petir.eu

Marijana Petir otvoreno: ‘Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina na svijetu, no o tome političke elite šute’

Autor: J.A.

Saborska zastupnica i bivša europarlamentarka Marijana Petir u razgovoru za portal Otvoreno otkriva što misli o odlasku velikih kompanija Meggle i Bat, vjeronauku u školama, Zakonu o strancima i odluci Ustavnog suda o mjerama Nacionalnog stožera.

Marijana Petir, saborska zastupnica i jedna od najaktivnijih europarlamentarki, na srpanjske parlamentarne izbore izašla je kao nezavisna zastupnica na listi HDZ-a u VI. izbornoj jedinici. U Europskom parlamentu vodila je antinuklearnu kampanju u Hrvatskoj i zalagala se sprječavanje širenja GMO-a i bila je uključena u sve inicijative usmjerene zaštiti života, ljudskog dostojanstva i obitelji.

Od 1998. do 2000. godine vodili ste ekološku udruga “Zeleni Moslavine” koja se borila protiv širenja GMO-a. Kako sad stojite po tom pitanju? Što mislite o politici na području sigurnosti hrane? Danas ste postavili pitanje na aktualnom satu ministrici poljoprivrede Mariji Vučković hoće li pojačati kontrole kvalitete voća i povrća koje se uvozi. Istaknuli ste da osim što su naši proizvodi nekonkurentni, uvozni proizvodi su i štetni. Što Ministartsvo poljoprivrede može učiniti po tom pitanju? Ima li uopće mjesta optimizmu?

Nakon uspješno odrađene antinuklearne kampanje koju sam vodila a koja je rezultirala sprječavanjem gradnje odlagališta nuklearnog otpada na Moslavačkoj gori, pokazala se potreba za širim djelovanjem u zaštiti okoliša pa sam prije svega, tada, kao studentica biologije i ekologije na PMF-u, potom kroz Udrugu a onda i kroz svoj profesionalni i politički angažman gotovo 10 godina radila na kampanji kojom smo postigli da je Hrvatska GMO free zemlja što znači da je zabranjena sjetva GMO sjemena pa i u pokusne svrhe. Hrana koja se uvozi u Hrvatsku mora biti jasno deklarirana no svjedoci smo da se tu događaju razne prijevare i da se određeni proizvodi uvoze u Hrvatsku, prepakiravaju se i deklariraju se kao hrvatski. Također, u Hrvatsku se uvozi voće i povrće iz trećih zemalja koje je tretirano zaštitnim sredstvima koja nisu dozvoljena u EU pa bi bilo nužno provjeriti odgovara li takvo voće i povrće propisima o zdravstvenoj ispravnosti. Nerijetko su se događale situacije da se neki proizvodi uvezu pa se povlače s tržišta jer su zdravstveno neispravni a situacije sa salmonelom ili mesom zamrznutom godinama nije nikakva novost. Smatram da je rješenje u propisivanju kvalitete proizvoda jer bi time smanjili uvoz a i imali bi instrument za snažnije kontrole koje bi uvele red na tržište i doprinijele smanjenju uvoza. Ne vidim niti jedan razlog zašto se primjerice ne bi propisalo da je svježe meso ono koje od klaonice do prodavaonice treba stići u roku od 48 sati.

Direktor Webpower Adrije i pokretač inicijative za uvođenja vize za digitalne nomade Jan de Jong objavio je da je s direktorom splitske agencija za odnose s javnošću VAJT Jerkom Trogrlićem osnovao tvrtku CROP Hrvatska koja ima za cilj ulaganje u visokotehnološku poljoprivredu, među kojima će prva investicija biti staklenik za uzgoj rajčica. Kako to komentirate? Kako bi država trebala reagirati na takve investicije?

Pozdravljam tu inicijativu kao i svaki projekt koji je održiv i može doprinjeti napretku na putu prema samodostatnosti jer je samodostatnost u proizvodnji hrane ključ nacionalne sigurnosti. Za to su nužne inovacije koje neće voditi industrijalizaciji poljoprivrede već će očuvati europski sustav poljoprivredne proizvodnje utemeljen na proizvodnji visokokvalitetne hrane s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Naša poljoprivreda može proizvesti proizvode visoke kvalitete i visoke dodane vrijednosti te ponuditi kvalitetna rješenja koja se temelje na znanju za potrebe prehranjivanja sve zahtjevnijeg stanovništva. Potrebno je potaknuti veću primjenu sustava za upravljanje koji se temelje na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, nadzoru podataka u stvarnom vremenu, senzorne tehnologije i sustava za otkrivanje u svrhu optimizacije proizvodnih sustava ili precizne poljoprivrede, što između ostalog može značiti prilagodbu promjenjivim proizvodnim i tržišnim uvjetima koja će dovesti do učinkovitijeg korištenja prirodnih resursa, povećanog prinosa usjeva, smanjenja ekološkog otiska, boljeg razumijevanja ponašanja životinja te poboljšanog zdravlja i dobrobiti životinja.

