EPA/STEPHANIE LECOCQ

Kvazi-ljevica i kvazi-desnica ruše Plenkovića, ali on ima rezervni plan!

Autor: Marin Vlahović

Sve je, izgleda, spremno za konačni politički obračun, samo što još nije do kraja jasno tko će se s kime sukobiti. Unutar HDZ-a traje sukob oko Istanbulske konvencije, a iz SDP-a su najavili kako neće glasati za ratifikaciju iz formalnih razloga, koji uopće nisu važni niti dovode u pitanje sadržaj ovog međunarodnog zakona. Na jednom portalu, objavljena je zanimljiva fotografija s komemoracije generala Petra Stipetića. Ne znamo tko je radio raspored sjedenja, ali jedan do drugoga našli su se Davor Bernardić i Josip Đakić. Iza njih bili su Gotovina i Kotromanović. U blizini je i Željka Antunović, čiji izraz lica govori više od svake riječi. U trenutku snimanja fotografije Željka Antunović nešto govori veseloj četvorki. Možemo pretpostaviti kako ih upozorava da komemoracija generalu Stipetiću nije prava prigoda za šale i viceve. Josip Đakić, koji je prilikom posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića verbalno napao i predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, javno ne izražava slično nezadovoljstvo povodom najavljene ratifikacije Istanbulske konvencije. Ipak, veliko je pitanje hoće li poslušati zapovijed premijera ili glasati protiv konvencije i tako zajedno s SDP-om započeti finalnu operaciju rušenja aktualne Vlade.

Što su do sada čekali?

U hrvatskoj politici ne postoje nemogući savezi. Svaki pojedinac i grupa djeluju shodno osobnim političkim i materijalnim interesima. Pokušajem marginalizacije tobože desnog krila HDZ-a, Plenković je otvorio prostor novim savezima koji se temelje na kratkoročnim ciljevima, ali dugoročnim interesima. „Velikog vođu“ koji bahato i autoritarno provodi samovolju i vrijeđa intelektualne kapacitete vlastite stranačke vojske, treba smijeniti pod svaku cijenu. Ova ideja napokon je sazrela i u Crkvi, koja aktivno sudjeluje u borbi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Naravno, ova pobuna i naknadna pamet dijela HDZ-a otvara i pitanje – što su do sada čekali? Zar koalicija s notornim Miloradom Pupovcem, HNS-om i premještanje spomen ploče poginulim pripadnicima HOS-a iz Jasenovca u Novsku nisu dovoljni razlozi za otkazivanje poslušnosti predsjedniku HDZ-a i Vlade RH? Od prvog dana, svima je jasno da Andrej Plenković isključivo provodi direktive iz Bruxellesa. Doduše, više puta pokazao je spremnost na političku trgovinu. Zakonom o braniteljima primirio je ministra Tomu Medveda. Na sličan način, privremeno je kupio i lojalnost Željka Glasnovića i „Neovisnih za Hrvatsku“, čije glasove u ovom slučaju ipak ne može dobiti. Miljana Brkića, koji se ranije kompromitirao prepisivanjem diplomskog rada, ali i kontroverznim poslovnim uzletom brata Joze, Plenković jednostavno ignorira. Prešutni dogovor između Andreja Plenkovića i buntovnog dijela HDZ-a svodi se na krhki neformalni mirovni pakt koji otprilike glasi: ne dirajte vi mene, pa neću ni ja vas. Po svemu sudeći, ti dogovori više ne vrijede. Kvazi-ljevica i kvazi-desnica, kreću zajedničkim snagama u napad na Plenkovića. Ali koji su njihovi stvarni motivi?

Povratak u Bruxelles, kao ostvarenje svih snova

U dijelu medija objavljena je i zanimljiva informacija o Davoru Ivi Stieru, jednom od predvodnika pobune protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Naime, po tim informacijama ispada da je Stier, kao zastupnik u Europskom parlamentu pripremio izvještaj tzv. „Stier report“ u kojem prepoznaje rodnu ravnopravnost i promovira uvođenje rodne perspektive u sve segmente javne politike i društva. O tome koliko su neki drugi članovi HDZ-a javno zagovarali ratificiranje Istanbulske konvencije i to za vrijeme Tomislava Karamarka, ne treba trošiti previše riječi. Ovo što se događa u Hrvatskoj nije više politički problem nego sociološki fenomen. Političkom pozornicom dominiraju osobe, koje zapravo nemaju vlastitog mišljenja, niti potrebnog znanja na kojem bi temeljili vlastite stavove. Ne moramo i ne trebamo se slagati s ovakvom formom usvajanja Istanbulske konvencije, ali se zato trebamo zapitati kakvu nam političku perspektivu daju novi izbori? Andrej Plenković nije previše zabrinut zbog trenutne političke krize. On čak provocira SDP i dio HDZ-a da se usude glasati protiv. Na taj način, on ne demonstrira dosljednost prema biračima HDZ-a i hrvatskoj javnosti, gdje je uostalom odavno izgubio svaki politički kredibilitet, već dokazuje potpunu odanost gazdama u Bruxellesu. Eto, spreman je žrtvovati i vlast radi ispunjenja „viših ciljeva.“ Naravno, Plenković nije spreman na ovakav rizik zbog nekih životnih ideala i uvjerenja. On se nada kako će mu predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker, inače njegov osobni prijatelj koji ga štipa i šalje mu puse, nakon što napusti ovu važnu funkciju – prepustiti fotelju. Bilo bi to ostvarenje njegovog najvećeg sna. Problem je samo u tome što je preduvjet za ovo mjesto, vrlo vjerojatno, ratifikacija Istanbulske konvencije.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.