fbpx

Je ne suis pas Brela

Autor: Duje Antonini

Otac sam troje i sudionik Domovinskoga rata i tim svjesniji stanja u kojem smo svi zatečeni. Stanja u kojem jedino suradnja, tolerancija i razum, bratstvo i ideal slobode za sve mogu rezultirati boljom budućnošću. Ili uopće, budućnošću, koliko je dobrom za sebe stvorimo.

Zbog terorističkih napada u Parizu danas je u Hrvatskoj dan žalosti. U znak odavanja počasti žrtvama terorističkoga napada danas će u podne na 60 sekundi biti uključene sve sirene u Republici Hrvatskoj. – HRT

Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici. Danas u podne, misli su mi bile na žrtvama terora koji se događao u noći sa petka na subotu u glavnom gradu francuske, a nedoumica je bila radi li vatrogasna sirena u Brelima, koja nikako da oglasi saučešće prema braći, jednakima i slobodnima, koji eto zbog tog nemilog čina, njih najmanje sto trideset i dvoje, nemaju više tu privilegiju nastaviti uživati u slobodi i zemaljskim blagodatima.

Prvih nekoliko minuta čekanja trajalo je jako dugo, odjednom bilo je skoro petnaest do jedan kada sam se odlučio nazvati 112 i zatražiti informaciju.


Kako je (ne baš svima) poznato, danas je u Republici Hrvatskoj proglašen dan žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, a sirene su se oglasile u podne i to ne samo dijelom lijepe naše, nego u cijeloj EU, ali i diljem svijeta.

Operater centra ljubazno me preusmjerio na voditelja koji je bio pomalo zatečen mojim pitanjem ‘Radi li vatrogasna sirena u Brelima’ te mi ostavio broj DVD-a Brela, 021/618-540 kako bih pokušao doći do tražene informacije.

Nazvao sam i predstavio se, za razliku od sugovornika koji je tek na moje pitanje ‘s kim imam čast’ kratko rekao ‘Raos’. Moje prvo pitanje je bilo istovjetno kao prethodno upućeno DUZS-u: ‘Radi li vatrogasna sirena u Brelima’. Odgovoreno mi je da ‘valjda radi’ na što sam rekao da bi kroz redovne provjere propisane zakonom trebali biti sigurni da radi. E, tu se ton zaoštrio te mi je odgovoreno da ‘sigurno radi’.

Slijedeće moje pitanje za koje sam se jedva izborio sa sugovornikom bilo je ono koje pogađa u srž stvari: ‘Zašto se onda sirena nije oglasila u podne kao i širom zemlje, kako je i propisano’. E, kaže ljuto gospodin sa druge strane linije kako je to zbog toga što nisu dobili nikakav dopis, a potom me ispitujući odakle zovem i slično.

Rekao sam mu da je ignorant bez srca i duše, na čemu mi se zahvalio persirajući: ‘ Hvala Vam lijepa, hvala Vam lijepa.’, pritom mi zasigurno ne želeći zaista zahvaliti na ukazani propust pošto je ton sugovornika dosegnuo evidentan nizak plafon tolerancije. Zapravo toliko nizak da kao ekonomska izbjeglica iz Makarske mogu samo očekivati nasilan sukob sa lokalnom subkulturom (hm, kulturom?) vatrogasnog društva, pa da ne budem vidoviti Milan, ovo pismo proslijeđenjem i MUP-u.
Djeci sam danas najavio sirenu i objasnio povodom čega će se to zbiti. Teže je bilo objasniti njen izostanak i zbog toga me sram. Sram me u ovom trenutku što znameniti francuz, Jacques Brel, dijeli slično ime s toponimom ove sramote.

Otac sam troje i sudionik Domovinskoga rata i tim svjesniji stanja u kojem smo svi zatečeni. Stanja u kojem jedino suradnja, tolerancija i razum, bratstvo i ideal slobode za sve mogu rezultirati boljom budućnošću. Ili uopće, budućnošću, koliko je dobrom za sebe stvorimo.




Autor:Duje Antonini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.