Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

MILANOVIĆEVA PRAVA META JE PLENKOVIĆ: Oštri napadi na ljevicu samo su promišljeni predsjednikov manevar

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Kako je Zoran Milanović postao novi lider desnice, pitanje je koje se nakon prošlotjednog teksta u našem tjedniku nametnulo u javnom prostoru, predstavnici medija čudom su se čudili što smo pohvalili predsjednika države zbog teza koje je iznio kritizirajući Žarka Puhovskog, Radu Borić, Daliju Orešković i sve one koji su mu stali na žulj prozivajući ga zbog toga što je gostovao u Klubu Janafova donedavnog šefa Dragana Kovačevića. Pohvaliti predsjednikovu retoriku nije zapravo ni bilo teško, a vrijeme je pokazalo kako su svi oni koji su napali Milanovića sami sebe izbacili iz igre: Puhovski je prizemnim uvredama nastojao demantirati predsjednikove teze ne osporavajući argumente koje iznosi, Borić je pala u drugi plan, a u međuvremenu se doznalo i da je gospođa Orešković radila za Janaf, no nije imala potrebe to reći jer je, eto, nitko ništa nije ni pitao. Uglavnom, pokazalo se da su svi ovi glasni oporbenjaci i analitičari za Milanovićeve gabarite doista smetala, kakvima ih je nazvao, njegov jedini stvarni rival sjedi u Banskim dvorima, na čelu aktualne HDZ-ove vlade. Riječ je, dakako, o Andreju Plenkoviću, koji se i intelektualno i politički i verbalno može opisati kao jedini akter domaće političke scene koji je dorastao predsjedniku Milanoviću koji svojim istupima uistinu koketira s konzervativnim biračkim tijelom, ali u isti mah na svoju stranu pridobiva i ljevičare koji su godinama čekali da netko pročisti njihovu scenu istinom koja se gurala pod tepih.

Milanovića je iz ‘predsjedničkog sna’ probudio Plenković, odnosno to što je siguran da ga premijer namjerno nije želio obavijestiti da je upao u mjere u aferi Janaf. Zato predsjednik Milanović toliko uporno tvrdi da je Plenković kao premijer ’tisuću posto’ znao za policijsku istragu. Odmah je krenuo na Plenkovića, a oni koji ga poznaju tvrde da neće stati…

Obruč se steže

Da Plenković može mirno spavati iduće četiri godine otkrili su rezultati parlamentarnih izbora na kojima je iz igre izbacio Škoru kao svojevrsnu prijetnju s desnice, a potvrdili su to i izbori u SDP-u jer evidentno je da Peđa Grbin ni po kojem parametru neće moći parirati Plenkoviću, a sve i da ima potencijal, pitanje je kada će se stići “fajtati” s premijerom kada muku muči s požarima u Partiji. Drugim riječima, Milanović, kojega su Plenković i njegovi ministri pustili da uskoči u Janafovu stupicu odlazeći u klub po višak ribe, odlučio je okrenuti ploču pa Plenkoviću uzvratiti udarac, odlučio je uistinu biti hrvatski Orban i državnik kakvog ova zemlja dugo nije imala. Sviđala se nama njegova pomalo surova i neprimjerena retorika ili ne, Milanoviću rejting raste, a osim toga, on na svoj kruti način uz karakter građanima servira i istinu, koja ponekad doista nije ugodna. S tom svojom verzijom istine Zoki je odlučio polako nagrizati Plenkovića, čekajući njegov pad, jer samo on i ima kapacitet srušiti predsjednika Vlade kojemu se nitko u državi ne usudi suprotstaviti, pa ni njegovi u HDZ-u koji ga tapšu po ramenu dok stranka propada. Da, jasno je kao dan da je Plenković dobio izbore, o tome nema spora, no izlaznost na izbore bila je tragično mala, u Saboru ga u šaci drži Milorad Pupovac i njegova kvazimanjinska stranka, a izvan sabornice se približavaju lokalni izbori koje treba osvojiti kako bi stabilizirao svoj položaj. Međutim, Plenković u tom pogledu nema kadrove niti je HDZ stranka koja ima kadrove. Koliko je HDZ kadrovski potrošen i iscrpljen, vidjelo se i tijekom sastavljanja Vlade kada je premijer lovcu Banožiću dao Ministarstvo obrane, a jasno je to i iz toga što HDZ, umjesto najavljivanog pomlađivanja, u stranku vraća ljude poput Mate Granića pa se time hvali na sva zvona.

