Ivan Kovacic, Bozo Petrov, Ivan Lovrinovic, Drago Prgomet. Photo: Petar Glebov/PIXSELL

Lovrinčević: ‘Hrvati su glasali za Most jer nisu pročitali njihov program, on je izrazito liberalno kapitalistički’

Autor:

Mostov program je puno bliže HDZ-ovom jer počiva na konceptu fiskalne štednje i reformi. SDP-ov program ide u posve suprotnom smjeru, zazire od riječi štednja i reforma i bazira se na potrošnji i zaduživanju, kaže nam Željko Lovrinčević.

Zamolili smo eminentnog ekonomista Željka Lovrinčevića da nam prokomentira ekonomski program Mosta. On nam je prije svega rekao kako je taj program konceptualno puno bliže HDZ-ovom, dok je SDP posve suprotnih stajališta kad se radi o ekonomskoj politici. Znači li to da su SDP i Most nespojivi? Vjerojatno, osim ako SDP posve ne promijeni svoju ekonomsku paradigmu. “Onaj desni na plakatu, kojim je Milanović izlijepio pola Hrvatske, onaj sa škaricama, bi jednako mogao biti Karamarko kao i Petrov”, kaže nam.

No, zanimalo nas je što on kao priznati stručnjak na polju makroekonomije blizak politici smatra, koliko je program Mosta realno provediv, je li amaterski i diletantski ili profesionalan, radi li se tek o lijepim željama ili nečem što se može pretočiti u realnost i hoće li od svega koristi imati samo uzak krug najbogatijih, kako neki tvrde?

“Program Mosta je najrazrađeniji kod teritorijalnih reformi, smanjenja broja upravnih jedinica, općina i županija, i oni na tome jako inzistiraju. Ali problem je što takva promjena teritorijalnog ustroja zemlje traje godinama, to se ne može brzo provesti i ne daje brze rezultate. A podrazumijeva se i promjena Ustava, i tu je potreban konsenzus SDP-a i HDZ-a. Bez toga se to ne može provesti. To je jedan od razloga zašto žele vladu nacionalnog jedinstva.

Druga stvar je lokalna subsidijarnost. Europski su propisi da, ako se ukida neki entitet, onda one koje se ukida treba za to pitati na lokalnom referendumu. Tu bi također moglo biti problema.”

On doduše ne smatra da bi Istra tu mogla biti neki poseban problem, a vjerojatno bi se većina teritorijalnih promjena mogla provesti i bez lokalnih referenduma, no kao najveći problem vidi što te promjene, dok se provedu, traju jako dugo – i koštaju jako mnogo. “Do sad je bilo 9 teritorijalnih preustroja od Drugoga svjetskoga rata”, kaže Lovrinčević. “Koristi od toga baš i nije bilo jer se politička nomenklatura uvijek brzo prilagodi novom ustroju. Sama promjena teritorijalnog ustroja nije lijek protiv političkog zbrinjavanja ljudi, jer se događa to da imate manje normativnih jedinica – ali se rode nova tijela državne uprave i novi uredi, koji zapošljavaju više ljudi po jedinici. Dakle, umjesto 20 županija mogli bismo imati 5 regionalnih ureda koji će zapošljavati jednak broj ljudi kao i prethodne županije i koštati isto ili čak i više. Nomenklature su uvijek uspješno izbjegle smanjenje broja zaposlenih kod svih dosadašnjih preustroja. Ne postoji ni prava politička volja kod svih stranaka da se ide u to, a to je puno posla, plus promjena Ustava, a na kraju bi od toga mogla ne biti nikakva korist. U sedamdeset zadnjih godina smo svakih 8 – 9 godina imali preustroj”, kaže on.

Privatizacija prvo, onda preustroj

Znači li to da se to ne isplati, da preustroj zemlje košta više nego što je od njega koristi?

