Tomislav Miletic/PIXSELL

Ministarstvo potvrdilo priču branitelja: Mladić se u Turopolju pokušao ubiti, ali nad njim nije vršeno nasilje

Autor: Iva Međugorac

Kakav je tretman štićenika u Odgojnom zavodu u Turopolju, upitali smo Ministarstvo pravosuđa nakon što se na adresu našega portala javio ogorčeni otac Zdravko Markuš, prepričavajući priču svojega sina koji je ondje prema riječima oca pretrpio fizičko i verbalno nasilje, odmah po dolasku u instituciji, ali i nakon što je pokušao izvršiti samoubojstvo.

”Prilikom prijema maloljetnika na izvršavanje odgojne mjere u Odgojni zavod u Turopolju s roditeljima maloljetnika ne vode se uvodni razgovori, niti su u nadležnosti Zavoda izrada Programa pomoći obitelji kao sastavnog dijela pojedinačnog programa postupanja u interesu maloljetnika, već je to u nadležnosti nadležnog centra socijalne skrbi.

Tijekom prijema maloljetnici prolaze zakonom utvrđenu proceduru prijema, utvrđivanje istovjetnosti, potrebnu pretragu i pregled, zaduživanja propisanom opremom i higijenskim priborom, liječnički pregled i prijamni razgovor sa službenicom tretmana i socijalnom radnicom u dijagnostici, nakon čega se smještaju u prijamni odjel.

Posjete maloljetnicima obavljaju se u trajanju i vremenu propisanom Kućnim redom i dnevnim rasporedom. Roditelji maloljetnika, kao i sve navedene osobe u dostavljenom kartonu posjeta, mogu maloljetnike posjećivati u propisima utvrđenoj proceduri i vremenu”, tvrde iz Ministarstva pravosuđa, iz kojega su nam također potvrdili da je 9.siječnja u turopoljskom Odgojnom zavodu maloljetnik pokušao suicid vješanjem.

”Brzom intervencijom službenika pravosudne policije spriječen je u naumu te je odmah zbrinut, pregledan u ambulanti Zavoda i prema uputnici zavodskog liječnika u pratnji službenika pravosudne policije odveden na pregled psihijatru. Budući da je maloljetnik punoljetan, odveden je na pregled psihijatru u KBC Rebro, a ne u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Zagrebu gdje je u više navrata bio hospitaliziran.

Nakon pregleda i prema preporuci psihijatra, maloljetnik je odveden u Zatvorsku bolnicu na hospitalno liječenje.

O navedenom događaju, kao i o poduzetom u cilju hospitalnog liječenja maloljetnika, službenica Odgojnog zavoda u Turopolju, sukladno zakonskim propisima, obavijestila je roditelje i nadležni Centar socijalne skrbi”, poručuju iz Ministarstva. Podsjetimo, prije nekoliko dana i otac Zdravko s nama je podijelio svoju priču. Ovaj Rvi branitelj iznio je svoje viđenje događaja kojima je prethodio ovaj nemili čin njegova sina.




”Prošli utorak odveo sam sina u Odgojni zavodu u Turopolje, čekali smo presudu godinu dana, on je sada punoljetan. Dakle, ima 18 godina i par mjeseci. Kada smo došli tamo dočekalo nas je šest pravosudnih policajaca, kao da je moj sin ratni zločinac. U susjednoj prostoriji susreo sam se i s ravnateljicom, a prvo što mi je rekla jest da imamo pravo na pendrek. Pitao sam je li to odgojna mjera, jer ja svojeg sina ne smijem ošamariti, niti itko drugi, a njima je to prva odgojna mjera”, rekao nam je otac Zdravko prisjećajući se i kako se priča nastavila.

”Dali su mi njegove šampone, dezodoranse. To mora kupiti sam u kantini, i to razumijem, uplatio sam mu novce narednoga dana. U srijedu sam krenuo kući iz Zagreba, u vlaku me nazvala kćerka u suzama i priopćava mi da se moj sin htio objesiti. Ja sam odmah popizdio i rekao zna li jesu li ga tukli. Sišao sam na prvoj stanici van iz vlaka, imao sam namjeru odmah krenuti tamo. Ali dobio sam poziv od ravnateljice koja me također upoznala s namjerom moga sina da si oduzme život”, rekao je Markuš koji je s ravnateljicom kontaktirao te joj poručio da nasilje neće prihvatiti, ako su isto vršili nad njegovim sinom.

”Rekla mi je da ne mogu doći u Turopolje, jer nije dan za posjete iako sam najavio svoj dolazak da vidim što se dešava s mojim djetetom. Sin mi se htio objesiti, ne zanimaju me posjete. Radi se o mome djetetu. Molila me da ne dolazim i tvrdila da će me obavještavati što će dalje biti. Od toga stresa i šoka, nisam se ni sjetio da je srijeda, dan kada se posjete u toj instituciji i odvijaju. Ali to nema nikakve veze, ovo je sasvim drugačije”, priča je ogorčenog oca koja tu ne staje.




”Njegov cimer zvao je osoblje ove institucije kada je vidio što je moj sin učinio, on je već bio poplavio. Oni su ga nakon toga skinuli, bacili na pod, zavezali mu lisice na ruke, okrenuli ga, a zatim i počeli šamarati. Taj što ga je šamarao rekao mu je: ‘Sine nisi se dobro objesio’. Ponašaju se kao da su Bog i batina, svašta su mu rekli. Da će ga naučiti čitati i pisati, da mu tu neće biti lijepo.

Rastao sam se prije devet godina, žena ne plaća alimentaciju. Otkako je bio doma posljednjih godinu i pol dana, s mojim sinom nije bilo nikakvih problema. Prije toga boravio je u Samoboru, u domu. Stariji štićenici tamo su ih tukli i tjerali da rade za njih, nitko ih nije ni pokušao zaštiti. Kada sam jednom došao po njega u Kukuljevićevu bio je toliko našopan tabletama da nije znao progovoriti niti A, kada sam zahtijevao da provjere što su mu dali vadeći mu krv pio je jače tablete nego ja za PTSP onda su ga opustili doma na vlastitu odgovornost”, govorio je Markuš.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.