Kadrovska oskudica

Svibanjski lokalni izbori, baš zbog kadrovske oskudice, za Plenkovića predstavljaju nepremostiv problem, znaju to vrlo dobro HDZ-ovci pa ispod glasa priznaju kako oni nemaju kandidata za velike gradove. Na Bandića neće ići ministar Marić, kao što se to prije u medijima spekuliralo, on je Plenkoviću dao do znanja da će radije napustiti politiku nego zaigrati tu suludu igru, neće na Bandića ni Beroš, čija politička karijera ionako visi o tankoj niti, a sva imena mladih HDZ-ovaca koja su prostrujala medijskim prostorom već se sada mogu smatrati zakašnjelim kandidaturama jer onoga tko misli ići na Bandića već je trebalo brendirati, baš kao što to radi Možemo sa svojim Senfom. Ništa bolje nije ni u Splitu, Opara je na parlamentarnim izborima u svojem gradu osvojio oko tisuću glasova, Plenkoviću je to jasan signal da ga se treba riješiti, no njegov prijatelj Domagoj Maroević, ravnatelj županijske Lučke uprave, ne pristaje na premijerove molbe da se kandidira pa HDZ ni za ovaj grad nema adekvatnog kandidata za lokalne izbore. U Rijeci je situacija još alarmantnija, taj grad ionako nikada nije bio naklonjen HDZ-u, no sada kada Obersnel odlazi u mirovinu, vrijedi izbaciti nekoga tko bi barem malo pomrsio račune socijaldemokratima, ali Plenković za to nema koga ponuditi, baš kao što Slavoncima nema koga ponuditi kao kandidata za gradonačelnika Osijeka, premda Jandroković u taj ring gura šefa osječkog ogranka stranke, mladog Ivana Radića. Tom dečku nije sklon Ivan Anušić, koji je najvažniji Plenkovićev kadar za Slavoniju, no osim njega u Osijeku i tom dijelu Hrvatske HDZ zapravo nema ni jednog prepoznatljivog čovjeka, jer da ima, ne bi predsjednike uprava državnih tvrtki gurali na stranačke liste za parlamentarne izbore, kupujući tom jeftinom kalkulacijom naklonost birača.

Probuđeni div

Plenković je u ovom trenutku nedodirljiv, ali Milanović, koji se tek probudio, baš poput njega ima strategiju i ideju kojom će ga napadati, pa nije nemoguće da upravo iz Ureda predsjednika u dogledno vrijeme ispliva neka afera ili neugodnost koja bi glave mogla stajati premijera koji se distancirao od afere Janaf svaljujući je na Milanovića koji je naivno pohodio Slovensku ulicu, u koju su zalazili i Plenkovićevi ministri. Ćorić se u tom kontekstu već sada pokazao kao najslabija točka aktualne Vlade, u sve afere koje su načete u zadnje vrijeme spletom okolnosti uvezalo se njegovo ime, no on je svoju političku karijeru zavezao za Plenkovićevu, kupujući sebi status nedodirljivog dok nevješta oporba zahtijeva njegov opoziv. Od opoziva nema ništa, ponavljaju HDZ-ovi zastupnici jedan za drugim jer stranka tako diktira, no Plenković je s vladavinom tek počeo, pred Hrvatskom je duboka kriza praćena koronom, ovrhama, zdravstvenim kolapsom, rastom broja nezaposlenih, i sve to iziskuje od Plenkovića borbu, a sve to zna i Milanović, jedina institucionalna opozicija Plenkoviću i njegovu HDZ-u koji trenutno uopće nema opozicije u sabornici. Iako je Plenković trebao biti “orbanizator” Hrvatske, čini se da se i u tom pogledu situacija promijenila, Milanović je taj koji pokazuje sklonosti tom obliku politike, a Plenković je pak onaj koji je više puta pokazao sklonost koruptivnom političkom djelovanju surađujući s Bandićem i HNS-om, zapošljavajući Gorana Marića na nepostojeće radno mjesto u Hrvatske ceste, ostavljajući uhićenog Barišića u stranci, štedeći ministre koji su zalazili u klub u Slovenskoj, sve su to teme koje samo predsjednik otvara parirajući Plenkoviću i prisutnošću u medijima i govorima kojima diže prašinu u javnom prostoru.

