fbpx

Josipović zna, ali šuti o srpskom genocidu nad Hrvatima 1991.!?

Autor: Igor Drenjančević / 7Dnevno / 26. prosinca 2014.

Genocid nad Hrvatima glinskog kraja i Dvora na Uni počinjen je 1991. - 153 osobe ubijene su u akciji JNA. Razlog njihova ubijanja je bio samo taj što su – Hrvati! S detaljima ubojstava upoznat je i predsjednik države Ivo Josipović još 2011., ali do danas nije pokrenuta istraga.

Banija je kraj u kojem genocidna politika nad Hrvatima ne prestaje. U Domovinskom ratu tamo su najbrutalnija smaknuća civila provodile srpske okupacijske snage. Ovaj put ćemo dokazati kako se genocidna srpska nacionalistička politika iz rata provodi i danas nad Hrvatima u hrvatskoj državi, jer se velikosrpska politika nije ugasila na tim prostorima. Ona se danas provodi i u hrvatskim institucijama, a to nisu pojedinačni primjeri, već obrzac ponašanja.

Očito je da su Hrvati nepoželjni u Baniji. Ako pogledamo korijene te situacije sve će biti jasno. A dokaze smo pronašli iz vremena Domovinskog rata, iz 1991. godine. Dokaze genocidnosti prema tamošnjim Hrvatima predočit ćemo javnosti dokumentima pronađenima prije tri godine. Naime, već smo spominjali genocid nad 153 Hrvata na Baniji u tijeku Domovinskog rata. Sada ćemo tu krvavu priču posložiti do u detalje, kako bi svakome bilo jasno, zašto su Hrvati sustavno ubijani za vrijeme okupacije, a danas raseljavani u njihovoj hrvatskoj državi.

Krvava akcija JNA pod nazivom “Pilot selo”


Dokazi o genocidu nad Hrvatima glinskog kraja i Dvora na Uni otkriveni su tek 2011. godine. Te 1991. godine 153 su osobe ubijene u planiranoj akciji i to u vrlo kratkom roku, što su karakteristike genocida. Razlog njihovog ubijanja je bio samo taj što su – Hrvati! Ubijeni su na početku rata, kako bi se protjerali preostali Hrvati. Na svojim kućnim pragovima, u svojim dvorištima, pred kućama, ubijani su civili i zakopani na sedamdesetak lokacija. Sada smo došli u posjed dokumenta koji potanko opisuje tko je ubijen i gdje je zakopan, kao i tko je zakopavao pojedine žrtve.

S detaljima tih ubojstava upoznat je i predsjednik države, Ivo Josipović još 2011. godine, ali do danas nije pokrenuta istraga u svezi tog genocida nad Hrvatima. Pritom, način ubojstava jasno pokazuje genocidnu strategiju ratovanja JNA – srpska je vojska uvijek slala dva voda profesionalnih koljača. U Škabrnji su predvodnici tih profesionalnih ubojica iz JNA bili Radak i Vidović. Oni su vodili vodove koljača, profesionalne diverzante JNA.
U slučaju ubojstva 153 glinskih Hrvata, “glavnu” ulogu imali su pukovnik JNA, Petar Ajdinović, tzv. “pukovnik bezbednjak” i dva voda predvođena zapovjednicima Sinišom Martićem i Josom Kovačevićem. Djelovali su potpuno isto kao i u Škabrnji – unaprijed su napravljeni popisi ljudi za ubijanje, a akcija je operativno razrađena u štabu oficira JNA. Time je još jednom dokazana genocidna strategija JNA te da je srpski genocid bio dio vojne strategije. I u slučaju banijskog masakra, 153 Hrvata su platili glavom zbog jasne genocidne strategije srpske vojske – dva voda smrti ubijala su i rastjerivala nesrpsko stanovništvo! Ta krvava akcija pod nazivom “Pilot selo”, a pod zapovijedanjem pukovnika Ajdinovića, provedena je od srpnja do studenoga 1991. godine.

Adrese živih “krunskih” svjedoka

Iz dostupnih dokumenata sada se vidi da su brojne lokacije ukopa i na različitim mjestima, prema postojećim tablicama. Tako je, ako se radilo o žurnom skrivanju trgova ubojstva, leš zakopan uz kuću žrtve, dok su mnogi zakopani na grobljima Viduševca, Glinske poljane pa nadalje. Neke žrtve su zakopane i kraj crkve. Vodovi ubojica su ostavljali svoje žrtve na mjestima ubojstava, te odlazili dalje, jer je njihove zločine prikrivala tzv. Civilna zaštita, zadužena za ukop ubijenih. U njoj je bilo 14 ljudi koji su zakapali ubijene i tako prikrivali zločine.

Dvojica od njih četrnaestorice i danas žive u Glini, ali još nisu ispitani u svezi svih zločina. Razumljivo je da su stanovnici Gline ogorčeni zbog toga, jer lokalna, ali i državna politika još uvijek skrivaju taj masakr pod velom tajne. Ta dvojica su Petar Pločić i Todor Urukalo, koji su za vrijeme SAO Krajine bili pomoćnici načelnika za evakuacije glinskog kraja. Oni su danas “krunski” svjedoci svih tih ubojstava, zbrinjavanja leševa i poznata su im većina mjesta ukopa. Petar Pločić živi u Glini, u Frankopanskoj 5, a Todor Urukalo u Ulici A. Kovačića 15. Javnost sada, napokon, čeka reakciju odgovornih institucija!

