Kolinda treba odmah ‘počistiti’ diplomate uhljebe i jugodiplomate u MVP-u!

Društvo sa Zrinjevca nije ni sanjalo da bi Ivo Josipović mogao izgubiti izbore. Sada kada su svjesni da im nova vlastizmiče tlo pod nogama, uhljebi poput Vesne Cvjetković, Hrvoja Marušića, Danijele Barišić i Davora Vidiša ucjenjuju novu predsjednicu agremanima. Inače, umirovljenički jugoslavenski kadar iz jugoslavenske diplomacije danas čini više od 10 posto ukupnog broja veleposlanika i generalnih konzula Republike Hrvatske. Dakle, metla nove Predsjednice krećut će sa Zrinjevca i trebat će joj hrabrosti, snage i vremena da to društvo počisti.

Hrvatska vanjska politika se u zadnjih 15-ak godina kontinuirano srozavala i danas je dosegnula razinu kada se više jednostavno ne može smatrati vanjskom politikom moderne i suverene države. Glavni razlog je rastakanje sustava službe vanjskih poslova koje su provele političke elite i svi njihovi ustavni kreatori od 2000. do danas.
Dakle, Ministarstvo vanjskih poslova doslovce su preplavili tzv. “diplomati-uhljebi”. Oni su, nažalost, jedna od pogubnih kancerogenih pojava za hrvatsko društvo, hrvatsku vanjsku politiku i hrvatsku opstojnost.

Panika zbog Josipovićevog poraza

Nasuprot profesionalnim karijernim diplomatima, stoje diplomati-uhljebi, koji danas čine većinu na rukovodećim diplomatskim pozicijama u hrvatskom MVP-u i hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u svijetu. Oni dolaze u MVP ili direktno u diplomatsko-konzularna predstavništva bez ijednog dana iskustva na diplomatskim poslovima i odmah zauzimaju diplomatske pozicije od visokih veleposlaničkih, dužnosničkih u MVP-u i ostalih diplomatskih – ovisno jedino o snazi njihova “mentora”. To je kao da u vojsku postavite nekoga izvana i odmah mu dodijelite čin ili da nekoga odmah imenujete profesorom na sveučilištu ili kirurgom u bolnici.
Odmah po izboru Kolinde Grabar Kitarović nastala je panika u Ministarstvu vanjskih poslova među Josipovićevim, Pusićkinim i Milanovićevim suradnicima, gorljivim podupirateljima njihove opcije “crvene Hrvatske” i “Hrvatske u regionu”, odnosno uhljebima kojima je obećano veleposlaničko mjesto. Zato se posljednjih dana redaju naručeni medijski napisi u kojima se uvjerava nova (za njih) neželjena predsjednica da su ti kadrovi stručni i već poznati u svijetu, bez kojih se ne može. Neki su čak ucjenjivali novu predsjednicu svojim navodnim agremanima, odnosno suglasnostima država u koje žele ići – da ih te države prihvaćaju kao veleposlanike. Žele poručiti da je Josipović postupio iznimno korektno i nije ih poslao u te države tijekom predizborne kampanje. Međutim, radi se o vrlo jeftinom triku diplomata-uhljeba i samoga Josipovića, jer su oni bili uvjereni da će Josipović pobijediti na izborima, a onda bi im on uručio vjerodajnice koje bi kao predstavnici “crvene Hrvatske” i “Hrvatske u regionu”, predali šefovima država u koje idu. Međutim, ti “stručnjaci” su malo pogriješili u pojašnjenju procedure, jer agreman se ne traži od druge države (primateljice), ako šef države nije dao svoj pristanak.

