‘Kod nas nema odgovornosti za izrečeno i učinjeno: Političari su demagozi koji svake četiri godine varaju građane’

Autor: Marko

Direktna, izravna, narodna demokracija, kako se koriste izrazi za plebiscit-referendum, koji ostvaruje takvu demokraciju, predstavlja i promiče pravo svakog građanima kao pojedinca koji odgovorno odlučuje o svojoj, ali i ne samo svojoj već i o sudbini zajednice, zajedničkom životu i društvu u kojem odlučuje.

Porazgovarali smo s Gordanom Masnjakom, čovjekom koji stoji iza organizacije brojnih udruga, pokreta i organizacija, kao i prošlogodišnjih zagrebačkih prosvjeda. Što nam je rekao o direktnoj demokraciji i referendumu, pročitajte u intervjuu.

Za početak, koja je strategija UZMAH-a i djelovanje HD za budućnost, koji su Vam planovi i ciljevi?

Dozvolite prije nego odgovorim na vaše pitanje objasniti zajedničko ime pod kojim su se okupile razne udruge, Udruge Zajedno Mreža Aktivista Hrvatske, skraćeno UZMAH. Iz samog imena vidljivo je da se radi o aktivističkom djelovanju raznovrsnih udruga i pojedinaca na području Hrvatske i šire, koje trenutno broji 34 udruge što svoj rad dogovaraju i koordiniraju preko Facebooka, putem pluralističkog pristupa svim pitanjima, primjenjujući demokratske načine odlučivanja – glasanja za sve one aktivnosti koje su velikom većinom glasova izglasane za provedbu. Strategija podrazumijeva opće angažiranje ljudskih snaga i potencijala na cijelom društvenom području djelovanja i življenja, radi određivanja i odlučivanja o važnim društvenim ciljevima koje je potrebno odrediti većinskom voljom svih građana Hrvatske, a koje određuju sva važna životna pitanja, a koja je potrebno odrediti političarima i njihovom djelovanju na ispunjenju tih odluka.

Instrument, alat, oruđe u postizanju toga strateškog opredjeljenja je demokratskom odlučivanju putem referenduma, kojim se uključuju svi građani u društvene i političke odluke, kojima se određuju i sva važna i odlučujuća pitanja koja se odnose i na našu sadašnjost i budućnost slijedne generacije. Interesne greške određenih političkih grupacija i pojedinaca mogu biti pogubne, ukoliko nisu iste pravilno i pošteno predstavljene i u demokratskoj raspravi raspravljene, te dane na svekoliko odlučivanje građanima na odluku. Zato je potrebno u svakoj prilici upoznavati građane na to njihovo osnovno pravo sudjelovanja i odlučivanja, po potrebi, a ne svakih četiri godine kada se vodi predizborna kampanja za političku prevlast političkih stranaka, bez obzira koje predznaka ili boje bili, a nakon toga četiri godine političkog rada, odnosno nerada, ako izuzmemo onaj koji je usmjeren ostvarenju usko stranačkih i interesa s rijetkom refleksijom na društvo u kojem egzistiraju i profitiraju.

Udruga Hrvatski Dom je članica Uzmah-a i njezina je uloga promicati izvorna demokratska, narodna i građanska prava, kao i ponuditi druga rješenja svim onim pitanjima koja 'nemaju' alternativu, a takvih je sve više, a koja se donose isključivo po stranačkom ključu odlučivanja. Svakom razumnom i pametnom čovjeku jasno je da uvijek postoji alternativa, rješenje, ali problem je u tome što to rješenje nije u partikularnom interesu stranke, uskog egoističkih interesa kruga vladajuće političke 'elite', koje su poslušnici neke druge dirigirane i nametnute politike van Hrvatske, a koja se provodi bez pogovora kroz vladajuće društvene i političke elite u Hrvatskoj. Svoje djelovanje ostvarujemo kroz organiziranje i provedbu tribina, okruglih stolova, seminara, akcija, nastojeći animirati što širi krug zainteresiranih ljudi.

Hoćete li ponoviti tribine u dijaspori i kakvi su planovi?

