Anto Magzan/PIXSELL

Kako su Bandić&Co. zatvorili kultnu Kazališnu kavanu

Autor: Elio Borman/7Dnevno/15. svibnja 2015.

Milan Bandić je prije devet godina povijesnu kavanu Kavkaz dao u najam svom velikom lieblingu Draženu Mediću, kojem je nekoliko godina ranije dao u ruke Nogometni klub Zagreb i reprezentativni nogometni kompleks u Veslačkoj ulici.

Plomba Porezne uprave na ulaznim vratima kultne Kazališne kavane, popularnog Kavkaza, na jednom od najljepših zagrebačkih trgova s pogledom na Hrvatsko narodno kazalište, Pravni fakultet, te brojne druge zgrade i spomenike visoke povijesne vrijednosti, zorno svjedoči o još jednom propalom „dealu“ između Milana Bandića i njegovih zemljaka. Kultno mjesto okupljanja umjetničke, glumačke i intelektualne elite Zagreba, koje je pečat gradskom kavanskom životu davalo još u 19. stoljeću, mjesto koje je preživjelo monarhije, banovine, kraljevine, svjetske ratove, diktature, totalitarizme, šaptom je palo pod apsolutističkom vlašću zagrebačkog gradonačelnika. Tako se i Kavkaz početkom ožujka ove godine pridružio otužnoj galeriji davno već ugašenih i zaboravljenih kavana, poput Corsa i Medulića.
Ispred reprezentativnog, ostakljenog prostora na uglu Trga maršala Tita i Masarykove ulice, umjesto brojnih stolova na ljetnoj teresi zjapi betonska pustoš. U međuvremenu je revni “netko” skinuo s vrata plombu, a po staklima kavane zalijepio obavijest – „Zatvoreno zbog preuređenja“. Malo morgen! Kazališnu kavanu prije dva mjeseca zatvorila je Porezna uprava Ministarstva financija. Poreznici su zapečatili vrata, a na staklo zalijepili obavijest o pečaćenju zbog kršenja Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Zakona o doprinosima.

Zagreb – Eldorado Milana Bandića

Pretvarajući Zagreb, njegove kulturne i javne ustanove, sportske objekte i sportske klubove, ugostiteljske objekte i obilje gradskih parcela u svoj osobni Eldorado, Milan Bandić godinama je sklapao tzv. javno-privatna partnerstva sa svojim zemljacima, kumovima, interesnim prijateljima, a oni su, pak, nevični, nekompetentni i neodgovorni upravljali darovanom im svekolikom gradskom baštinom kako su znali, odnosno nisu znali, uglavnom za svoj džep i svoju osobnu promociju.
Tako je Milan Bandić prije osam, devet godina povijesnu kavanu Kavkaz dao u najam svom velikom lieblingu Draženu Mediću, kojem je nekoliko godina ranije dao u ruke Nogometni klub Zagreb i reprezentativni nogometni kompleks u Veslačkoj ulici vrijedan 70-ak milijuna kuna. Ambiciozni inženjer građevinarstva i građevinski poduzetnik, na Bandićev nagovor i uz gradonačelnikovu podršku, sam je sebe na Skupštini NK Zagreb predložio za predsjednika kluba, samo nekoliko mjeseci nakon što se javno počelo spominjati da bi Zagrebov stadion u Kranjčevićevoj trebao postati gradilište na kojem bi niknuo stambeno-poslovni kompleks. Istodobno je progurana ideja o manjem sportskom objektu u Veslačkoj ulici te je plan zapravo bio da se klub, nekoć ponos nogometnog Zagreba, preseli trajno na novu adresu uz savski nasip.
Plan se dobro razvijao, Medić je postao predsjednik NK Zagreb, uz Bandićevu je pomoć promijenjen Generalni urbanistički plan prema kojem je stadion u Kranjčevićevoj prestao biti sportski objekt, te je preimenovan u zemljište mješovite namjene. U Veslačkoj je brzo niknuo dvostruko preplaćeni (investitor Grad Zagreb) sportski centar što se prostire na 55.000 metara četvornih na kojem je izgrađen sportski objekt površine 4200 metara četvornih s polivalentnom dvoranom, svlačionicama, garderobama, saunama, teretanom, trim kabinetom, poslovnim prostorijama kluba, salonima, restoranom i 30 apartmana za potrebe kluba. Vanjski dio kompleksa sastoji se pak od dva nogometna terena s umjetnom travom, dva s prirodnom travom, te zemljanog nogometnog terena, a svi su i osvjetljeni.

