! To im je pak najvažnije, u konačnici, sve drugo je folklor! Zbog toga su njihove svađe u naravi, dubinski gledano, ideološki, dakle, gledano, fake news!

Oni nisu isti, oni su u moru pitanja posve različiti, njihov folklor je različit, oni se u nekim kadrovima i pitanjima razilaze, ali u ovoj strateškoj točki odmaka od SAD oni su sijamski blizanci! No, njihove su razlike dio naše svakodnevice i važno je razabrati tko stoji iza koje politike. U tom kontekstu Milanovićev zagovor afirmacije izbornih prava Hrvata u BiH, što je tema preko koje Plenković sve ove godine prelazi kao preko plitkog potoka, nadaje se sada kao kapitalna stvar. Kao i njegovo inzistiranje da se prava srpske manjine u Hrvatskoj recipročno vežu uz prava hrvatske manjine u Srbiji!

Predsjednik države, kako znamo, nema osobitih ovlasti, ali ovakvo inzistiranje na pojedinim temama uistinu od nacionalnog interesa zaziva doista samo pohvale. I za kraj, incident, kraval, provokacija prvog reda, koja se začula na sprovodu srpskom patrijarhu Irineju, kad je srbijanski predsjednik Vučić rekao kako je Irinej zaslužan jer je “uvjerio papu Franju da Stepinac nije svetac”.

Ako je tome tako, postavlja se pitanje do kada će šutjeti ionako šutljivi Kaptol? Tu se ne radi o galami, tu se radi o potrebi, nužnosti, obvezi, pravu i očekivanju svih vjernika da istinu o Stepincu zagrebački nadbiskup brani gdje god je ona ugrožena. Zašto šuti ako je ovo istina? Zašto šuti, premda mu je ljudska obveza braniti istinu, a u istini i Stepinca? Kamo idemo ako Katolička crkva u Hrvatskoj šuti i na ovakve provokacije i drhte joj koljena pred Irinejom? Čemu stremimo ako će i biskupi podvući rep pod političkim pritiscima? Davnih dana sam napisao da mi smeta što Bozanić onako pompozno inzistira svake veljače na spomenu na Stepinčevo, ne zato što sam, sačuvaj Bože, protiv toga, nego zato što nama treba Stepinac naših dana! Kristalno je jasno da Bozanić to nije, ali to ne umanjuje našu potrebu, našu ljudsku i vjerničku glad da nas vodi, predstavlja i zagovara netko poput današnjeg Alojzija Stepinca. I nije dosta što šuti Crkva koja će odmah pobjeći u diplomatske forme koje to sprečavaju, nego šuti i Vlada. Zašto šuti Vlada? Jer, kao što na Kaptolu trebamo Stepinca, tako u Banskim dvorima trebamo Tuđmana. Zar je tako teško kročiti njihovim stazama čak i kad su nam tako temeljito prokrčili najteže putove?

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.