Tribine provodi Hrvatski DOM, akronim za Domoljublje, Odgovornost i Moralnost, a to su mostovi vrijednosti koje trebaju spajati domovinsku i van domovinsku Hrvatsku, mostovi na kojima moramo graditi međusobne odnose u zajedničkom životu dijeleći dobro i manje dobro. Ti su mostovi bili u ovih 22 godine izgrađivani kao i 'Pelješki' most, gdje nismo spojili domovinu Hrvatsku u jednu cjelinu. Svi su dolazili i obećavali brda i doline, a rezultat toga je da je sve više naroda i građana završavalo van domovine, iseljeni, u tuđini, izgrađujući neke druge zemlje, neke druge mostove. Tribine su mjesto na kojima u većem okruženju ljudi, predstavljamo jednostavna i svima razumljive poglede na životne probleme Hrvata u iseljeništvu i domovini, s obje perspektive, što smo učinili u studenom ove godine u Munchenu i Stuttgartu.




Ove tribine smo većim dijelom posvetili pitanjima ostvarivanja lakšeg pokretanja referenduma od strane građana, smanjenjem referendumskih uvjeta u Hrvatskoj , povećanjem broj dana s 15 na 30 dana i smanjenjem postotka broja potpisa birača na 5% umjesto sadašnjih 10%, uz preciziranje pitanja o kojima se može odlučivati putem referenduma. Hrvatska je regulativa ne samo u praksi teško provediva već je i među najrestriktivnijima u Europi. Slijedno tome uvođenje referenduma kao demokratske prakse u društveni i politički život Hrvatske, koja bi u konačnici kroz praksu rezultirala neposrednom demokracijom, kao odgovor na postojeći stranački sustav koji se nije pokazao učinkovitim i dobrim rješenjem. Privid dobrog života, lažna dobrota, obmana, obećanja rezultirala su u konačnici otrežnjavajućom realnošću, kakav život zaista želimo živjeti, kakvu Hrvatsku trebamo. Jedino što trebamo učiniti je koristiti svoja ustavom jamčena prava, i ne dozvoliti da nam se ista oduzimaju. Suvereno pravo je svakog građana da sudjeluje u određivanju društvenog i političkog života, a želio bi da bude i obveza, svojim glasom i aktivnom ulogom doprinese određivanju i rješavanju svih vitalnih društvenih i nacionalnih pitanja, primjenjujući principe izravne demokracije, tražeći konsenzus za sva pitanja koja određuju budućnost svih nas i domovine u kojoj živimo. Potrebno je istaknuti da uz ovu građansku komponentu, zastupamo i ekonomsku koja se osniva na projektima koji su ostvarivi i provedivi u kratkom roku, kako i onim dužih rokova, promišljajući i strateška pitanja opstanka i budućnosti Hrvatske, s naglaskom na očuvanje svih prirodnih resursa i bogatstva. Ukratko onih koji doprinose izgradnji države i očuvanju Hrvatske, kao našeg doma. Društveni i ekonomski razvoj Hrvatske, poštujući čovjeka, njegovo dostojanstvo, prava i slobodu, doprinositi razvoju ljudskih prava, demokracije i pluralizma. To je misija i vizija udruge HD.

Kakav princip direktne demokracije bi najviše funkcionirao u Hrvatskoj?

Demokracija u nekoj zemlji živi od suradnje njenih građana. Preduvjet bilo kakvog angažiranja je znanje. Svojim angažmanom može pridonijeti samo onaj tko poznaje mehanizme i institucije u demokratskoj državi. Zato je potrebno promicanje znanja kao najvažnijeg zadatka građanskog obrazovanja, kako bi ostvarivanjem svojeg glasačkog prava bio spreman odlučivati o svojoj i budućnosti generacija koje slijede. Akademska populacija je svojim osobnim ugledom, poštenjem, stručnošću i odgovornim ponašanjem najpozvanija svojim primjerom dati doprinos u traženju izlazaka iz svih naših lutanja stranačkih političara koji ne nude primjerene odgovore na civilizacijske izazove. Osobni rad svakog pojedinca, sinergijski treba postaviti zdrave temelje društva u cjelini.




U današnjem svijetu i našem okruženju demokracija je forma i procedura, koja se i prilagođava prilikama, bit i sadržaj nisu bitni. Građani postaju žrtve demokratskih procedura kao objekti a ne subjekti koji odlučuju. Vlast ne izlazi iz stvarne potrebe i potpore građanske većine, već manipulira forma i procedurama, prije svega. Model koji je preuzet iz demokracije Europske Unije, sjetimo se raznih izbornih sustava koje podupiru velike stranke na štetu manjih stranaka, a osobito nezavisnih kandidata. Kod nas je to D' Hontova metoda raspodijele glasova koji ne pređu izborni prag. Raspršenih glasova koji su poklonjeni prije svega velikim strankama. Direktna, izravna, narodna demokracija, kako se koriste izrazi za plebiscit-referendum, koji ostvaruje takvu demokraciju, predstavlja i promiče pravo svakog građanima kao pojedinca koji odgovorno odlučuje o svojoj, ali i ne samo svojoj već i o sudbini zajednice, zajedničkom životu i društvu u kojem odlučuje. Politika treba biti provedba volje naroda u djelo, a to čine političari koje narod bira na izborima, kao glas većine građana, poštivati na dobrobit svih onih koji su glasali i za i protiv.