Neboder na uglu Vukovarske i Heinzelove

Svjetska recescija i specifična hrvatska kriza, proizašla iz beskrupulozne, temeljite pljačke domovine i hrvatskoga naroda, zaustavila je velike građevinske Bandićeve i Medićeve planove, pa se ambiciozni građevinac sveo na upravitelja jednog nogometnog kluba, nekoliko unajmljenih gradskih lokala, među kojima je bio i znameniti Kavkaz, te vlasnika goleme parcele nekoć zemljišta uništenog Croatia busa, na elitnom mjestu, u srcu nove zagrebačke poslovne zone na raskrižju Heinzelove i Vukovarske ulice.
Dražen Medić, odnosno njegova tvrtka Graditelj Invest d.o.o. kupila je u potentnoj zagrebačkoj građevinskoj zoni za 10,24 milijuna eura 41.000 četvornih metara zemljišta od vlasnika Autobusnog prijevoza Varaždin, Ivana Biškupa, nešto malo ranije nego će se nesretni Biškup ubiti pritisnut golemim dugovima.
„Na uglu Vukovarske i Heinzelove gradit ćemo neboder sa 35 etaža visok 110 metara, a trebao bi biti dovršen najkasnije za dvije godine“, govorio je još 2006. Tomislav Čilić, vjerni poslovni partner Dražena Medića u svim sportskim i poduzetničkim poslovima, na kojeg je Medić prebacivao svoje tvrtke. Tako je Čilić upisan i kao najmoprimac Kazališne kavane, premda je posao s Bandićem dogovarao i zapravo vodio Dražen Medić.

Ni devet godina nakon pompoznih najava gradnje najvišeg nebodera u Hrvatskoj, na Medićevoj parceli nije još zabijena ni prva lopata. Cinici su ustvrdili da je najveći građevinski pothvat Medića i njegovog Graditelj Investa izgradnja tek dvije kuće – Medićeve obiteljske na Pantovčaku 176, te kuće Nad lipom 18 za sjedište Medićevih firmi.

Medićeva samovolja i lažna obećanja

Kako je kriza pometala građevinare, tako se Medić sve opsesivnije bavio samo Nogometnim klubom Zagreb. Izrastao je u umanjenu kopiju Zdravka Mamića, uz pomoć Bandića i javnoga novca vratio je oko 10 milijuna eura dugova prijašnje uprave, rastjerao iz kluba sve legende, mijenjao trenere jednako brzo kao i Mamić, klub je vodio, a vodi i dan danas posve sam. Skupština i Uprava postoje samo na papiru, sam je sebi polagao račune kako troši gradski novac, a do prije dvije godine, ne računajući posebna interventna sredstva gradonačelnika, na račun NK Zagreb godišnje je sjedalo oko 7,5 milijuna kuna. U tri riječi – prisvojio je klub!
Odbio je ideju nekolicine legendarnih igrača Zagreba, Močiboba, Dračića, Antolića, o pretvaranju kluba u dioničko društvo, a kada su na jednom sastanku navijači zamolili Dražena Medića da im nabroji tri potencijalna sponzora kluba, on je tri puta izgovorio: „Grad Zagreb!“ Vrlo brzo svima je bilo jasno da je bilo lažno Medićevo obećanje izrečeno prigodom njegova samonominiranja za predsjednika NK Zagreb, da će on i njegovi suradnici klubu osigurati 20 sponzora od kojih će svaki donijeti pola milijuna kuna. Medićev NK Zagreb živio je i živi isključivo od novca poreznih obveznika, te od rijetkih transfera što se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Danas, kada je novac iz proračuna za NK Zagreb više nego prepolovljen, financijska situacija u klubu je toliko dramatična da kad netko u Veslačkoj ugleda novčanicu od 500 kuna misli da je Nova godina!