U tom smislu treba uložiti napore u razvoj integriranog sustava za zaštitu od štetnih organizama podržavanjem istraživanja o nekemijskim alternativama i mjerama i pesticidima sniženog rizika koji su povoljniji za okoliš.




Meggle i BAT definitivno povlače se iz Hrvatske. Kako to komentirate? Što je država trebala napraviti da te velike tvrtke ostanu u RH? Je li to dokaz da među stranim tvrtkama i investitorima stoji ona krilatica anything but Croatia?

Novčić ne zvoni sam u džepu pa reći da Meggle ili neka druga tvrtka odlazi iz Hrvatske jer država nije stvorila uvjete i ponudila mehanizme da im se olakša poslovanje a da se pri tom tu tvrtku izuzme od bilo kakve odgovornosti za vlastito poslovanje, napredak i utjecaj na lokalnu zajednicu, bilo bi potpuno pogrešno. Da, država treba biti efikasnija, administriranje treba biti svedeno na minimum, poslovanje može biti lakše i jefitinije, sve je to točno i na tome treba odmah poraditi u suradnji s poduzetnicima koji imaju konkretne prijedloge. No, s druge strane, ne ulazeći u konkretan slučaj, vjerujem da ćete se složiti sa mnom da svaka tvrtka koja posluje u Hrvatskoj bez obzira bila ona strana ili domaća, mora zadovoljiti standarde zaštite okoliša ukoliko njeno poslovanje ima utjecaj na okoliš. Stoga, ukoliko neka proizvodnja ili prerada zahtjeva takvu vrstu ulaganja, onda je to standard koji iziskuje i određena ulaganja u Hrvatskoj kao i u svakoj drugoj državi članici. Događa se da neke tvrtke sele proizvodnju u nečlanice EU jer tamo mogu poslovati jeftinije zato što takve standarde nisu obvezne ispoštivati. Također, u Hrvatskoj je propisana minimalna plaća i to je standard koji treba poštivati. Možda je u nekim državama nečlanicama EU ne postoji zakonski minimum ispod kojeg se ne smije ići kada je riječ o pravednoj plaći i pravima radnika pa to onda neke tvrtke smatraju kao dobru priliku za sebe. Kada općenito govorimo o sektoru mlijeka, onda ću podsjetiti da je proizvodna cijena litre mlijeka u prosjeku u EU oko 50 eurocenti pa je apsolutno nevjerojatno da se na policama u maloprodaji nađe mlijeko koje je jeftinije od 3 kune. Kakve je kvalitete to mlijeko, tko ga uvozi, koja je računica onog tko to mlijeko po cijeni ispod proizvodne stavlja na tržište, gdje završava domaće mlijeko koje je extra kvalitete, je li točno da neke tvrtke kvalitetne hrvatske proizvode izvoze na zapadno tržište a manje kvalitetne proizvode uvoze na hrvatsko tržište…sve su to pitanja na koja moramo dobiti odgovor da bi mogli donositi objektivne zaključke.

Kakvo je vaše stajalište o Zakonu o strancima? Neki smatraju da se time de-kriminalizira ulazak ilegalnih migranata, drugi smatraju da će se time sniziti cijena rada pa će dovesti do dodatnog iseljavanja domicilnog stanovništva, dok treći smatraju da će poboljšati zakon ponude i potražnje.




Izmjena ovog Zakona samo je interventna mjera za gašenje požara tj. da se nadomjesti nedostatak radnika ali nije cjelovit odgovor na probleme koje imamo zbog zabrinjavajuće demografske slike i nedostatka domaće radne snage. Najviše stranih radnika dolazi iz BiH, Makedonije, Kosova, Albanije, Srbije te iz Ukrajine, a od prošle godine i iz zemalja Azije (Indija, Nepal, Kina i Filipini).

Vlada RH više neće donositi odluku o utvrđivanju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca već će poslodavci biti u obvezi prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad prethodno zatražiti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje provedbu testa tržišta rada. Uz to, prijedlog zakona propisuje i iznimke od provedbe testa tržišta rada vezano uz deficitarna zanimanja (npr. tesari, zidari, konobari, mesari i druga).