U Hrvatskoj nema demokratske kulture i odgovornosti za izrečeno i učinjeno. Političari su prije svega demagozi, koji svake četiri godine varaju građane, isključivo kako i ostvarili svoje političke ciljeve, osobne. U kampanjama govore i obećavaju jedno, a nakon izbora rade sasvim nešto drugo. Kako možemo utjecati na takvo ponašanje, kako možemo promijeniti političku vlast koja ne ispunjava predizborna obećanja, onu koja ne radi na dobrobit svojeg naroda, građana, jedino putem građanskih inicijativa putem pokretanja referenduma. Referendum je izravna demokracija, nju neposredno provodi i koristi sam građanin. To je njegovo pravo i obveza, predstavlja samu bit demokracije, koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje građana u odlučivanje o različitim društvenim procesima bitnim za razvitak ukupne društvene zajednice. Referendumiranje predstavlja stratešku odluku koja će odrediti učinkovito sudjelovanja građana, a shodno tome i koji bi princip više odgovarao u RH, predstavnički (reprezentativna) ili direktni (izravna) tip demokracije ili kombinacija specifična evoluciji hrvatske demokracije.

Zašto referendum nije u poziciji kakvoj bi trebao biti u zakonodavstvu RH?

Način na koji se izravna demokracija provodi je referendum. On je isto tako alat, oruđe, instrument u rukama naroda koje mu omogućuje kontrolu nad političkim odlukama, te sprječavanje provođenja onih koje većina smatra štetnim za naše društvo i Hrvatsku. Jedini referendum koji možemo prihvatiti kao oblik izravnog izjašnjavanja na osnovi kojeg se donose političke odluke je iz 1991. Sljedeći referendum je bio 22.01.2011., o pristupanju RH u EU. Nedostatak demokratske prakse, prelazak iz socijalističkog u kapitalistički sustav, jednopartijskog u višepartijski, nije donio željene i očekivane promijene. Dobili smo partitokraciju, višestranačko jednoumlje.

U kojem smjeru aktivizam po Vama treba ići – stranačkom ili udrugama?

Aktivizam prije svega vežem za građanske inicijative, pokrete, udruge, iako se isti koristi i u stranačkom i političkom životu. Puno značenje aktivizma možemo vidjeti samo u slobodnom okruženju, onom građanskom koji nije opterećen, stranačkom hijerarhijom, stegom, poslušnošću, volji šefe stranke, autoritetu koji se ne propitkuje i koji provodi stranačku politiku. Dosadašnje iskustvo s strankama, zajednicama i partijama, od samih početaka nije cjelovito i strateški određeno u kojem smjeru želimo vidjeti Hrvatsku za 40 godina, jedan radni vijek. Oslanjali smo se na tuđa rješenja, diktate, bili smo poslušnici i izvršitelji nekih tuđih interesa, prije svega kroz osobnu korist, iako smo imali povijesnu priliku izraditi društvo po mjeri hrvatskog čovjeka. Iz vlastitih iskustva nismo ništa naučili, jer iskustvo uči samo one koji se daju naučiti. Političke stranke ne uče, dok građani uče i trpe sve pogreške loših političara. Nadam se da smo dovoljno naučili u 21 godinu, naše građanske punoljetnosti i vrijeme je da se čuje i taj naš građanski glas. U tom razdoblju kriminalne pretvorbe i privatizacije, elitizacije u svim područjima društvenog života, predvođenog političkim 'elitama', rasprodajom svega što vrijedi, privodeći državu na koljenima u EU, zemlju 'blagostanja' i upitnih demokratskih načela. Pseudoelita i pseudodemokracija, uzročno posljedična veza koja je izvlastila narod iz vladavine naroda, konkretnije radnike iz procesa rada, a građane iz procesa demokratskih prava u odlučivanju. Rezultati su porazni, privid demokratskih prava, ljudskih prava, u stvarnosti se sve više smanjuju i narušavaju, iako bi se trebala sve više potvrđivati i izgrađivati, shodno potrebama većine građana, uvažavajući sva ostala prava svih ostalih koji su u manjini, čuvajući njihovo ljudsko i građansko pravo. Sve se to izigrava neprestanim slušanjem i ponavljanjem mitova, doktrina i mantranjem interesnih grupa i skupina poduprijeti od korporativnog ultimativizma, kojim nam mjere demokratska prava većine, pravima određenih manjinskih skupina, podređujući ultimativno naša prava kao većine pravima tih manjima, koristeći sva raspoloživa 'demokratska' sredstva samo njima dana na raspoloženje, demokracijom u jednom smjeru, gdje je zabranjeno 'parkiranje i zaustavljanje'.