Cvjetković, Marušić, Barišić i Vidić ucjenjuju

Skupina diplomata koje su dogovorili Josipović, Pusić i Milanović su kukavičje jaje novoj Predsjednici. Oni su ih podmetnuli, a ona to, u moru obveza koje je čekaju, ne bi primijetila. No, tu su se očito prevarili. Jer, ako u nečemu nova predsjednica imati ovlasti, ali i iskustva i utjecaj, onda je to upravo diplomacija, jer bez njene suglasnosti neće se moći postaviti nijedan veleposlanik. Četvero diplomata-uhljeba koji medijski ucjenjuju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović tzv. dobivenim agremanom su:
Vesna Cvjetković – u MVP je došla 2000. godine kao članica HSLS-a i preuzela političku dužnost zamjenice ministra Tonina Picule. Odlaskom HSLS-a iz vladajuće koalicije 2002. godine, Vesna Cvjetković ostaje u MVP-u i 2003., kao politički kadar, odlazi za veleposlanicu u Njemačku, a odmah nakon toga 2008. u Grčku gdje ostaje do 2012. godine. Nakon povratka iz Grčke u MVP-u zasniva stalni radni odnos, a ministrica Pusić je kao osobu od svog visokog povjerenja imenuje glavnom tajnicom MVP-a.
Ona tijekom 2012., 2013. i 2014. godine odrađuje brojne različite protuzakonite poslove za potrebe ministrice Pusić i HNS-a u MVP-u, kao što su zapošljavanje članova i posebno mladeži HNS-a u MVP-u, unutarnje kadroviranje po HNS-ovim željama, potpisivanje i pokrivanje sumnjivih financijskih troškova, uništavanje Diplomatske akademije, tajna promaknuća kadrova Kukuriku koalicije, dovođenje Dejana Jovića, Tvrtka Jakovine i ostalih sličnih antihrvatskih ideologa za voditelje i predavače hrvatskim diplomatima na novoustrojenom poslijediplomskom studiju na Sveučilištu u Zagrebu.
Inače, glavne karakteristike Vesne Cvjetković, prema riječima iskusnih kolega, su nestručnost, agresivnost, konfliktnost, u nastupima je zločesta, zlopamtilo, sklona maltretiranju suradnika, a jedino što zna su grčki i njemački jezik. Novogrčki poznaje jer je odrasla u Grčkoj, a njemački je studirala u Austriji. Zanimljivo, u svom životopisu ne navodi datum rođenja, što postaje svojevrsni trend među osobama ženskog spola koje, valjda, žele ostati vječno mlade ili barem misle da su mlade. Diplomatskog obrazovanja nema.
Novu predsjednicu ucjenjuje navodnim agremanom od Austrije. Već u izbornoj noći, čim je vidjela da je Josipović izgubio, telefonirala je i čestitala na pobjedi Kolindi Grabar Kitarović koju je samo 20 minuta prije pred svjedocima nazivala “barbikom”.

U Oslo s tajnicom

Hrvoje Marušić je također osoba koja na određeni način ucjenjuje novu predsjednicu. Inače, radi se o članu HNS-a iz Rijeke i posebnom miljeniku ministrice Pusić. Radio je u institucijama Primorsko-goranske županije, a u MVP dolazi 2012. godine, direktno na mjesto pomoćnika ministrice za europske poslove. Navodno je dobio agreman za veleposlanika u Norveškoj. Nema ni diplomatskog obrazovanja, ni iskustva. Rođen je 1971. u Rijeci, a tipičan je HNS-ov stranački bezveznjak, beskrajno odan ministrici Pusić i njenoj politici. Umišljen i arogantan. U Oslo bi vodio i svoju tajnicu s kojom je u vrlo dobrim i bliskim odnosima.

Danijela Barišić je, pak, stari Mesićev kadar-uhljeb. Gorljiva zagovornica Mesićeve i Pusićkine politike. Na mjesto veleposlanice u Bugarskoj, Mesić ju je instalirao 2008. godine. Ona je tipičan politički uhljeb koja se nakon jednog političkog imenovanja pokušava prikazati profesionalnim karijernim diplomatom. I dalje je vrlo bliska s Mesićem. Rođena je 1971., a mnogi koji je poznaju iz vremena kada je vedrila i oblačila na Pantovčaku kažu kako je nestručna, umišljena i agresivna u provođenju ideologije svojih mentora. Prema profesionalnim karijernim diplomatima odnosi se s prezirom i ponižavanjem.

Posljednji iz kvarteta onih koje pod svaku silu treba uhljebiti je Davor Vidić. On je, zanimljivo, bio član HDZ-a i suradnik prvog hrvatskog veleposlanika u Srbiji, Zvonimira Markovića, ali se ubrzo prebacio u tabor obožavatelja HNS-a i Vesne Pusić. Prije dvije godine ona ga je zbrinula tako da je izmislila i naložila otvaranje Ureda RH u Litvi gdje ga je postavila za voditelja ureda. On je tipičan aparartčik, spreman služiti svakome tko mu to ponudi i usput gaziti suradnike po nalogu.

Kamo s ostalim Kukuriku kadrovima?

Budući da niti u najcrnjim snovima nisu vjerovali kako bi Josipović mogao izgubiti izbore, sada se već mnogi pakiraju jer znaju da su dani Kukuriku koalicije odbrojani. I do kraja Milanovićevog mandata trebat će zbrinuti skupinu uhljeba koji žele uhvatiti zadnji vlak za imenovanje, pa se medijski sami nameću.