To je rezultat dogovora socijalnih partnera i nema veze s dekriminalizacijom ulaska ilegalnih migranata. Ilegalne migracije su kao što sama riječ govori ilegalne i koliko sam informirana, naša policija čini sve u skladu sa zakonom kako bi takvu vrstu migracija spriječila i sačuvala sigurnost građana.

Postali ste zaštitno lice Makedonije u Europskom parlamentu nakon što ste 2016. godine zalagali za otvaranja pristupnih pregovora EU-a i Makedonije. Time ste izazvali burne reakcije grčih zastupnika, ali i onih Makedonaca koji vlast optužuju za korumpiranost. Makedonija je krajem 2019. morala promijeniti ime u ‘Republika Sjeverna Makedonija’ da bi ušla u NATO savez, sad je prema nekim analitičarima potisnuta da se odrekne svog nacionalnog identiteta te joj se ‘uništava povijest’, a sve kako bi pristupila EU. Što mislite o ovakvim reakcijama?

Pokrenula sam neformalnu skupinu prijateljstva s Makedonijom u Europskom parlamentu jer sam na taj način željela dati podršku Makedoniji na njenom euroatlantskom putu.

Proteklih petnaest godina za Makedoniju i makedonski narod bilo je iznimno teško. Suočavani su prvo s blokadom i nepravednim tretmanom pa potom s pritiscima koji su dolazili sa različitih strana te koji su imali utjecaj ne samo na politički život, već i na gospodarsku situaciju u državi, ali i društvo u cjelini. Vladavina prava i demokracija našli su se na kušnji, što je dovelo do direktnog pritiska na očuvanje nacionalnog identiteta prisilnim mijenjanjem imena države. Dijelim zabrinutost onih koji upozoravaju na loše stanje u pravosuđu, državnoj upravi, tajnim službama, na probleme vezane uz vladavinu prava, korupciju i klijentelizam, selektivno postupanje specijalnog tužiteljstva, pritisak na medije, ali i na probleme s onečišćenjem zraka u Skopju i odlazak mladih iz zemlje… To su stvarni problemi koje je potrebno rješavati jer su predugo na čekanju. Ne bih voljela da svjedočimo da ove reforme važne za građane stoje u čekaonici toliko dugo koliko je Makedonija stajala u čekaonici za NATO i EU. Reforme moraju biti prioritet zbog dobrobiti makedonskog naroda. Jer najveća žrtva u cijeloj priči je upravo narod.

Na drugu obljetnicu otmice 276 djevojaka od strane skupine Boko Haram u Nigeriji od strane okupatora Boko Haram 2016. godine uputili ste zastupničko pitanje visokoj predstavnici EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federici Mogherini vezano uz zaustavljanje kršćanofobije u Nigeriji i svijetu, na što je ona “zatvorila oči”. Zna li se kakva je sad situacija po tom pitanju u Nigeriji? Mislite li da se u medijima prenose pravovaljane informacije sa tog područja?

Osam od 10 ljudi koji su progonjeni u svijetu zbog svoje vjere su kršćani. Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. No, o tome se uglavnom šuti, posebice među političkim elitama i u tzv. mainstream medijima. I zato je potrebno podizati svijest o tom problemu na čemu sam intenzivno radila u Europskom parlamentu zajedno s kolegama iz radne grupe EPP-a za međureligijski dijalog a to činim i dalje. Bez obzira na prirodna bogatstva, Nigerija je i dalje je jedna od zemalja s najvećim nejednakostima na svijetu. Mir i stabilnost u Nigeriji su od 2009. godine konstantno ugroženi od skupine Boko Haram, a većina žrtava su im djeca, žene i starije osobe. Smatram da EU treba poduzeti konkretne mjere kako bi se zaštitila ljudska prava u Nigeriji ali i udrugim državama svijeta u kojima su ugrožena, dok ne bude prekasno. Izjave, rezolucije, povjerenstva i sastanci su dobrodošli ali ne mogu biti jedini instrument s kojim se Europa bori protiv kršenja ljudskih prava. Iako je EU najveći donor humanitarne pomoći u svijetu, novac sam po sebi nije dovoljan za rješavanje problema ako izostaje jasna politika. Zašto se primjerice ne ukinu trgovinskepovlastice za Pakistan koji još uvijek ima na snazi Zakom o blasfemiji i progoni kršćane? Europa, kao “kolijevka”, a tako i kao zaštitnica demokracije, mora biti glavni dionik svjetske sudbine slobode vjeroispovijesti i ujediniti se oko svoje misije univerzalne solidarnosti, pokazujući humanitarno vodstvo. Zaštita slobode vjeroispovijesti je u skladu s idejom i naslijeđem osnivača Eurospke unije, koji su bili praktični vjernici laici, išli su svaki dan na svetu misu i čvrsto su vjerovali da Unija osim ekonomske zajednice mora biti i zajednica vrijednosti.