Sve to ćemo sve više osjećati u vremenu koje ispred nas, u pogledu prihvaćanja i ispunjavanja svih 35 poglavlja, popraćenih određenim zakonima. Uskoro ćemo napuniti godinu dana od 22.1.2012, održavanja referenduma o pristupanju RH u EU. Europska Unija, možemo slobodno reći federacija, nije više ista, bitno su se promijenili odnosi, od onih koji su bili poznati prilikom održavanja referenduma, pa između ostalog i s tog aspekta referendum više nije isti, uvjeti pristupanja su bitno drugačiji. U temelje EU uvede se novi elementi; bankovna i fiskalna unija. Svima je sada slika puno jasnija što to znači za Republiku Hrvatsku, njezin suverenitet i integritet. Potrebno je ponovo organizirati referendum, ovaj puta na demokratskim načelima, uz osnovni uvjet izlaska 51% birača. Podsjetimo da je na prošli izašlo 44% birača, od kojih je tek 66% od toga broja glasalo 'ZA'. Uz sve prijetnje i plašenja ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i slijedne kampanje koja je sve samo ne kampanja, već demokratski igrokaz, u kojem je vladajuća politička elita.obmanula javnost. Ahilova peta Hrvatske su elite, prije svega političke, stranačke elite, koje su u dosluhu sa svim ostalima. Sada vidimo da je iz tih elita izrasla nova EU 'elita', koja je svoju ulogu sprema odigrati za EU.

Koordinirali ste zagrebačke prosvjede, brojne skupove – kakva su Vaša iskustva i zašto Hrvati u toj mjeri opstruiraju izlazak na ulice unatoč problemima?

Vjerojatno aludirate na jedan opširni članak hrvatskog tjednika koji je pod naslovom 'Zagrebački stratezi' obavio razgovor s desetak ljudi koji su bili sudionici, organizatori i koordinatori prosvjeda, uz još neke druge koji nisu bili spomenuti u tom članku, kao i one koji su se kasnije priključili tim prosvjedima. Zadržati će se na osobnim stavovima i željama da se što više mladih ljudi uključi u sve društvene tokove i procese u društvu. Ne dijeleći i određujući tko je bilo kakve orijentacije, cilj je bio povezati što više ljudi, osloboditi ih da pokažu svoja Mladi bi trebali biti pokretačka snaga uz nas starije koji možemo pomoći svojim iskustvom. Sinergija mladosti i ozbiljnosti. Osobito u važnim i kritičnim vremenima, kada je potrebno iskazati nezadovoljstvo i neslaganje s određenim događanjima u društvu. Vježbati demokraciju, prakticirati slobodu javnog govora.

Politička elita, vodeća i oporbena, nije u stanju prepoznati stanje hrvatskog društva. Promijene koje se događaju na unutrašnjem planu, odraz su promašenih političkih obećanja, a na vanjskom nisu prepoznali nacionalne interese, već su ih podredili interesima EU, potpisujući sve što im je postavljeno na pregovaračkom stolu bez razmišljanja i pregovaranja, i bez velikog pritiska EU pregovarača, koji su ostali iznenađeni tim olako prihvaćenim i potpisanim poglavljima. Politički nesposobni i impotentni političari ili političari sa zadatkom rasprodajom hrvatskih nacionalnih interesa. Bilo bi zanimljivo pitati te vrsne i umješne političare danas, što bi rekli o svojim uspješno završenim pregovaračkim rezultatima. Postoji li osim one političke odgovornosti i ona odgovornost političara. Tračak ljudskosti, priznanje pogreške, da onaj tko radi taj i griješi ili tko prizna pola mu se prašta. Bolje ikada nego nikada, ili je to strogo osobna stvar. Jesam da što mi možete, napravio bi to ponovo. Zadrta uvjerenja, neskrivenih motiva. Hrvatske neće biti.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.