Foto: Neja Markicevic / CROPIX

MILANOVIĆ JE VEĆI DESNIČAR OD KOLINDE: Gotovina, generali, branitelji! Nećete vjerovati tko će ga sve podržati

Autor:

Da Davor Bernardić nije politički kapitalac i čovjek koji ima sposobnost predviđanja, dosad je bezbroj puta pokazao potezima koje je vukao. Nedavno je tako slavodobitno objavio da se Ivo Josipović vraća u SDP, zaboravljajući na ambicije bivšega predsjednika koji bi, čim mu se ukaže prva prilika, mogao postati predvodik struje koja će rušiti neiskusnog Beru. No, čini se da je Bernardić izrazito naivan i zanesen kada progovara o ujedinjenju ljevice kroz predsjedničke izbore. Naime, euroizbori, nakon kojih se stanje u Partiji stabiliziralo, nisu pokazali snagu, nego upravo suprotno, slabost te stranke, ali i ljevice u cijelosti. SDP je na tim izborima osvojio 18 posto potpore, nakon čega je Bernardić najavio okupljanje ljevice, otkrivajući i velike ambicije za predsjedničke izbore, i što je zatim učinio? U utrku za predsjednika, kako zasad stvari stoje, SDP šalje bivšeg premijera i bivšeg predsjednika stranke Zorana Milanovića, koji je na unutarstranačkim anketama najbolje prošao među svim ponuđenim i potencijalnim kandidatima.

Ali, što će prije svega Bernardiću uopće donijeti ujedinjena ljevica, koja na izborima za EP, pridružimo li joj i liberale, nije osvojila ni 30 posto glasova, a osim toga, što će ljevici Milanović? Je li Milanović uopće ljevičar i čovjek koji bi mogao mobilizirati birače svih ujedinjenih lijevo-liberalnih stranaka? Ne nije. Prije svega valja podsjetiti da se Milanović nikada nije deklarirao kao ljevičar, dapače, on sebe naziva liberalom bliskom centru. A pogleda li se detaljno Milanovićeva biografija, moglo bi se čak i ustvrditi da je on bolji kandidat za desnicu od aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Nije tajna da je bivši premijer tijekom mandata nerijetko koketirao s desnicom, sastajao se s braniteljima, ali i vukao poteze kojima je razočarao lijevo biračko tijelo, koje vjerojatno nije zaboravilo sve što je činio.

Inače, Milanović i Grabar-Kitarović imaju mnogo dodirnih točaka. Prije svega oboje su stasali u Ministarstvu vanjskih poslova te zanat pekli u diplomatskim misijama u inozemstvu, a na posao ih je oboje primio bivši premijer Ivo Sanader. Grabar-Kitarović u vanjske je poslove uplivala iz Ministarstva znanosti, a Milanović je pak sa Sanaderom obavljao razgovor netom prije primanja u službu u nekadašnjoj Visokoj ulici. Buduća predsjednica bila je HDZ-ov kadar, a za budućeg premijera kao studenta prava bez mrlje u karijeri založio se Ivan Šimonović. Milanović i aktualna predsjednica u Ministarstvu nisu radili na istim poslovima, no znali su se i sretali pa su nerijetko skupa odlazili i na ručak, što je jednom prigodom priznala sama Grabar-Kitarović. Za Milanovićevu vanjskopolitičku karijeru 1996. godina, mogla bi se opisati kao presudna. Tada je, naime, otišao u Bruxelles, u hrvatsku misiju pri EU-u i NATO-u, dok je Grabar-Kitarović godinu dana poslije završila u hrvatskom veleposlanstvu u Kanadi, gdje je bila savjetnica. Predsjednica se HDZ-u priključila početkom 90-ih, a Zoki, kako ga od milja zovu pristaše, krajem devedesetih. Potkraj mandata Tonina Picule u Ministarstvu vanjskih poslova, Milanović je dogurao do fotelje pomoćnika ministra zaduženog za NATO, dok je u Sanaderovoj eri njegova potencijalna protukandidatkinja bila ministrica europskih poslova. Nakon Žužulove smjene, Grabar-Kitarović stasa i u ministricu vanjskih poslova, a zatim karijeru diže na još višu razinu te postaje pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, gdje je i Milanović stjecao diplomatska iskustva. Ono što se može nazvati svojevrsnim presedanom, u slučaju da se Grabar-Kitarović upusti u utrku za još jedan mandat, jest da će Hrvatska u utrci za predsjednika imati dva poliglota. Milanović, naime, tečno govori engleski, francuski i ruski, a predsjednica se može pohvaliti znanjem engleskoga jezika te španjolskog i portugalskog.

