Kaos u oporbi zbog pakta Milanović-Raspudić: Ovo je predsjednikov plan za rušenje Plenkovićeva HDZ-a

Kriza u SDP-u koji muku muči s oporavkom  rejtinga odavno više nije vijest. Premda se na trenutak učinilo kako stranka kojom rukovodi šef oporbe Peđa Grbin nakon izbora za Gradsko vijeće u Varaždinu ulazi u fazu oporavka, uspostavilo se da od njihova oporavka ipak nema ništa te da se Grbin još uvijek vrti u jedno te istom začaranom krugu iz kojeg po svemu sudeći nema izlaska. Bez obzira na to što im rejting stagnira, Grbin sa svojom strankom ima velike planove pa je nedavno pompozno najavio SDP-ov program za parlamentarne izbore otkrivajući uz ostalo kako je jedna od njihovih ideja ta da sva djeca u Hrvatskoj ostvare pravo na besplatne vrtiće.

Grbin ne suzbija premijerske ambicije

Projekt možda i jest vrijedan pažnje, no on je u Grbinovom slučaju samo popis lijepih želja budući da šef oporbe nije otkrio na koji bi se način u tom scenariju financirali vrtići. Ono što Grbin ipak jest otkrio praktički na samom početku svojeg preuzimanja SDP-a jest da planira preuzeti premijersku funkciju što se iz trenutne perspektive čini kao iznimno nedostižan cilj, i to ne samo zbog SDP-ova rejtinga već i zato što u ovoj stranci još nisu napravljeni nikakvi konkretniji iskoraci po pitanju dugo najavljivane velike koalicije. Kao što je poznato, ta takozvana Semafor koalicija trebala je uključivati suradnju svih lijevo-liberalnih oporbenih stranka, koje kako za sada stvari stoje za takav vid suradnje još uvijek nisu otvorene.

Štoviše, čini se kako ni u Možemo još uvijek nisu do kraja definirali svoje odnose sa SDP-om, iako se Grbin na sve moguće načine pokušava uključiti u suradnju s ovom strankom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Kada je u pitanju ova suradnja o njoj se mogu čuti dva izgledna scenarija. Prema jednom od scenarija do sredine srpnja Možemo mi nakon provedenih unutarstranačkih ispitivanja trebao otkriti svoje suradnike za nadolazeće parlamentarne izbore, a prema drugom scenariju Možemo je pregovore o koaliciji sa SDP-om pomakao za rujan i jesen, do kada je SDP-u dan rok da definiraju svoju politiku, ali i da se odrede prema predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću koji još uvijek baš preko Grbina i njegovih deficitarnih upravljačkih kapaciteta ima utjecaj na događanja u Partiji po kojoj prema nekim tezama kadrovira kao da je on još uvijek predsjednik te stranke čiji je slom i krenuo baš u Milanovićevom mandatu.

Milanović se uključuje u kampanju

Nije tajna da je predsjednik Republike već dugo na ratnoj nozi s premijerom Andrejom Plenkovićem te da praktički na dnevnoj bazi ulazi u konflikte s pojedincima iz vladajućih redova što je Milanoviću donijelo titulu svojevrsnog lidera oporbe u situaciji kada se oporba ne uspijeva nametnuti kao korektiv vlasti, i kada oporba ni na koji način ne uspijeva ugroziti stabilnost Plenkovićeva HDZ-a. Kao predsjednik Republike Milanović na parlamentarne izbore ne bi trebao imati nikakav utjecaj, niti bi se u kampanju za iste koja je po svemu sudeći u tijeku trebao miješati, ali sve je to ionako dio formalnosti. Milanović je baš poput Plenkovića u kampanju ozbiljno zakoračio, a taj njegov diskretni ulazak u kampanju ne oduševljava previše njegove nekadašnje kolege iz SDP-a koji zbog toga kritiziraju i svojeg aktualnog šefa Grbina koji nije imao snage distancirati se od Milanovićeve desničarske i proruske retorike.

Ne samo da Milanović SDP-u nastoji pripomoći ulazeći u konflikte s Plenkovićem, već on svojoj stranci pomaže i u pronalasku koalicijskih partnera, što je jedna konfuzna priča. Odnedavno se naime ponovno spominje mogućnost suradnje između SDP-a i Centra kojim rukovodi bračni par Puljak. Ova je opcija najpoznatija baš po splitskom gradonačelniku Ivici Puljku u kojem je Milanović svojedobno prepoznao premijerski potencijal, što se nije dopalo ni samom Grbinu koji se iz te priče nastojao izvući bez da se zamjeri Milanoviću. Kako su se glasine o toj suradnji počele stišavati, tako su u SDP-u odahnuli, ali pošto je Grbin nedavno nakon pregovora sa stranačkim vodstvom ponovno krenuo u dogovore s potencijalnim koalicijskim partnerima te na Milanovićevu sugestiju opet sjeo za stol sa Puljkom, tako su tenzije u SDP-u počele rasti.

Računica za suradnju s Mostom

”Grbin je za stvaranje koalicijskih partnera dobio odriješene ruke, međutim od njega se očekivalo da Milanović na to nema nikakav utjecaj. On po svemu sudeći nije svjestan da Milanović nastoji upravo njega izgurati i da ni Milanović u njemu ne vidi potencijal za premijersku kandidaturu”, komentira naš dobro upućeni sugovornik iz SDP-a te podsjeća da su se nedavno zbog ove potencijalne suradnje pobunili splitski i istaknuti dalmatinski članovi stranke koji nisu zadovoljni Puljkovim djelovanje u Splitu, ali i koji smatraju da ove dvije opcije ideološki nisu spojive. S druge pak strane u Milanovićevom timu postoji računica koja bi uvelike mogla zabrinuti SDP-ovce koji o njoj na veliko razglabaju.

”U Milanovićevom timu napravljena je računica prema kojoj SDP i Možemo ako i uđu u koaliciju Vladu neće moći formirati bez Mosta, prema toj računici HDZ bi u svakom slučaju bio relativni pobjednik izbora, a SDP sa svojim partnerom bez Mosta neće moći srušiti Plenkovićevu stranku. To nije daleko od istine, ali u tom slučaju dio SDP-ovaca skloniji je ostanku u oporbi, dok su oni bliski Milanoviću zagovornici ideje koju je nedavno predstavio Nino Raspudić. Oni bi formirali vladu koja nije ideološka, a Milanović bi im u tome pomogao preko Grbina i Raspudića jer nigdje u Ustavu ni izbornim zakonima nije egzaktno navedeno da predsjednik države mandat za sastavljanje Vlade mora dati prvom relativnom pobjedniku izbora, na taj će način Milanović pokušati oživjeti SDP koji s time nije oduševljen. Nama je nespojivo to da surađujemo s Petrovom, Buljem ili nekim iz te konzervativne ekipe”, otkriva naš sugovornik iz SDP-a, a sličan stav o nespojivoj suradnji spominje se i u Mostu u kojem mnogi nisu oduševljeni time što ih se gura u zagrljaj ljevici što zbog ideoloških principa, a što zbog toga što bi time ova stranka iznevjerila dobar dio svojeg biračkog tijela i time u pitanje dovela opstanak na političkoj sceni, ali izgleda da se u Mostu daleko više pita Raspudića nego one koji doista jesu članovi te stranke.