Foto: Neja Markicevic / CROPIX

JE LI OVO MOTIV!? DETALJ KOJI SU RIJETKI PRIMJETILI: Zašto zaista Milanović juriša na Kolindu?

Autor:

Kampanja može početi, bivši premijer Zoran Milanović ogolio se do kraja te je jasno dao do znanja da ulazi u utrku za predsjednika, bacivši rukavicu u lice aktualnoj šefici države Kolindi Grabar-Kitarović. Inače, epilog je to ankete provedene među članovima SDP-a na kojoj su glasali o tome tko bi trebao biti njihov kandidat na izborima koji se održavaju koncem godine. SDP-ovci su birali između Tonina Picule, Ive Josipovića, Rajka Ostojića, Davorka Vidovića, Biljane Borzan i Milanovića te se većina članstva priklonila upravo bivšem premijeru, iako dio SDP-ovaca s tom idejom nije pretjerano oduševljen, jer smatraju da se radi o čovjeku koji je bacio stranku na koljena te se pokupio kada je bilo najteže, a osim toga, tvrdi naš kritični sugovornik iz najveće oporbene stranke, povratnici nikada do sada nisu dobro prolazili u hrvatskoj politici. Što god kritičari mislili, Bero je prelomio te se i sam nakon niza sastanaka s bivšim premijerom opredijelio upravo za njega. Ipak, razgovori, oni finalni još se uvijek vode, jer Milanović bi trebao biti karika koja će ujediniti ljevicu. ”Kako će formirati lijevu koaliciju kada HNS i Glas nisu u dobrim odnosima, a Glas je dio Amsterdamske koalicije. Osim toga, pitanje je i što sa SDSS-om. Pupovac bi dao potporu Milanoviću, ali što će onda sa HDZ-om čiju vladu drži na životu”, prepričava naš sugovornik blizak bivšem premijeru, koji kaže da će bivši premijer od rukovodstva SDP-a zahtjevati dozu fleksibilnosti i slobode. On nije čovjek koji je spreman nekoga slušati, i to bi, vjeruje naš sugovornik, i mogao biti jedan od problema između njega i Bernardića.

No, i mimo toga kandidatura Zorana Milanovića, pa i spekulacije o Josipoviću kao potencijalnom kandidatu i ujedinitelju ljevice, zapravo su pokazatelj krize na toj fronti. Ankete i traganje za idealnim kandidatom, i potpora Milanoviću pokazatelj su slabosti, a ne snage kojom su se SDP-ovci dičili u izbornoj noći, ta je li moguće da od Milanovićeva odlaska Partija nije uspjela isprofilirati nikog drugoga, već se okreće čovjeku koji je Bernardiću prepustio podjeljenu i financijski devastiranu stranku? Šaljući Milanovića u utrku za predsjednika, Bernardić ponovno pokazuje i vlastite slabosti, dajući neizravno do znanja da on nije nikakav državnik već čovjek koji se u politici našao spletom okolnosti, iako je sa skromnih 18 posto glasova u noći nakon EU izbora najavljivao velike ambicije za predsjedničke izbore, najavljujući okupljanje ljevice, ta priča baš i ne drži vodu. Među ostalim, malo je nejasno što bi točno trebala predstavljati ta famozna današnja ljevica. Koja uopće ljevica? Ona koja nakon europskih izbora nije uspjela dogurati ni do 30 posto glasova, ako im se dodaju liberali i centar. Tko je onda osoba koja ljevicu može prodrmati i probuditi i zašto SDP-ovci misle da je Milanović pobjednička karika? OK, Josipovića se definitivno može smatrati političkim pokojnikom. Picula je otišao u EP, ali sa znatno slabijim rezultatom nego na prošlim EU izborima. Milanović doista jest svojedobno kormilario Kukuriku koalicijom, ali nisu li baš pod njegovim kišobranom i u njegovoj eri i nastale nove, lijeve stranke poput primjerice Oraha i Laburista, koje su istini za volju naknadno nestale, ali on je bio iskra koja ih je potpalila.