“Ne, koristan je, ali za normalne i sređene ambijente. Ali ima puno hitnijih stvari gdje se puno više ušteda može dobiti puno brže. Ključ je privatizacija! Hrvatska treba pod hitno učinkovitost. Te priče od lokalnih holdinga do javnih poduzeća, to su politička zbrinjavališta! Na to se prvo treba koncentrirati”.

Koliko je to realno provedivo? “Može se bez promjena Ustava, ako postoji politička volja to se može provesti u pola godine”, smatra Lovrinčević.

“No, program Mosta djeluje kao desni i libertarijanski”, upitali smo. “Kako to da su Hrvati uopće glasali za jednu takvu stranku, kad razmišljanja javnosti u pravilu u Hrvatskoj idu u posve drugom smjeru, u smjeru Syrize i Podemosa, u smjeru anti-austerity mjera a Most propagira čisti liberalni kapitalizam što kod nas zvuči poput psovke?”

“Program Mosta je izrazito desni libertarijanski, a Hrvati su glasali za njih jer nitko od glasača nije čitao program!”, kaže Lovrinčević. “Ali on je desni samo u ekonomskom dijelu. On uopće nema dijelove koji obrađuju svjetonazorska pitanja kao što su sloboda izbora, zaštita djece i obitelji, prava manjina, definicija braka, odnos prema crkvi”, kaže on. Smatra da su ti dijelovi namjerno izostavljeni, kako se Most ne bi morao ideološki definirati, jer okuplja ljude raznih svjetonazora. Ali, uđe li Most u bilo koju vladu, čak i onu koju bi činili i SDP i HDZ, on više neće moći biti dezideologizirana stranka! “Dvije trećine zakona koje vlada donosi su neekonomski zakoni, zakoni koji sadrže vrijednosne sudove prema manjinama, pravima, i tako dalje. Vlada se zato mora definirati i pozicionirati ideološki, i Most to neće moći dugo izbjegavati.”

No, zapitali smo ga i za komentar toga što je jedan drugi ekonomisti, Šonje, iako desnog svjetonazora, oštro napao program Mosta. “Program nije definiran dovoljno duboko u pojedinim područjima, neke stvari su egzotika, nemoguće je imati samo četiri poreza, nemoguće je posve ukinuti sve parafiskalne namete jer mi moramo kod ekoloških taksi i sličnog biti usklađeni s EU, a sve su to parafiskalni nameti.

Kod mirovinskog stupa žele povećati izdvajanje u drugi stup, razrađuju kako bi se izjednačili oni koji idu iz drugog stupa u prvi i obratno. Program je takav da su jedni dijelovi preekstenzivno tehnički, preopširni, a drugi dijelovi, poput onih o radu i kapitalu i osnovnim strateškim ciljevima su ostali vrlo nejasni. Teritorijalnim preustrojem, na što su se najviše koncentrirali, ne može se dobiti puno u kratkom roku, dugoročno se time može ako se to dobro provede postići dosta, ali potrebno je ne samo puno truda i energije nego je to kratkoročno veći trošak nego što je dobit.

Egzotičan je međutim kod njihovog programa monetarni dio”.

Monetarni dio šumom, fiskalni drumom

“Ali svi se slažemo da je tečaj previsok i da je to bitan problem?”

“Interna devalvacija koju oni predlažu je u biti smanjenje troškova, radikalno smanjenje svih troškova sustava u kratkom roku. Troškova zdravstva i tako dalje, a bez puno mijenjanja nominalnog tečaja. Problem je što oni kane koristiti dva manje-više zabranjena mehanizma u sustavu europskih središnjih banaka – izravno financiranje države kod središnje banke i financiranje iz primarne emisije.”

“To odudara od fiskalne politike Mosta i malo podsjeća na rješenja koja predlaže Živi zid? Manje-više se radi o tzv. tiskanju novca?”

“Da, po tim rješenjima su blizu Živog zida”.

“Postoje li pametniji mehanizmi rušenja tečaja od tiskanja novca?”

