KAKVA SMO MI DRŽAVA? ‘Posvojio sam dvoje djece preminulog branitelja, a onda je uslijedio šok’ | Dnevno.hr
Dnevno.hr

KAKVA SMO MI DRŽAVA? ‘Posvojio sam dvoje djece preminulog branitelja, a onda je uslijedio šok’

Autor: Snježana Vučković

Hrvatski je narod u prilici gotovo svakodnevno svjedočiti provođenjima suludih zakona za koje je teško vjerovati da su u gotovo sto posto slučajeva jednoglasno izglasani i potpisani od strane našeg političkog vrha.

Najnoviji slučaj sramotnog dijela zakona u slučaju posvajanja djece, ostavio je potpuno zatečenog i vrlo iznenađenog Željka Garića iz Zagreba koji je, kako bi svoj život i život svoje supruge oplemenio djecom, pristao na sve:

Dan kad su dobile moje prezime, bio je najljepši dan u mom životu

„Više od 15 godina upornih pokušaja da dobijemo dijete, moja supruga i ja nismo posustali u želji da budemo roditelji. Uložili smo svu energiju u posvajanje djece pri čemu nismo postavljali apsolutno nikakve uvjete. I tako je naš život dobio pun smisao prošle godine u šestom mjesecu kada je u naš dom iz jedne udomiteljske obitelji došla 11-godišnja djevojčica”, objašnjava nam Željko čije je lice istog trenutka poprimilo izraz sreće i ponosa.

Djevojčica je, objasnio nam je Željko, kao vrlo mala, sa svoje tri starije sestre pronađena u zapuštenoj kući u kojoj su spavale na betonu, pothranjene, zanemarene i neuredne. Nakon smrti oca, hrvatskog branitelja, djevojčice su ostale same s majkom koja ih je potpuno zapostavila, pa ih je centar za socijalnu skrb udaljio iz kuće te smjestio u udomiteljsku obitelj.

„Naravno, takvi uvjeti su na njoj ostavili traga, pa se naša kći školuje po posebnom programu a ja i moja supruga vjerujemo kako će u normalnoj, obiteljskoj atmosferi prebroditi sve prepreke koje je trenutno muče, poput disleksije i slično… No, ono što nas je kopkalo, bila je starija sestrica naše posvojene kćeri koja je ostala u udomiteljskoj obitelji. Srce nam je pucalo zbog njihove razdvojenosti, pa iako smo znali da i ta 12,5-godišnjakinja također uči po posebnom programu i da s njom treba intezivnije raditi, odlučili smo posvojiti i nju”, doznajemo od Željka koji kaže da je datum kada je rješenjem potvrđeno da su dvije djevojčice sada službeno njihova djeca i kada su dobile njegovo prezime, najljepši dan u njegovom životu.

Novac od države nije dolazi u obzir, željeli smo samo njih

„Izuzetno puno radimo s njima, vodimo ih na plivanje jer primjećujemo male motoričke zaostatke, s jednom od njih idem tri puta tjedno u Koprivnicu kod ortodonta, posjećujemo logopeda i uživamo u svakom napretku!”, s osmijehom nam priča Željko i pokazuje njihove zajedničke fotografije a onda nam je dao naslutiti da je ovu lijepu priču nešto na kraju ipak moralo pokvariti:

„Prije nego li netko pomisli da smo se supruga i ja na bilo koji način željeli okoristiti djevojčice, naglašavam da nam je ponuđeno da budemo udomitelji. U tom slučaju, za jedno posvojeno dijete država udomiteljima daje 525 kn, a dijete od države dobiva 2.400 kuna plus očevu mirovinu u iznosu od 1.800 kuna. Mi smo udomiteljstvo bez ikakvog razmišljanja odbili jer smo htjeli da to budu naša djeca, da djevojčice nose naše prezime. Imamo dovoljno dobre uvjete, uredili smo im sobu iz snova a u pripremi je i uređenje cijelog kata za njih. Dakle, novac nikada nije bio motiv”, objasnio nam je Željko i tek tada podijelio s nama ono što je njega, blago rečeno, šokiralo:

Isti dan djevojčicama je oduzeta mirovina njihovog pokojnog oca. Kakva je to poruka?

„Čim smo potpisali posvojenje, djevojčicama je oduzeta mirovina njihovog oca, hrvatskog ratnog vojnog invalida koji je umro od teških posljedica rata. Pomislio sam, u redu, meni taj novac ništa ne znači, ali kakva je to poruka djeci? Da nisu nikad imale oca? Da je posvojenjem sve što je do tada u njihovom životu postojalo – nestalo? Pa, to je njihovo stečeno pravo! Zanimljivo je da istovremeno one imaju pravo na dividendu, ali na mirovinu – ne”, doznajemo od Željka koji kaže kako čak nije imao pravo niti podići rješenje o ukidanju mirovine.

Izdano je, dakle, rješenje koje je nemoguće uručiti pokojniku kao i maloljetnoj djeci, a kada je Željko inzistirao na tome da ga on dobije kako bi se mogao žaliti, morao je ispuniti zahtjev.

„Žalit ću se, ali znam da ne mogu protiv zakona i da ću biti odbijen. No, kako sam ja, čini se, jedinstven slučaj, pokušat ću utjecati na izmjenu ovog zakona za neku buduću djecu i posvojitelje koji će se naći u ovoj situaciji. Osim toga, želim svojim djevojčicama, jednom, kada postanu žene, objasniti da sam učinio sve da se njihova stečevina ne dira”, završio je Željko koji kaže kako je biti tata najljepše na svijetu, ali kako je svejedno sretan što na zidu sobe njegovih djevojčica kao uspomena i lijepo sjećanje stoji slika njihovog biološkog oca.

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.