Prvi među njiima je Goran Radman koji je računao da će mu se nakon odrađenog posla na HRT-u u predizbornoj kampanji, Josipović odužiti imenovanjem na važno veleposlaničko mjesto u Americi ili Bruxellesu. Nije poznato, je li već u proceduri i hoće li biti nametan novoj Predsjednici. Hrvatskoj javnosti je o njemu sve poznato.

Tu je i Ivan Mašina koji je u MVP došao nakon 2000. kao SDP-ov kadar. Budimir Lončar ga je instalirao za šefa protokola Vlade RH u vrijeme Sanadera, a Kosor i Milanović ga objeručke prihvatili. Veza su mu Budimir Lončar, SDP i obitelj Ivana Mašine iz Preka na otoku Ugljanu.

Također treba zbrinuti i Maricu Matković, tajnicu Vlade RH, SDP-ovku i glavnu mentoricu Zorana Milanovića, koja pod svaku cijenu hoće na veleposlaničku dužnost.
S Milanovićeva broda koji tone, želi pobjeći i Neven Pelicarić, Milanovićev savjetnik za vanjsku politiku i bivši veleposlanik u Španjolskoj. Stanje vanjske politike RH pokazuje kako je on savjetovao Milanovića. Putovao je s njim u Australiju, Novi Zeland, SAD kao i druga odredišta, samo da bi vidio svijeta. Najveći uspjeh sa službe u Španjolskoj nastup mu je u jednoj kulinarskoj emisiji.

Rado bi pobjegao i Željko Kuprešak, sada pomoćnik ministrice Vesne Pusić i bivši veleposlanik u Srbiji, čiji je najveći diplomatski “uspjeh” hvaljenje Srbije i Beograda i pljuvanje po Hrvatskoj i Zagrebu u intervjuu srpskom “Blicu” od 1. svibnja 2010. godine. Iako je originalno HDZ-ov kadar i on je brzo promijenio stranu, a glavna prednost mu je bilo upravo službovanje u Beogradu gdje je kazao: “Kada te Srbin zavoli, to je do kraja života, dok Hrvati nisu takvi”. Kaže Kuprešak dalje: “I kada dođeš u Beograd, baš kao što je rekao Momo Kapor (Miloševićev veliki pobornik), ti imaš potrebu da postaneš Beograđanin. Dok u Zagrebu imaš potrebu ne biti Zagrepčanin”. S obzirom da je u intervjuu taj veleposlanik nadrobio još niz uvreda na računa Zagreba i Zagrepčana, Hrvatske i Hrvata, vjerojatno je postao Beograđanin, a sada je na privremenom radu u Zagrebu koji ga, zajedno s cijelom Hrvatskom, plaća da laprda i širi antihrvatstvo. Iako je poslije tvrdio kako to nije rekao, on je s novinarkom razgovarao u četiri oka, a budući da nije autorizirao intervju, poslije se morao pravdati….

Tko su uopće sadašnji veleposlanici RH?

Kada se analizira tko su uopće sadašnji velepolsanici RH, vidi se u što se zapravo pretvorila hrvatska diplomacija. Inače, termin veleposlanici RH je puno bolji izraz, budući da izraz hrvatski veleposlanici ne bi bio točan s obzirom na njihov sadašnji angažman, jugofilstvo, balkanski regionalizam, ideološku zasljepljenost, negativan odnos prema hrvatskoj državi i njenim interesima, nestručnost i sklonosti služenju svakome drugome osim hrvatskom narodu koji im osigurava plaću i lagodan život.

U Francuskoj je Ivo Goldstein. Političko-obiteljski uhljeb, jugofil i sin Slavka Goldsteina, poznat i po Titovoj bisti koju drži u veleposlanstvu. Inače nema nikakve diplomatske edukacije ni diplomatskog iskustva.

U Velikoj Britaniji je Ivan Grdešić, SDP-ovac, član Savjeta SDP-a za politički sustav. SDP ga je 2000. postavio za veleposlanika u Washingtonu direktno s Fakulteta političkih znanosti. Glavni uspjeh u Washingtonu mu je proizvodnja vina u podrumu zgrade veleposlanstva od grožđa dopremljenog iz Kalifornije. Poznat je kao jedini veleposlanik – vinar u svijetu.

