Davor Puklavec/PIXSELL

JESTE LI SVJESNI DA STE OTROVANI? Svima su nam ovo podvalili! Hrvatska je na koljenima

Autor:

Svim najavama i floskulama unatoč, hrvatska poljoprivreda spala je na niske grane, a rezultate na daju ni kampanje kroz koje se propagira kupnja domaćih proizvoda. Uvoz, koji iz godine u godinu nezaustavljivo raste, guši domaće proizvođače.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, lani smo uvezli 25 tisuća tona voća i povrća više nego 2017. godine. To nas je stajalo 22 milijuna eura više, odnosno 317 milijuna kuna. Najdrastičnije je porastao uvoz krumpira, za više od 50 posto – u 2017. godini u našu je zemlju uvezeno 24 559 tona krumpira, dok ga je prošle godine na policama trgovina završilo više od 38 tisuća tona. Porastao je, i to za 10 posto i uvoz rajčice, a za isti postotak porastao je uvoz jabuka, krušaka i dunja, za 25 posto porastao je uvoz dinja i lubenica, a domaći proizvođači upozoravaju da, čim oni počnu s berbom, trgovački lanci na akcije stave talijansku lubenicu, što, logično, ruši otkupnu cijenu domaće.

U kategoriju “vjerovali ili ne” spada situacija sa zelenom salatom. Naime, na godišnjoj razini uvezemo je od šest do osam tisuća kuna, a prošlog mjeseca čak je 700 posto salate u plastenicima u Dalmaciji propalo jer nije bilo otkupa. O problemima hrvatskih voćara, povrćara i uzgajivača krumpira progovorio je i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović na nedavno održanoj konferenciji za novinare.

”Hrvatski voćari, povrćari i uzgajivači krumpira imaju niz problema u prodaji na domaćem tržištu koje je zatrpano uvoznom robom, koja se krivo deklarira”, rekao je Jakopović. Prema njemu, na djelu je nekontroliran uvoz voća i povrća te niske otkupne cijene iste robe koja se u trgovačkim lancima prodaje 150 posto skuplje, a domaći potrošči, ali i proizvođači voća i povrća, najavljeno smanjenje stope PDV-a nisu osjetili pa nade polažu u Pravilnik Ministarstva poljoprivrede o označavanju rane i primarnih poljoprivrednih proizvoda pod nazivom “Naše domaće”, bilo da se radi o proizvodima  OPG-ova, domaćim, ekološkim, regionalnim, županijskim…   

Predsjednik Zajednica udruga hrvatskih povrćara Hrvoje Gregurić otkrio je kako je 75 posto robe na domaćem tržištu iz uvoza, a 90 posto je deklarirano kao domaće. To se posebno odnosi na povrće i voće iz trećih zemalja, jer u Italiji i Španjolskoj postoje preparati za povrće koji u Hrvatskoj nisu dopušteni. “Inspekcija, istina, uzme uzorak, čiji rezultat dobijemo za 15 dana, kad je povrće već pojedeno. Riječ je o listu peršina, celeru i mrkvi iz uvoza do ožujka ove godine”, kaže Gregurić.

Predsjednik Hrvatske  voćarske zajednice Branimir Markota upozorio je da su hrvatski voćari, osim proizvodnje mandarina i jabuka, jer nedostaje 50 posto voća iz domaće proizvodnje, “na koljenima”. Lani je ostalo dosta neobranih mandarina i jabuka, a godinu prije mraz je dotukao ekonomsku opravdanost voćarstva. Markota je upozorio i da su jagode iz Grčke pune pesticida, proljetos nisu mogle ući na njemačko, bosansko i srpsko tržište, ali bez kontrole su završile na hrvatskom tržištu, jer šleperi skupljaju otpad po europskim tržnicama i akcija “Kupujmo Hrvatsko” je u modi, ali se roba lažira i ne može kikiriki ili banane, koje ne rastu u Hrvatskoj, biti deklarirane kao domaći proizvodi. Uskoro će na deklaraciji paprike uvezene iz Srbije, pisati da je ‘roba iz otkupa’!?”, objasnio je Gregurić.

Dok poljoprivrednici objašnjavaju, ministar Tolušić, po svemu sudeći, baš i nema vremena. Nove Vladine mjere u obliku smanjenja PDV-a nisu pretjerano pozitivno utjecale na domaće proizvođače, a o mjerama za njihov spas, po svemu sudeći, trebalo se razmišljati znatno ranije.