Povezujući genocid iz 1991. godine i današnji položaj Hrvata na Baniji, dolazimo do zaključka kako su Hrvati ubijanjem i diskriminacijom namjerno protjerani s Banije, a ni danas nisu poželjni na tom području. Jer, pogodovanjima srpskim teroristima i njihovoj daljnjoj borbi protiv Hrvatske, hrvatska država zapravo pokazuje kojim smjerom kreće.




Beneficije za bivše teroriste

Tako je u Vrginmostu obnovljena kuća srpskog terorista i vojnika Užičkog korpusa Srboljuba Ljube Jovanovića, dok je njegov zemljak iste nacionalnosti Željko Vojnović, branitelj, dobio odbijenicu za obnovu krovišta. Jovanović pritom ni ne živi u Hrvatskoj pune dvije godine, ali dobiva materijal za obnovu kuće koji ne može preuzeti jer je u Njemačkoj. Međutim, nije jasno tko u njegovo ime potpisuje preuzimanje materijala – krivotvori li netko njegov potpis ili možda dopušta neovlaštenoj osobi korištenje građevinskog materijala.

“Ogorčen sam odnosom prema hrvatskim braniteljima jer sam svjedok dovoženja i darovanja građevnog materijala raznoraznim ljudima sumnjive ratne prošlosti, dobrovoljcima Uzičkog korpusa, kojima u ratu ništa nije bilo sveto. A danas bez imalo srama primaju pomoć, rekao bih nagradu za sve one grozote koje su nam učinili. Dotle hrvatski bojovnik Željko Vojnović, rođen u Gvozdu gdje posjeduje i vlastitu kuću, ratnik, heroj banijskog ratišta dobiva odbijenicu za obnovu krovišta koje zaista treba hitnu sanaciju. Što to govori? Trebao si Željko ostati u tzv. Krajini, pa bi za nagradu dobio i novu kuću, a možda i neku fotelju u županiji, možda dožupansko mjesto”, rekao nam je Miroslav Samsa, dopredsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Gvozda.




Tako je danas na banijskom terenu i dalje ignorira zaštita interesa naših branitelja i to onih s najviše braniteljskog staža, dok se srpskim teroristima pruža maksimalna zaštita. A takvom je politikom hrvatske države opustošen taj kraj. Jer, gotovo je 2/3 stanovnika već odselilo u treće zemlje, pa su tamošnji Hrvati, od nekad ravnopravnog broja – postali manjina. Politikom vlastite države samo je nastavljen genocid nad Hrvatima nastao u ratu. Po svemu sudeći, petrinjski i glinski kraj očito nisu dovoljno propatili u Domovinskom ratu, kad pojedinci neovlašteno svoju besćutnost šire na državnu imovinu.

Kako saznajemo, postoji još jedna patnička priča obitelji Jurin, čiji bi se život bez struje i vode mogao riješti u samo nekoliko dana, ali se njihova agonija odgađa i žive kao u kamenom dobu. Naime, Nikola Jurin živi sa suprugom Stelom Kalfić, djecom od 3 i 5 godina, majkom Baricom i ocem Josipom, nesposobnim za bilo kakav rad. Žive već deset godina u kući koja je vlasništvo Republike Hrvatske, bez struje i bez vode. Nikola Jurin se više puta obraćao nadležnim institucijama, ali ništa nije uspio riješiti. Tako je preseljenje u kuću zaostalu iz rata, otkupljenu i u vlasništvu države, postalo njegova noćna mora.

Pala Merzel, otkrivena prosrpska igra

Jurini zapravo žive u zabiti, njihova je kuća praktički u “rupi” pa kada padne snijeg i po tjedan dana ne mogu iz nje. Kuća im je dodijeljena 2000. godine, kada su mnoge obitelji tako, navodno, riješile stambeni problem neadekvatnim smještajem. Iako petrinjska državna agencija APN može zbrinuti obitelj, čini se da je i dalje riječ o nemogućoj misiji.

U samom Vrginmostu potpuno su prazna čak 43 stana, ali su zaključani već punih 10 godina!? Očito je državnoj agenciji bolje propadanje tih stanova, nego da ih daju u podnajam. Lokalni Hrvati sumnjaju da je riječ o namjernom propadanju tih stanova pa navode – tzv. nacionalni ključ dodjele stanova. Za te stanove raspitivali su se i tamošnji Hrvati, ali su njihovi zahtjevi – odbijeni. Međutim, lokalni Srbin, Đuro Zorić, sin jedinac, čiji otac ima tri kuće, dobio je jedan od tih praznih stanova. Time je sumnja u pravednu podjelu stanova još i veća.

Dotle dvoje malodobne djece obitelji Jurin i dalje žive pod svjetlom svijeće, u totalnoj bijedi, iako država i lokalna zajednica imaju uvjeta za njihovo zbrinjavanje. Čini se da je bogati sin Zorić veći socijalni slučaj nego dvije djevojčice promrzle uz petrolejsku lampu.

Sve do nedavno u općini Gvozd su kao vijećnici SDP-a djelovali čelnici tzv. SAO Krajine pa je tako srpska politička ekipa iz SDSS-a imala tobože konkurenciju u SDP-u. Jer, svi su oni puhali u velikosrpski rog. Srećom, Marina Lovrić Merzel je pala pa se tako i otkrila njihova prosrpska igra.

 

Autor:Igor Drenjančević / 7Dnevno / 26. prosinca 2014.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.