“Postoji postupno otklizavanje kroz godine – ali ne smijete dozvoliti da se pojave inflacijska očekivanja da se to ne otme kontroli. To traje 5-6 godina i radi se o slabljenju valute za 2-3% godišnje kroz asimetrične intervencije središnje Banke. Dakle kad tečaj pada ona ne bi intervenirala, a kad raste intervenirala bi iz pričuva. Ali treba izbjeći paniku oko inflacije.”

“Tu postoji još jedan bitan problem – može li vlast diktirati središnjoj banci politiku tečaja? Guverner uvijek inzistira na neovisnosti HNB”

“U čemu su središnje banke neovisne? U odabiru instrumenata, kao što su kamatne stope ili tečaj, ali ne u postavljanju ciljeva. Nisu neovisne u postizanju općih ciljeva i ne trebaju biti. Ako hoćete imati gospodarski rast Vlada mora utjecati na središnju banku, ako je politika da treba relaksirati kreditne uvjete onda morate imati monetarnu ekspanziju.

Vlade koordiniraju ciljeve sa središnjim bankama, samo ne ulaze u odabir instrumenata – inače bi došlo do štampanja novca. Prijedlozi Mosta ulaze jednim dijelom u legitimni dio, ali dobrim dijelom u nelegitimni dio koji mora biti prepušten središnjoj banci i guverneru.”

“No kod nas je sad tako da Vlada ide jednim smjerom a središnja banka drugim, trenutno nema koordinacije?”

“Preširoko smo postavili koncept neovisnosti središnje banke, a Most ga je previše suzio i otišao u drugi ekstrem i zadire gdje se i ne smije. Zaposlenici središnje banke u Njemačkoj su zaposlenici države, činovnici državne uprave, ne može Banka sama sebi odrediti plaće. Država ima instrumente kojima može središnju banku uključiti u sustav, no to ne znači da će guverner slušati političare o tome koliko će naštampati novca. Ali problem je što kod nas HNB ne podliježe državnoj reviziji. Ako je sve podložno zašto ne HNB?

Zakon o HNB-u ima prostora za promjenu i kontrolu HNB-a od strane parlamenta, ali ne u smislu ograničavanja instrumenata kojima se on služi. Ali prostor postoji u smislu kontrole nad središnjom bankom.”

Što s klauzulom?

A kako Most gleda na problem konverzije valutne klauzule?

“Valutna klauzula je ustavna kategorija i zakonita je, ako ukinemo valutnu klauzulu postavlja se pitanje što je sa štednjom koja ima valutnu klauzulu. Valutnu klauzulu smo trebali riješiti već ove godine, a jedini način je uvođenje eura”, smatra on.

“A mađarsko rješenje?”

“Mađarska je, kad je to radila, imala visoke devizne pričuve pa je mogla intervenirati, puno jače pričuve nego Hrvatska… imali su prostora za eksperiment.”

“Ali to je uspjelo?”

“Je, ali mi nemamo tu razinu pričuva, hrvatske pričuve su kreirane kroz zaduživanje države vani, a Mađarske su proizašle iz izvoza, i to uglavnom robnog”

“A mogu li depoziti tu poslužiti?”

“Hrvatska ima visoku razinu depozita u odnosu na kredite, zato je sustav stabilan, samo depoziti ga drže stabilnim. Omjer je 1:1 kredita i depozita. Ali ako mislite raditi što je radio Orban, morate imati koordinaciju vlade, središnje banke, pravosuđa koje normativno prati cijelu operaciju, ako samo jedan akter ne želi surađivati ne možete to provesti.

Orban je konverziju valutne klauzule proveo kroz dogovor države i središnje banke, ali zakon nije donesen mimo konzultacija s bankama.”

“No u Hrvatskoj, kako smo utvrdili, Vlada nema nikakvog utjecaja na ponašanje središnje banke?”

“Vani imate situaciju, da ako parlament ne prihvati izvješće, guverner podnosi ostavku. A kod nas ništa – idemo dalje. Problem je politička kultura, ljudi u Hrvatskoj ne daju ostavku kad se ne prihvati izvješće, ne samo guverner HNB nego i ostali koji polažu račune vladi”.

