fbpx

Je li Orešković demokratski izbor građana?

Autor: R.M.

Potestat je sustav u kojem lider upravlja nekom 'neovisnom' komunom, a doveden je iz stranog grada ili provincije

Nakon proglašenja tehnokratskog premijera brojni mediji su se raspisali o njegovoj karijeri i vezama, no nekako se u svemu zapostavilo pitanje društvenog poretka koji je došao s ovim promjenama.

Tehnokratski korporatizam pred vratima

Prvo i osnovno što svi spominju su tehnokracija i korporatizam. Tehnokracija je sustav vladavine profesionalaca i stručnjaka koji su na svoje pozicije instalirani putem izabranih političara, te na neki način predstavljaju indirektno-indirektnu demokraciju. Samim time mnogi navode kako to zapravo demokracija niti nije, a interesi krupnog kapitala gotovo uvijek penetriraju u taj tip vlasti, bilo kroz direktno lobiranje za vlastiti kadar, bilo kroz kasnije sukobe interesa.


Glavna boljka im je promatranje resora i problema isključivo kroz struku – bez menadžerskog, timskog, kulturalnog ili političkog načina sagledavanja situacije. U Europi smo ovu praksu vidjeli kroz talijanskog premijera Marija Montija, grčkog Lucasa Papademosa i češkog Jana Fischera, a sada je isti slučaj i u Hrvatskoj. Kada pak država postaje nalik firmi, a sustav krupnokapitalistički – onda se odvija i upliv u korporatističke sfere.

Vratio se Potestat, hrvatska srednjovjekovna praksa

Uz sve to, tu su i neki povijesni primjeri poredaka. Potestat ili podestat (lat. ‘vlast’) je sustav u kojem lider (u našem slučaju Tihomir Orešković) upravlja nekom ‘neovisnom’ komunom u Srednjem vijeku, a doveden je iz stranog grada ili provincije, godinu dana je plaćen za upravljanje jedinicom uprave kroz veliki honorar. Nije smio imati nikakve ranije poveznice s gradom, živio je u palači bez kontakta s lokalcima, te je na taj način izbjegavao sukobe interesa. Najčešće je dolazio iz plemićke obitelji ili strane interesne klike.

Reizbor je bio zabranjen, a sa sobom je dovodio i svitu sudaca, notara i ostalih pomoćnika. Potestati su kroz vrijem izrasli u ceh ‘profesionalnih upravljača’ (tehnokrata) dok je princip bio uvriježen i kod nas. Split i Trogir su tako voljeli dovoditi Talijane do je recimo i Zadranin Guido Matafari vodio Firenzu. Kasnije je sve preraslo u postavljanje vlastitih vladara u tuđe gradove i sustav je naišao na isti onaj problem zbog kojeg je i nastajao – formaciju ‘vlade u sjeni’.

Meritokracija, no bez jasno utvrđene zasluge

Jedan poredak se pak uvijek izdvaja kao vječito rješenje u krizi demokracija, totalitarizama ili anarhija. Riječ je o meritokraciji. To je oblik obnašanja vlasti unutar društvenog poretka u kojem odabrana vlast (bez obzira o kojem načinu izbora se radi) poslove u javnim službama i administraciji dodjeljuje na temelju zasluga čime vlastitim primjerom stvara i određeni trend u privatnom poslovanju. Meritokrati tako ne spadaju pod domenu lobija, nepotizma, klijentelizma, uhljebizma ili pak stranačkih vojski već bi moralno i etički trebali biti iznad tih plitkih polarizacija.




Današnji parcijalni primjeri su grad-država Singapur i Ekvador, odnosno njihovo Ministarstvo rada. Naravno, postoji i povelika oporba oko meritokracije. Jedni podcrtavaju ‘društveni Darvinizam’ kao prilično okrutan normativ u društvenim procesima. Tako se najčešće ističu i priliku dobivaju oni sa snažnije izraženim egom i ambicijom dok oni s objektivno većim zaslugama i mogućnostima bivaju potisnuti u ‘teoriji evolucije’ – bez obzira na objektivnost izbora priliku će uvijek prije dočekati kandidati iz razvijenih gradova nego bolje opcije iz ruralnih područja. Koji od ovih poredaka vlada u Hrvatskoj, vidjet ćemo već kroz mjesec dana.

Autor:R.M.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.