Osim toga, je li Milanović uopće pravi ljevičar? On sam za sebe je u bezbroj navrata kazivao kako je liberal i političar centra. Oni nešto revnijeg pamćenja sjetit će se da je Milanović koketirao s desnicom, u tajnosti se sastajao s braniteljima, vrijeđao Srbe, Bosance, i zašto bi baš on sada trebao spašavati i ujedinjavati ljevicu, kada kao premijer uopće nije bio predstavnik ljevice? Dakle, Bernardićev plan o ujedinjenoj ljevici, već sad je na klimavim nogama, no Milanović je, po svemu sudeći, okupio tim i kreće u utrku pod svaku cijenu, a budući da kampanja itekako ima cijenu svjestan je da će mu trebati i finacije. U tom pogledu, koristiti bi mu moglo prijateljstvo s generalom Ivanom Čermakom, u čijem Croduxu posluje i Milanovićev prijatelj, bivši ministar obrane Ante Kotromanović koji je među prvima i zazivao Milanovićev povratak u političku arenu. No, kada o Milanovićevom povratku govorimo, valja podsjetiti da je on iz arene ispraćen kao čovjek koji je izgubio dvoje izbore, a uz to njegov mandat tresle su priče o nepotizmu, zapošljavanju rođaka po državnim tvrtkama i nacionalnim parkovima. Dugo se nacija bavila i poslovima njegova brata Kreše.

On sam iz politike je ispraćen s mirisom neugodne afere Madison. Podsjetimo, Mladen Hrgarek, vlasnik agencije Madison koja je sa SDP-om imala ugovor o PR uslugama, policiji i Uskoku potvrdio je da je nekadašnji premijer od njega tražio da njegovu prijatelju mjesečno na fiktivne ugovore isplaćuje 15 tisuća kuna. Jedna od ključnih osoba u agenciji, slučajno ili ne, bijaše nekadašnja Milanovićeva glasnogovornica Zinka Bardić, a Madison je sa SDP-om imao ugovor od 50 tisuća kuna mjesečno paušala, dok su se troškovi kampanja posebno plaćali, s tim da je od toga iznosa agencija mjesečno Milanovićevom prijatelju Igoru Kneževiću isplaćivala 15 tisuća kuna te se sumnjalo da se ovaj novac transferira bivšem premijeru za financiranje privatnih troškova. Milanović se privremenim odlaskom iz politike, iz te afere izvukao, te je ona gurnuta po tepih, a on sada s dobro uhodanim timom kampanju temelji na strpljenju i šutnji, a potom slijede i ozbiljni udarci na Grabar-Kitarović koju navodno ne može smisliti te joj u sučeljavanjima priprema pakao. Da se Milanović kani upustiti u novu političku avanturu pisao je svojevremeno i tjednik 7dnevno, tvrdeći kako Milanović u ovu avanturu ne ulazi sam već u suradnji s Antom Kotromanovićem, a osim nekadašnjeg ministra obrane, tu je i Marijo Bertina te Emil Tedeschi i general Čermak.

No, pitanje koje je prošlo ispod radara jest što će biti s njegovom konzultantskom tvrtkom, ako se on uhvati u koštac s politikom. Podsjetimo, Milanović je osnivač, ali i jedini direktor tvrtke EuroAlba Advisoy, a tvrtka je lani ostvarila oko 745.292 kune, rashodi su pak iznosili 115.407 kuna. nakon plaćenog poreza na dobit tvrtka je prikazala neto dobit od 552.953 kuna, u odnosu na lanjsku godinu, firma bilježi rast prihoda od oko 19 posto, neto dobit od 20 posto, no i rashode od 13 posto. Na inozemnom tržištu, firma bivšeg premijera uprihodila je oko 200 tisuća kuna, a za plaće i poreze te doprinose na plaće u prošloj je godini tvrtka iskeširala 56.698 kuna, a trošak neto plaća time je iznosio oko 40.010 kuna. Tvrtka je u dvije godine ostvarila preko dva milijuna kuna dobiti iz poslovanja. Ono što je zanimljo jest da je prosječna mjesečna plaća bivšeg premijera u 2018. godini iznosila 3334 kune neto, što je daleko ispod predsjedničke plaće, pa nije nemoguće da je baš to jedan od Milanovićevih motiva za kandidaturu.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.