Gdje je diplomacija, tu je i Mate Granić, pod čijom su palicom stasali i Grabar-Kitarović i bivši premijer. Milanović je inače odrastao u zagrebačkom Trnju, iako se često dičio težačkim sinjskim korijenima, no sa selom doticaja baš i nije imao, otac mu je bio šef u Tripalovu kabinetu, a majka je predavala engleski jezik. Milanović je u mladosti bio ljubitelj sporta, igrao je nogomet, a zatim se opredijelio za boks. S druge strane, predsjednica je pravo dijete sa sela, odrasla je u grobničkom kraju, nedaleko od Rijeke, kći je oca mesara i majke domaćice sa završenom osnovnom školom, a o svojem djetinjstvu priča s posebnim ponosom jer, kako je rekla u jednom  intervjuu, dane je provodila igrajući se s dječacima, i to ponajviše nogomet, a osim toga, kao djevojka je vozila traktor. Zgodno, dok je predsjedničin djed bio partizan, Milanovićev je bio ustaša. “Moj je djed bio ustaša, a to mom ocu iz partizanske obitelji nije smetalo. No, moj djed nije uzimao veleposlanike za taoce”, izjavio je Zoran Milanović tijekom sučeljavanja s Plenkovićem. U kampanji za predsjednicu države Grabar-Kitarović posjećivala je braniteljski šator u Savskoj, no ni Milanović nije zaostajao – štoviše, u više se navrata, ponekad i u tajnosti, sastajao s pobunjenim braniteljima prosvjednicima. S jednog od tih sastanaka u javnost je procurila i snimka.

”Najveća anomalija hrvatske političke scene krije se u činjenici da je Zoran Milanović predsjednik SDP-a. Što on uopće radi u toj ekipi? Da je 1999. ušao u HDZ, vjerojatno bi se našao na čelu te stranke, u kojoj bi politički disao puno prirodnije i koja bi danas možda izgledala drukčije. Obiteljski background mu nije ništa manje ‘hadezeovski’ od onoga Jadranke Kosor ili Andreja Plenkovića. Sam je za sebe više puta izjavljivao da je liberalni konzervativac, uza sto mana koje ima, sigurno nema onu mategranićevštinu, tj. poniznost pred određenim veleposlanstvima i briselskim dekadentima. Kad je zaoštrio sa Srbijom za vrijeme migrantske krize, nakon dogovora da se stvari izglade, nastupio je uživo u dnevniku beogradske televizije, u kojem se najprije predstavio kao čovjek koji je štitio prava srpske manjine u Hrvatskoj, ali već nakon nekoliko pitanja izgubio je živce i počeo im prijetiti da neće ući u EU bez hrvatskog pristanka. Nije kao Jandroković podnosio raporte američkoj ambasadi nazivajući zahtjeve tamošnjih Hrvata za trećim entitetom ‘glupima’ i ‘nama neprihvatljivima”’, napisao je o Milanoviću u jednoj svojoj kolumni Raspudić, podsjećajući i na Milanovićev odnos prema Hrvatima u BiH, jer što god o njemu mislili, Milanović je doista bio u Mostaru kad je gorjelo u BiH.

”U sučeljavanju s Plenkovićem rekao je: ‘Bio sam u Mostaru kad je gorjelo i bit ću opet ako bude trebalo’ potvrđujući ono čega su Hrvati u BiH svjesni, a to je da bi u slučaju oružanog sukoba u BiH Milanović poslao vojsku da štiti tamošnje Hrvate, a HDZ-ovci bi najprije nazvali američku ambasadu da im da naputak što da rade. No isto tako, teško će mu ijedan politički osviješten Hrvat iz BiH dati glas jer je na istoj listi na kojoj je i on – Stipe Mesić. Bilo bi zanimljivo čuti što sarajevski idol Mesić kaže na Milanovićevu tezu: ‘Ako se odcijepi RS, što ćemo onda mi: hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s muslimanima? Pa nećemo!’ Njegova ‘nabrijanost’, kako je naziva Klemm, kad su u pitanju nacionalni interesi u odnosu prema susjednim zemljama, ne ulazeći u to je li primjerena ili ne, nije viđena u vrhu hrvatske politike od smrti Franje Tuđmana. Objava snimke Milanovićeva razgovora s braniteljima podigla je veliku buru. Neki srpski mediji nazivaju ga ustašom, kažu da ‘vređa Srbe’ jer je rekao za njih da su ‘šaka jada’. No nije po tom pitanju rekao ništa sporno, jer nije rekao apsolutno da su Srbi kao takvi šaka jada, već relativno, u vezi s njihovim pretenzijama da hoće vladati Balkanom. Druga velika istina koju je izrekao je da je BiH ‘big shit’, da nije država i da tamo nema s kim razgovarati. Tko može negirati da BiH nije samoodrživa i funkcionalna država, već međunarodni protektorat sklepan u američkoj vojnoj bazi, u kojem visoki predstavnik povremeno mijenja i zakone matematike? Kakva je to država kojoj je strana komisija nametnula zastavu i himnu bez teksta, i za čiju se reprezentaciju ne navija na tri četvrtine teritorija? Ako to nije ‘veliko sranje’ od države, ne znam što jest. Potpuno stoji i izjava ‘tamo nemaš s kim razgovarati’, jer je bjelodana istina da u BiH ne postoji usuglašena vanjska politika, već ih ima tri, točnije četiri ako se doda i međunarodna zajednica kao ključni faktor”, poručivao je Raspudić.