Naime, usprkos snižavanju stope PDV-a, domaća proizvodnja opada, dok se istodobno uvoz iz godine u godinu povećava, pritom povećavajući i udio u potršnji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, vrlo je malo domaćih proizvoda koji ujedno mogu zadovoljiti domaću proizvodnju, a onih proizvoda kojih imamo za izvoz toliko je malo da zapravo nisu ni vrijedni spomena. Da je tome tako, potvrđuje, i podatak o tome kako smo u prvih šest mjeseci ove godine ubrali 884 milijuna eura izvozeći domaće poljoprivredno-prehrambene proizvode, dok smo paralelno s time uvezli milijardu i 467 milijuna eura proizvoda. Nedavno je hrvatska javnost imala prilike upoznati 20-godišnjeg Antonia Gvozdića, iz općine Soljani, nedaleko od Županje. Mladić je nedavno rastužio naciju prezentirajući joj surovu realnost, jer su on i otac bili primorani baciti 25 tona prvoklasne lubenice na oranicu.

Uz budnicu “Moja domovina”, rasuli su Gvozdići svoje lubenice na slavonske oranice, a mladi poljoprivrednik pozvao je hrvatski narod da kupuje hrvatsko jer je samo na taj način moguće spasiti hrvatsku poljoprivredu. Brda lubenice ova je obitelj bila primorana baciti jer ih nema tko otkupiti. Kako se kasnije moglo saznati iz medija, dosad su prodavali lubenice po kunu za kilogram, a prošle godine i po 40 lipa, no posljednja tura koju su morali uništiti naprasto nije imala kupca, ni po kojoj cijeni jer je otkup otkazan u posljednji tren. Inače, godinama nakon rata Hrvatska je bila izvoznica šećera, a uvozile su se riba, meso, masline, krumpir i salata koje i sami možemo proizvoditi. Danas pak uvozimo sve što se uvesti može. Od graška koji na naše tržište stiže iz Moldavije, do tikvica koje na police stižu iz Albanije. Mrkva koja se plasira na hrvatsko tržište dolazi iz Turske, a pomanjkanje domaćeg češnjaka nadoknađujemo kineskim. Grah koji se nekoć u Hrvatskoj proizvodio bio je dostatan za naše potrebe, ali danas se nudi onaj iz Perua i Urugvaja. Nadalje, tu su i rajčice iz Jordana te brojno drugo voće i povrće. Jednako tako, dobro je znano i u zakonskim regulativama zapisano da je zabranjeno uvoznu hranu prodavati kao domaću.

U skladu s time proizvođači ne bi smjeli navoditi ljude da pomisle kako, primjerice, kupuju istarsko maslinovo ulje, ako su masline uvezene iz Španjolske. Papir trpi sve, pokazuju to i ovi slučajevi u kojima se kupce zavarava, a nekoliko takvih proizvoda i nije teško nabrojati. Primjera radi, bosiljak proizvođača Nadalina dolazi iz Egipta, a proizvodi ga Luxor iz Solina. Nadalje, tu je tuna, jadranska kraljica iz Španjolske koju proizvodi Sardina d.o.o. iz Postira. Masline s malog dalmatinskog otoka proizvodi Trenton iz Donjeg Muća, a dolaze iz Španjolske. Osim što se proizvodi pogrešno predstavljaju, svako malo svjedočimo o povlačenjima proizvoda s tržišta zbog toga što su u njima pronađeni nedopušteni sastojci.

Problema s uvozom ima i mesna industrija, a prema podacima Croatiastočara, goveđega mesa u prvih deset mjeseci prošle godine uveli smo deset posto više nego 2016. godine. Radi se o skoro 17 tisuća tona mesa, od čega je više od petine smrznutog. Uvoz svinjskog mesa u tome je razdoblju porastao za osam posto, točnije za novih 5000 tona te dosegao vrtoglavih 67 000 tona.

Uvezene su tako ukupno 104 000 tone mesa, što nas je koštalo 261 milijun eura koji su inkasirani u džepove njemačkih, danskih i drugih stočara. Brojke su ovo od kojih nas uistinu treba zaboljeti glava, jer je istovremeno domaća proizvodnja u drastičnom padu. Lani je u Hrvatskoj otklasirano 182 539 komada goveđih trupova svih kategorija, što je za četiri posto manje nego u 2016. godini. Junećih trupova bilo je 107 825 što je za jedan posto manje, a telećih pak 52 605 komada, što označava pad za tri posto. Otklasirano je i 22 250 trupova krava, što je označilo veliki pad od 18 posto.

U 2017. godini zaklano je oko 231 000 odojaka, što je manje za 17 posto, prasadi oko 45 tisuća, što je pad za 14 posto, a kod krmača je zabilježen pad od 18 posto. Kada je riječ o izvozu, ukupna vrijednost uvoza svih vrsta mesa je 261 milijun eura, što je rast od 15 posto, vrijednost sveukupnog izvoza mesa je 49 milijuna eura, što je manje za devet posto.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.