HINA/ Daniel KASAP/ ua

KAKO JE KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ USRED ZAGREBA DOŽIVJELA POTPUNI DEBAKL I PONIŽENJE

Autor: Andrea Latinović

Ovo što smo danas gledali u glavnom gradu Hrvatske, čemu smo svjedočili, dobrim dijelom ne vjerujući onome što vidimo, može se opisati vrlo jednostavno i bez diplomatskih celofana: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović doživjela je potpuni debakl.

Gotovo kao ritualni harakiri, ali pritom bez onog ponosa i časti koje ide uz tu drevnu japansku tradiciju, prva dama Hrvatske uspjela je počiniti političko samoubojstvo, bez ikakvoga pretjerivanja. I to pred očima razočaranog i šokiranog hrvatskog naroda, kojega je izložila drskim prodikama dokazanog četnika, koji je, onako visok i s visoka, docirajući brojnim medijima, ali i zbunjenoj hrvatskoj predsjednici, samo nonšalantno rekao kako ga ”ne uzrujavaju takvi nazivi, jer nije ni četnik, ni početnik”, a i da ”u njegovoj obitelji nema četnika”. Možda ih nije bilo, ne znamo, ali da je bio četnik, već je notorna činjenica koju ne treba više ni ponavljati.

A što je mogao Miloševićev, Šešeljev i Nikolićev učenik biti, negoli četnik? Istine radi, treba uvijek naglasiti kako je Slobodan Milošević bio ona klasična, prava stara garda jugokumnističkih funkcionera, koji je neograničeno i bez kontrole širio svoju silnu moć stvarajući temelj za pokolje, masakre, ubijanja i genocide.

No, Šešelj,a kasnije i predsjednik Vojislav Koštunica, vrlo su jasno i otvoreno poručivali da su poklonici i sljedbenici politike Draže Mihajlovića. Dapače, javno su se time ponosili. Vučić je, dakle, imao priliku učiti od ”najboljih”…

Ovim je posjetom potvrdio svu svoju dominaciju i odaslao poruke koje su u njegovom interesu, a zbunjena Kolinda Grabar-Kitarović pokazala je da jednostavno nije na razini funkcije koju obnaša, a posebice kada se radi o ”neugodnim” gostima, kojima se ne može onako tipično smješkati od uha do uha i pokazivati svoju antologijsku izvještačenost. Jer, odabir trenutka za poziv Vučiću pokazuje da ili ništa ne razumije, ili radi po tuđim naputcima.

Čini se da nije svjesna da joj sada već opasno izmiče drugi mandat, za kojim toliko žudi, ali nižu se greške koje je gotovo nemoguće popraviti. Oni koji su joj najviše vjerovali-branitelji, stradalnici, udovice, svi oni kojima se klela gotovo životom kako će biti uz njih i samo za njih raditi, sada su shvatili svu Kolindinu prijetvornost. U ovom slučaju-čisto sluganstvo. Odradila je kako su joj njezini nalogodavci naredili, vjerojatno pritom bez pogovora, jer beneficije koje ima, ogromne su. A što je to u usporedbi s razočaranjem običnog, malog hrvatskog čovjeka? Pa ništa, zapravo. Ona je navikla stupati i koračati bjelosvjetskim hodnicima, a ne vući skupe štikle kroz hrvatsku kaljužu, u kojoj će se na koncu, politički i utopiti.

Ako toga nije svjesna, onda je ili jako dobro lažu, ili je previše gledala u vlastiti odraz u ogledalo pa se od silne zaljubljenosti u sebe-strovalila sama.




Istovremeno, Srbija danas oplakuje glumca koji je utjelovio Dražu Mihajlovića na TV ekranu. Kakva mračna slučajnost, ali i simbolika.

Autor:Andrea Latinović