Medićeva neplaćanja i dugovanja

Nogometaši koji igraju za crkavicu, snatreći da će si jednog dana sve muke naplatiti nekim inozemnim transferom, doslovce bi bili gladni da ne ručaju i ne večeraju u klupskoj kuhinji. U klupskom kafiću u Zagrebellu, koji zapravo također drži „gazda Jezda“, piju na dug, upisujući se u tekicu, pa gotovo sav novac što ponekad dobiju moraju predati Medićevom konobaru. Medić ne plaća ni svoje trenerske pomoćnike, fizioterapeute, tajnice, kuharice, čistačice, pa se Medićevi zaposlenici smjenjuju kao na traci. Naime, sami odlaze kad shvate da u Veslačkoj za njih nema kruha. Ostao je dužan i silnim trenerima koji su posljednih 10-ak godina prodefilirali Zagrebovom svlačionicom. Istodobno, Medić je u klubu sve – on je predsjednik Skupštine, on je predsjednik Uprave, sportski direktor i trener, te sasvim sigurno jedini u Zagrebovom sportskom komplesku s više od 200 kuna u novčaniku.
No, dok Hrvatski nogometni savez gura glavu u pijesak pred notornim činjenicama da NK Zagreb ne plaća svoje igrače i zaposlenike, što je jedan od važnijih uvjeta za dobivanje licence za igranje u Prvoj HNL, dotle poreznici nisu imali milosti prema Medićevom modus operandi u Kazališnoj kavani.
Prema neslužbenim procjenama, Medić, odnosno Tomislav Čilić koji nominalno vodi Kavkaz, duguju ukupno oko pet milijuna kuna, što Gradu za najamninu lokala, što za režije, državi za porez, dobavljačima, te zaposlenicima. Stariji podaci iz 2011. pokazuju da su Medić i Čilić Gradu za najam već tada dugovali 2,3 milijuna kuna, a na kraju 2013. ukupan dug bio je 2,7 milijuna kuna i on se do plombiranja Kazališe kavane samo povećavao. Porezna uprava je uz rješenje o pečaćenju Kavkaza objavila da joj Kavkaz d.o.o. duguje 595.527 kuna, od čega najveći dio, 511.000, otpada na doprinose za obvezna osiguranja. Račun tvrtke Kavkaz d.o.o. u zadnje četiri godine bio je blokiran 1230 dana. Znači, u četiri godine nije bio blokiran samo 230 dana!

Pod istragom i Medićev Hypo kredit

U međuvremenu su austrijski istražitelji objavili da su pod istragom stotine kredita dodjeljivanih preko Hypo Alpe Adria Bank International fizičkim i pravnim osobama u državama bivše Jugoslavije, a jedan od korisnika Hypo kredita pod istragom je i Dražen Medić, odnosno njegova tvrtka Graditelj Invest d.o.o. koja se zadužila za 12,9 milijuna eura!
„Kredit je podigao kao građevinski, a ne sportski poduzetnik, dakle, ne za klub nego za izgradnju najvećega poslovnog nebodera u Zagrebu, za jeftini otkup zamljišta Croatia busa, a godinama već sav novac za vraćanje kredita izvlači iz kluba.
Zato nema novca za pojačanja, zato nema za plaće igračima i trenerima i zato cilj kluba nije borba za europske pozicije i napredak. Što veća anonimnost i manje očiju javnosti to bolje“, govori stari navijač Zagreba, koji već odavno ne ide ni u Kranjčevićevu ni u Maksimir.
Nekad je često, kaže, ispijao kave u Kavkazu gdje su svakodnevnicu nekoć bistrili Antun Gustav Matoš, Tin Ujević, Janko Polić-Kamov, A. B. Šimić, pa Ranko Marinković, Gustav Krklec, Dobriša Cesarić… Kavkaz je, kao i Corso i Medulić, bio mjesto gdje se mali narod susretao s velikim umjetnicima i veliki umjetnici s narodom. A danas?
Naš navijač-umirovljenik može otići do Medićeva Zagrebella i s gazdom bistriti klupsku politiku. Možda nauči, pa prenese potomcima, kako ne platiti porez, kako ne platiti radnika, kako uspješno poslovati s Gradom, kako do povlaštenog kredita. Možda kavu neće morati ni platiti. Barem do mirovine. Ima konobar bilježnicu…

Autor:Elio Borman/7Dnevno/15. svibnja 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.