Koja je razlika rada u Saboru i Europskom parlamentu? Što vam više odgovara i gdje smatrate da vaše zalaganje, upiti i prijedlozi imaju veći utjecaj na željene promijene po pitanju osvješćivanja nekog problema u javnom prostoru, ali i same mogućnosti provedbe promjene?

Onaj tko želi raditi i doprinositi boljitku naroda, sasvim sigurno može učiniti nešto na bilo kojem mjestu bio. Činjenica je da sam ja u Europskom parlamentu radila između 12 i 14 sati dnevno i da sam bila prepoznata kao zastupnica koja ima dobre prijedloge te su moje inicijative uglavnom bile podržane. Svojim radom u Europskom parlamentu izborila sam da Hrvatska i njezini građani dobiju europske subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za djecu u osnovnim školama koji se trebaju dobavljati s naših OPG-ova, da naši proizvođači jabuka i mandarina dobiju obeštećenja na razini EU za gubitak tržišta nakon ruskog embarga četiri godine za redom koje su oni podijelili najpotrebitijima te da poljoprivrednici dobiju zakonodavstvo na razini Unije koje ih treba štititi od nepoštenih trgovačkih praksi. Također izborila sam za Hrvatsku uštedu u milijunima eura jer će moći bez ograničenja vezanih uz klimatsku politiku i dalje održivo koristiti šume koje su tijekom Domovinskog rata bile pod okupacijom ili minirane i to je ujedno i prvo zakonodavno izuzeće koje je Hrvatska dobila, a rezultat je mog amandmana. U Hrvatskom saboru tek su krenule aktivnosti i potrebno je vrijeme da moje inicijative budu realizirane no ono što već jest u svojevrsnoj fazi realizacije, jest moja inicijativa za Izmjenom Zakona o trgovini i uvođenjem slobodne nedjelje i dostojanstvenog radnog vremena za zaposlene i nadam se da ćemo ovaj put naći zajedničko rješenje na koje nitko neće imati prigovora.

Što mislite o odluci Ustavnog suda da su mjere Stožera zakonite?

Stožer civilne zaštite, na temelju zakona koji je donio Sabor, djelovao je u skladu s Ustavom i s ciljem da zaštiti zdravlje građana nakon što je proglašena epidemija tako da je jasno da Stožer nije prekršio ustavna prava građana donošenjem niza odluka za vrijeme epidemije koronavirusa i to je potvrdio i Ustavni sud. Moram reći da me ipak zbunjuje odluka Ustavnog suda da je neradna nedjelja u trgovinama kao mjera bila neustavna, obzirom da su zaposleni u trgovinama radili po cijele dane kako bi osigurali opskrbu hranom stanovništva i tako riskirali svoje zdravlje te im je kao i svakom drugom radniku bilo potrebno osigurati vrijeme za odmor što je uvijek u našoj tradiciji bila nedjelja.

Zbog epidemioloških mjera u školama djeca moraju slušati neobavezne predmete, a time i vjeronauk. Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da svaka prisila na vjeronauk slabi utjecaj vjere. Peticija za zbrinjavanje učenika koji ne pohađaju vjeronauk skupila je više od 5000 potpisa. Treba li se u osnovne škole uvesti novi predmet kao alternativa? Kako vi gledate na cjelokupnu situaciju?

Vjeronauk je u školi bio prisutan od samih početaka školstva, osim u vrijeme totalitarnih sustava. Vjeronauk djecu uči razlikovanju svjetovne i duhovne stvarnosti, učenike upoznaje s drugim religijama i vjerskim tradicijama te uči vrednovanju svega pozitivnog. Vjeronauk ne diskriminira, jer ga može upisati svatko, bez obzira na vjersku pripadnost. Na satu se ne ocjenjuje vjera, već znanje iz predmeta. U srednjim školama postoji alternativa – etika, no ona nije najbolja alternativa jer se ne bavi čovjekovom religioznošću, već samo njegovom moralnošću. Nešto slično u osnovnoj školi ne postoji. Dakle, nije vjeronauk uzrok problema, nego oni koji tu alternativu već 30 godina ne uspijevaju osmislit.

Autor:J.A.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.