U SAD-u je Joško Paro, karijerni diplomat poznat po izjavi – “Ja sam srušio Herceg-Bosnu i vratio Srbe” (izjava za “Globus” od 2. ožujka 2010.). Osim toga, Paro je bio glavni operativac i pri potpisivanju graničnog sporazuma s Crnom Gorom, najgoreg od svih graničnih sporazuma koje je RH potpisala. I ne samo to, bio je i glavni operativac pripreme graničnog sporazuma s BiH za područje Kleka, pa i prilikom Račanova parafa na sporazum s Drnovšekom. No, kad je htio zaposliti ženu u predstavništvo HRT-a u Washingtonu, Amerikanci su mu, ali nažalost i Hrvatskoj, opalili diplomatsku šamarčinu, tvrdeći kako je to nespojivo s diplomatskim aktivnostima veleposlanika akreditiranim u Washingtonu, pa makar on bio i Granićev, Mesićev, Pusićkin i Josipovićev čovjek zajedno.

U Njemačkoj je trenutno Ranko Vilović – karijerni diplomat, u MVEP-u je od samog početka uspostave MVP-a, SDP-ovski orijentiran, ali miran, skroman i stručan.
U Rusiji je Igor Pokaz – prije dolaska u MVP radio je u Unproforu, otac mu je bio jugo-oficir koji je prešao u Hrvatsku vojsku. Kadar je Mate Granića koji se poslije prebacivao političkoj opciji po potrebi, napuštao je i vraćao se u MVP kada bi upao u probleme. Žena mu je bila tajica kod Mate Granića da bi poslije postala savjetnica za vanjsku politiku Ive Sanadera. Jedini je čisti Hrvat po nacionalnosti među veleposlanicima Republike Hrvatske, barem mu tako piše u životopisu na službenim stranicama MVPE-a.

U Kini je Nebojša Koharović – politički uhljeb HNS-a, u MVP je došao 2000. na političku poziciju pomoćnika ministra za izvaneuropsku bilateralu i ostao. Potom je bio veleposlanik u Poljskoj (2003.-2008.) i Rusiji (2008.-2012.). Nakon povratka iz Rusije, Pusićka ga je 2012. imenovala za svog pomoćnika, a 2013. godine poslala u Kinu.

U Italiji je Damir Grubiša – politički i ideološki uhljeb, umirovljenik, bivši jugoslavenski diplomat, suradnik Budimira Lončara. Jugofil koji je u životopisu, drugi nakon Igora Pokaza, obznanio nacionalnost. Nije čisti Hrvat, ali je od oca Hrvata i majke Talijanke. Ovaj podatak o nacionalnosti i porijeklu se uopće ne stavlja u javni životopis jednog veleposlanika ni banana-države, ali Grubiša i Pokaz su sigurno veliki znalci i znaju zbog čega to čine. Grubiša je bio i ključni svjedok jugo-tužiteljstva u montiranim procesima protiv hrvatskih studenata nakon Karađorđeva 1971. u Rijeci.

U UN-u je Vladimir Drobnjak – bivši novinar i dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz SAD-a i UN-a, u razdoblju od 1980. do 1992. godine. Iz životopisa je vidljivo da je dopisnik postao s 24 godine za što je trebalo veliko iskustvo ili dobra veza u tadašnjem sustavu. Zaslužan je za “dobro” provedene pregovore RH za ulazak u EU, čije posljedice već dobro osjećamo u svakom pogledu. Više od trećine života proveo je na službi u New Yorku.

U Ženevi (UN) je Vesna Vuković – poznata je jedino iz skandala da je bivšem suprugu 18 godina tajila činjenicu da nije otac njihove kćeri. Na suprugove odvjetnike su kasnije vršili pritisak i predstavnici izvršne vlasti u sprezi s veleposlanicom.

U Beču (UN) je Dubravka Šimonović – poznata kao supruga bivšeg veleposlanika, ministra pravosuđa i sadašnjeg pomoćnika glavnog tajnika UN-a Ivana Šimonovića koji je zajedno s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem bio glavni zagovornik povlačenja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije.

Pri NATO-u je Boris Grgić – SDP-ovac koji je sve diplomatske mandate proveo u Bruxellesu.

U EU-u je Mato Škrabalo – bliski prijatelj Zorana Milanovića, sin pokojnog Ive Škrabala, filmskog redatelja i saborskog zastupnika HSLS-a i Libre.

U Nizozemskoj je Vesela Mrđen-Korać – poznata iz skandala maltretiranja djelatnika i djelatnica s djecom, veličanja Tita i Jugoslavije i slavljenja uhićenja generala Ante Gotovine. Sanaderov kadar iz Splita, a kasnije se prebacuje u Mesićev i Josipovićev tabor.

U Irskoj je Jasna Ognjanovac – karijerna diplomatkinja.

U Austriji je Gordan Bakota – izvorno Žužulov kadar, a kasnije se prebacuje u Mesićev tabor preko Dunje Mesić.