Više prema kapitalu, manje prema radu

“Kako biste onda zaključno ocijenili ekonomski program Mosta?”

“Smjerom je to ukupno desni libertarijanski program i sličan je HDZ-ovom. SDP vodi politiku minimalnih reformi, minimalnih koraka, i to je šteta, jer je SDP imao komotnu većinu i mogao je što je htio s reformama – a buduća vlada to vjerojatno neće moći, jer će imati puno tanju većinu. Nedostatak reformi u zadnje 4 godine je još više devastirajući jer su ih mogli provesti, ali nisu htjeli. No ono što posebno pada u oči kod programa Mosta je da nedostaje svjetonazorski dio. On je namjerno ispušten, ali ako uđe u vladu Most će se morati ideološki odrediti. Monetarni dio nije konzistentan s fiskalnom politikom – kao da su ta dva dijela pisali različiti profili ljudi.

“A Zakon o radu, ne bismo li daljom liberalizacijom tog zakona išli prema robovlasništvu?”

“Zahtjev za liberalizacijom zakona o radu je granični slučaj, u Mostovom dijelu je predviđena još jača fleksibilizacija zakona o radu, dakle taj dio ide krajnje desno, desno od HDZ-a, krajnje je libertarijanski. S druge strane u programu nije uopće obrađena imigracija. “

“Postoje mišljenja da program Mosta ide na ruku samo najkrupnijim kapitalistima?”

“Program Mosta je okrenut više prema kapitalu nego prema radu. Program SDP-a je jedno ništa, tu nema reformi, HDZ je malo desno, zagovara tržišne reforme, a program Mosta je izrazito pro-kapital program. Gotovo je u nekim dijelovima preslikan program HSLS-a prije 4 godine.”

“Po programu Mosta smanjuje se porez na dobit koji plaćaju veliki kapitalisti, ali ne i PDV, koji zapravo pogađa sirotinju, uvodi se porez na nekretnine koji je svakako potreban, ali postavlja se pitanje je li pravi trenutak…?”

“Porezna dobit je efektivno malena od poreza na dobit, mala u odnosu na EU. To svakako nije socijalni program. HDZ zagovara smanjenje PDV-a dok kod Mosta smanjenje PDV-a dolazi na red možda jednog dana… u tom dijelu je program površan i nedorečen.

Što se poreza na nekretnine tiče, EK traži da ga se uvede jer se dogodine nema više što prebacivati iz drugog u prvi stup i prijeti nam velik porast javnog duga. Ali ono što nedostaje u Mostovom programu je fiskalna politika koja bi pratila teritorijalni preustroj na kom oni inzistiraju. Preustroj se ne može uspješno provesti bez promjene poreznog sustava (porez na imovinu, itd.) Teritorijalni preustroj mora biti vezan za promjenu strukture poreza kojom se lokalna uprava financira, potrebni su novi izvori poreza, Danci su to radili 6 godina i to je neki optimalni rok. 8-10 godina je best case scenario u Hrvatskoj za preustroj uz promjenu Ustava. Ako je to temeljni zahtjev Mosta onda je to malo problem. Nema smisla prestrojavati zemlju ako se ne mijenjaju i porezi, a to u programu mosta nije povezano. Taj dio su pisali pravnici, Podolnjak, i pisan je više s aspekta decentralizacije ali tu nedostaje karika.

U programu Mosta ne spominje se znanost, nema riječi o kulturi, zdravstveni sustav je obrađen na dvije – tri stanice, tu je predviđena privatizacija dijela bolnica.

Taj dio je nedorečen a obrađen je samo s aspekta privatnog liječnika, nije pisan sveobuhvatno nego s aspekta ljudi na određenom mjestu u sustavu, nije dakle platforma nego je pisan program iz perspektive osobe koja nema širinu slike. On u tom dijelu obrađuje desetinu problema, nije loše napisan ali fali 90% stvari, na primjer zdravstvo-socijalna slika. U tom programu nema slike šume ali su pojedina stabla opisana vrlo detaljno.”

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.