Nitko nije pošteđen

Dakako, nije ni Milanović bez mana, surovi govori i napadački javni nastupi vrlo brzo i samome bi mu se mogli obiti o glavu, a upućeni svjedoče kako je toliko poletio da mu više nitko od savjetnika ne može prići ni s jednom sugestijom kojom bi se njegova retorika civilizirala i ublažila. Stoga ga odnedavno na Pantovčaku zovu njihovim Zdravkom Mamićem, no za Mamića se opravdanje može pronaći, dok državnik koji želi biti novi Orban sebi ne bi smio dopustiti neargumentirane, kafanske istupe. Međutim, Milanovićevi savjetnici smatraju kako on svojim istupima nije skrenuo pozornost s bitnih tema, kao što se to u javnom prostoru konstruira, upravo suprotno, on je sam sebe gurnuo u prvi plan, stoički trpeći napade od kojih su pobjegli Plenkovićevi ministri koji poput Ćorića poručuju kako raščlanjivanje afere Janaf nije od javnog interesa. Bez obzira na druženja s Kovačevićem, predsjednik nije tog stava, on smatra da je zeca u ovom slučaju trebalo istjerati iz žbunja te da su na njega navalili oni koji su priču željeli skrenuti s kolosijeka. Osporavaju Milanovićevi suradnici i Puhovskog koji tvrdi da je predsjednik u panici, dapače, on u svojim posljednjim nastupima uživa, laskaju mu napisi o njemu pa i titula novog kralja desnice premda on to ne želi uistinu biti. Svjestan je da već sada mora promišljati i o drugom mandatu, ali je svjestan da je građanima obećao da će biti predsjednik s karakterom, predsjednik koji se ne libi reći svima što ih ide, bez rukavica, u svojem stilu i kroz svoj karakter, dok mu se s druge strane nudi Plenković koji karakter nikada nije pokazao. Staložen, odmjeren i promišljen, predsjednik Vlade, za razliku od Milanovića, ni jednu svoju odluku ne donosi bez konzultacija sa savjetnicima, jedno vrijeme je to bio Šeks, a u posljednje vrijeme sve učestalije Mate Granić, i baš ti savjetnici koje je pregazilo vrijeme u HDZ-u izazivaju animozitet, mnogi smatraju da su se oni koji Plenkovića savjetuju trebali okušati na izborima, a onda premijeru dijeliti lekcije, no to što mnogi smatraju u sebi, na glas se nitko ne usudi izgovoriti, baš kao što se više nitko u HDZ-u ne usudi govoriti o stranačkim problemima s kadrovima. Oni koji se drznu izgovoriti kakvu-takvu konstruktivnu kritiku brzo se povuku pred prijekornim pogledima, premijer se u HDZ-u okružio svojim prijateljima i ljudima koji mu laskaju, kao što su nekoć laskali Ivi Sanaderu. Pomeo je konkurenciju i može mu biti, a koliko je to dobro za demokraciju, za građane i generalno za stranku, pitanja su na koja se nitko ne usudi javno odgovoriti. I baš je zato za društvo korisno da barem Milanović bude taj koji će govoriti, kritizirati i prozivati, jer imati državu isključivo po HDZ-ovoj i Plenkovićevoj mjeri nije posve bezopasno.

Autor:Iva Međugorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.