U Češkoj je Ines Troha-Brdar – u MVP je došla kao Granićev kadar. Sada je gorljiva zagovornica Pusićkine politike.

U Slovačkoj je Jakša Muljačić – bivši predstojnik Vladinog ureda za suradnju s Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

U Mađarskoj je Gordan Grlić Radman – Granićev rođak. Bio je glavni tajnik MVP-a u vrijeme kad je Granić bio ministar.

U Ukrajini je Tomislav Vidošević – brat Nadana Vidoševića. Voli lude provode, dobru i obilnu kapljicu, luksuzan život i mlade tajnice. U MVPE-u slovi kao najveći ljubavnik među hrvatskim veleposlanicima. Diplomatsku karijeru započeo u vrijeme Mesića u Italiji.
U Danskoj je Frane Krnić – bivši jugoslavenski diplomat, 72 godine starosti. To mu je četvrti mandat uzastopce što je u diplomaciji demokratske države nepojmljivo. Bivši predsjednik Josipović ga je 2014. imenovao za veleposlanika u Danskoj. Između ostalog bio je šef SID-a (Služba za informacije i dokumentaciju – neprijateljska emigracija) u jugoslavenskom SSIP-u u Beogradu.

U Bugarskoj je Ljerka Alajbeg – bivša jugoslavenska diplomatkinja. Milanovićeva politička mentorica i bivša bliska suradnica Budimira Lončara iz vremena jugoslavenske diplomacije. Zoran Milanović ju je predložio, Budimir Lončar podržao, a Ivo Josipović sa zadovoljstvom imenovao za veleposlanicu u Bugarskoj.

U Albaniji je Aleksandar Stipetić – bivši jugoslavenski diplomat, u jugodiplomaciji bio zadužen za praćenje i špijuniranje hrvatske emigracije u Njemačkoj. Također je radio u SID-u kod Frane Krnića.

U Španjolskoj je Svjetlan Berković – bivši jugoslavenski diplomat, karijerni diplomat.

U Iranu je Stribor Kikerec – kadar Vesne Pusić, karijerni diplomat.

U Indiji je Amir Muharemi – Mesićev kadar, povezan s Mesićevim albanskim krugovima, nekarijerni diplomat, pojavio se nakon 2000. godine.

U Egiptu je Darko Javorski – bivši jugoslavenski diplomat, karijerni diplomat.

U Alžiru je Marin Andrijašević – HNS-ovac i Mesićevac, pojavio se nakon 2000. godine.

U Južnoafričkoj Republici je Nenad Prelog – 67 godina starosti, Vesna Pusić mu je vjenčana kuma. Imenovan iz mirovine. Bio je član Saveza komunista Jugoslavije – sekretar partije, 2000. se upisao u HSS da bi postao pomoćnik ministra Picule i veleposlanik u Irskoj, a 2014. se upisao u HNS da bi postao veleposlanik u Južnoafričkoj Republici.

U Crnoj Gori je Ivana Perić (rođ. Sutlić) – oko 70 godina starosti. Imenovana iz mirovine, udata za srpskog državljanina u Srbiji gdje žive više od 30 godina, sestra Vanje Sutlića i bliska prijateljica Vesne Pusić. Iako u Srbiji živi više od 30 godina, od 2000. bila je zaposlena kao diplomatska savjetnica u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu. U predstavništu Ine u Podgorici zaposlila sina preko HNS-a i ministrice Vesne Pusić.

Vojko Senker, jugodiplomat koji je radio u SID-u kod Frane Krnića, oko 70 godina starosti, nakon umirovljenja ponovno aktivan i sada radi nepoznati posao u Tunisu gdje RH uopće nema diplomatsko predstavništvo. Navodno je mjesto izmišljeno nakon što je prošle godine zbog ratnih djelovanja zatvoreno hrvatsko veleposlanstvo u Libiji.

Zoran Bošnjak, veleposlanik u MVEP-u, novinar komunističkih glasila iz bivše Jugoslavije, nije bio jugoslavenski diplomat, umirovljen, pa opet zaposlen na ugovor u MVEP-u RH na plaću veću od 10.000 kuna neto. Iako ima završenu samo srednju školu, godinama je imao status veleposlanika u MVEP-u i čak je od strane SDP-a bio postavljen za v.d. ravnatelja Diplomatske akademije u MVEP-u RH.

Dakle sve je jasno. Metla nove predsjednice kreće sa Zrinjevca i trebat’ će joj mnogo hrabrosti, snage i vremena da to društvo očisti.