A kada se govori o Milanovićevoj kandidaturi za predsjednika, jasno je da je šutnju koja mu je donedavno služila kao strategija odlučio prekinuti pa je tako nedavno dao potporu SDP-u za EU izbore, a uz to je čest je gost u stranačkim ograncima diljem zemlje. I izgleda da mu, barem ako je suditi po anketama, uopće ne ide loše, jer upravo on prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja spominje se kao jedini ozbiljan i relevantan protukandidat Grabar-Kitarović. Milanoviću se zasad nikamo ne žuri, a predsjednica je sasvim opravdano u panici, jer zaokret politike i zbližavanje s Plenkovićem obijaju joj se o glavu i ruše joj rejting, a istovremeno kao kandidat s desnice profilira se i Miroslav Škoro. Osim toga, tu je i Kolakušić kojega nitko ne bi smio otpisati. Milanović, tvrde njegovi bliski prijatelji, u ovu utrku ne bi ulazio da ne vjeruje u pobjedu.

No, svakako je zanimljivo reći kako bivši premijer u svojem povratničkom planu računa i na dio braniteljske populacije te na dio birača iz desnog bazena, za što si je teren otvorio još dok je državom upravljao kao premijer, kada se, među ostalim, tajno sastajao s braniteljima prosvjednicima te otpočeo prijateljstvo s generalom Gotovinom. Milanović će na ovim predsjedničkim izborima HDZ-u nastojati pokazati da nemaju pravo na svojatanje braniteljske populacije, a i u redovima vladajuće stranke može se čuti kako on nije lošiji kandidat od Grabar-Kitarović.

Štoviše, dio desnih birača spreman je, tvrde konzervativci iz HDZ-a, u drugom krugu dati potporu Milanoviću, a ne njoj, jer smatraju ga “ispravnijim” i korektnijim od Plenkovića, uz kojeg je predsjednica stala, odričući se javno birača s desne fronte koji su joj osigurali pobjedu na izborima. I HDZ-ovci naklonjeni Karamarkovoj kandidaturi smatraju kako Milanović nije lošiji izbor od aktualne šefice države koja ih je iznevjerila.

Milanović je, napominju izvori bliski bivšem premijeru, odličan govornik i retoričar, i to je također jedna od stavki od koje predsjednica mora strahovati, osobito kada su u pitanju debate i televizijska sučeljavanja. Milanović očito kuje ozbiljne planove, te ništa ne želi prepustiti slučaju, a ključni mu je, i jedini, cilj suprotstaviti se ponajprije aktualnoj šefici države Kolindi Grabar-Kitarović, za što mu neće trebati samo lijevi, nego i dio desnih glasova, na čemu je već počeo raditi pa se sastao sa članovima Hrvatskog generalskog zbora na diskretnoj večeri i ugodnom druženju koje se odvilo u jednom zagrebačkom restoranu.

Bivši je predsjednik Vlade snimljen na večeri na kojoj je “ćaskao” s generalima Markom Lukićem i Pavlom Miljavcem, a društvo ovoj ekipi radio je i Milanovićev kum SDP-ov Joško Klisović, koji se spominje kao jedan od ključnih koordinatora Milanovićeva povratka u političku arenu. Inače, zanimljiva je veza Milanovića i Lukića, jer ovaj je general menadžer uprave Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, Milanović je predsjednik Diplomatskog vijeća škole, a Joško Klisović dekan škole, dok je predavač u istoj Miro Kovač iz HDZ-a te Tvrtko Jakovina. Zanimljivo je spomenuti i da je Milanović na toj poziciji zamijenio Budimira Lončara.

No, ne treba se čuditi ovom Milanovićevu susretu s generalima za koje se tvrdi da pripadaju desnoj struji, jer to nije prvi put da bivši premijer koketira s desnicom – s time je počeo još davne 2016. godine. Ujedno, nije tajna da je Milanović u prijateljskim odnosima s generalom Gotovinom, s kojim se družio i u trenutku kada su mu se pred stanom postrojavali ljutiti branitelji prosvjednici iz šatora u zagrebačkoj Savskoj.

Svojedobno se Milanović u tajnosti sastajao i s Đurom Glogoškim, a javnost je jedno vrijeme zabavljao i njegov susret s Josipom Klemmom i njemu bliskim udrugama. Sve je to trasa kojom Zoran Milanović otvara put svojoj kampanji za predsjednika države, a u kojoj će, po svemu sudeći, imati i potporu hrvatskih generala te nije nemoguće da se za njega založi i sami Gotovina, dok bi mu istodobno financijsku injekciju mogao ubrizgati prijatelj Ivan Čermak, s kojim se Milanović također veoma intenzivno druži i sastaje.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.