Dnevno

JAVNOST OVO MORA ZNATI: Tajnica Hrvatskog sabora ‘u kombinaciji’ s osobom osumnjičenom za teška kaznena djela

Autor: Irena Divković Milanović

U nastavku suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu u ponedjeljak, 4. veljače ove godine svjedočio je Robert Ježić koji je ponovio svoje već ranije iznesene tvrdnje. Opisivao je trenutke kad mu je Sanader početkom 2009. rekao da očekuje 10 milijuna eura od Mola i da vidi kako bi se to moglo realizirati.

Ježić je svjedočio kako mu je predao adresu svoje tvrtke Xenoplast, broj računa tvrtke i ime odgovorne osobe Stephana Hürlimann. Na tom ročištu Ježić je rekao i kako je “Relativno brzo nakon uplate Xenoplast dao kredit mojoj tvrtki Dioki holdingu od 4,5 milijuna franaka ili eura za dokapitalizaciju”. Ježić je i na ranijem ročištu svjedočio kako je 5 milijuna Molovog mita za Sanadera išlo preko Xenoplasta, a drugi dio da je išao preko Sanaderovog brata Vlade (Flavia) Sanadera, odnosno drugim kanalom preko Švicarske.

Također, Ježić je na zadnjem ročištu ponovio kako nije bilo nikakvog stvarnog posla između Xenoplasta i off shore kompanija koje su, prema njegovim tvrdnjama, doznačile mito za Sanadera, nego da se radilo samo o formalnom ugovoru. Zapravo, ciljao je reći fiktivnom ugovoru.

Jedan podatak vezan uz Ježićevu švicarsku tvrtku Xenoplast a koja je kasnije pripojena njegovom švicarskom Dioki Holdingu ostao je javnosti nepoznat sve do sada. Naime, radi se o podatku da su direktori Dioki Holding u švicarskom Zugu bili poslije spomenutog Stephana Hürlimann – Robert Ježić i dugogodišnja tajnica saborskog odbora za europske poslove Tatjana Briški. Xenoplast, koji je poslužio za isplatu mita za Sanadera, pripojen je dakle Ježićevoj tvrtki kojom su upravljali on i visokopozicionirana državna službenica.

Znakovito je kako o tome nikad nije bilo niti riječi u hrvatskim medijima premda se taj podatak mogao pronaći u forumima. Naime, neke upućene osobe povremeno bi ostavljale postove na forumima čudeći se toj situaciji.

Kada sam prije nekoliko godina počela istraživati ovu temu, naišla sam isprva na visoki zid šutnje. Naime, prvo sam uputila e-mail s pitanjima Tatjani Briški na koji ona nije odgovorila.

Briški je inače godinama obavljala važne tajničke poslove u Hrvatskom saboru u rasponu od tajnice SDP-ovcima poput Nevena Mimice i Daniela Mondekara do službene tajnice Odbora za europske poslove Hrvatskog sabora, ali bila je i članica raznih delegacija koje su predstavljale Hrvatski sabor poput tajnice Međuparlamentarne skupine prijateljstva Hrvatskog sabora.

Zbog optužnice u predmetu Mol – mito za Sanadera – Ježić je tijekom 2011. bio u istražnom zatvoru pa nije mogao obavljati funkciju direktora u svojoj švicarskoj tvrtki. Budući da je direktorica bila i Tatjana Briški, logično je da je ona vodila poslove i za Ježićevu tvrtku u Zugu te paralelno primala plaću visoke državne službenice u Saboru.

 

Prije nekoliko godina u e-mailu sam je pitala i za ta sporna zastupanja kao i za podatak da se u jednom hrvatskom dnevniku navodilo kako je Robert Ježić vlasnik stana u Ulici Krijesnice 4. Navela sam joj kako sam provjerom u zemljišnim knjigama utvrdila da je ona vlasnica tog stana, te da je isti preuzela od Roberta Ježića. Pitala sam ju je li primjereno (i legalno) da saborska tajnica ima netransparentne (imovinske i druge) odnošaje s osobom osumnjičenom za teška kaznena djela. Na taj upit nije stigao isprva nikakav odgovor.

Potom sam e-mail s pitanjima vezanim uz ovu problematiku uputila svim nadležnim u tadašnji saziv Hrvatskog sabora uključujući i dopis tadašnjem saborskom predsjedniku Josipu Leku. Od njega sam dobila odgovor da je upit proslijeđen tajniku Hrvatskog sabora Slavenu Hojskom. Ipak, nakon dopisa upućenog na brojne saborske adrese uspjela sam ishoditi odgovor od Ježićeve direktorice, ujedno saborske tajnice, Tatjane Briški.

Bilo je to u ljeto 2014. i odgovorne u Saboru sam pitala je li primjereno da visokorangirana tajnica Hrvatskog sabora za međunarodne odnose u periodu od 2010.-2011. ima tijesne privatne i poslovne odnose s Robertom Ježićem, ključnim svjedokom optužnice protiv Sanadera i osobom koja je bila tijesno involvirana preko švicarske tvrtke u slučaj mita za Sanadera. Pitala sam ih i za primjerenost da ista osoba ima i nekretninske transakcije s Ježićem koje rezultiraju uknjižbom stana u zagrebačkim Krijesnicama.

Nadležne u tom sazivu Sabora pitala sam i “Je li primjereno (i legalno) da saborska tajnica ima netransparentne (imovinske i druge) odnose s osobom osumnjičenom za teška kaznena djela?”. Nitko od osoba kojima su uputila dopis u svezi s tom problematikom nije imao osobnu potrebu prokomentirati tu paradoksalnu situaciju. Tako se nisu oglasili niti iz jednog saborskog kluba, niti iz Odbora za europske poslove niti razni razvikani saborski zastupnici kojima sam se obratila.

Upit je među ostalim imao i sljedeći dio:

“Kako komentirate da je T. Briški prema podacima iz švicarskog trgovačkog registra bila i formalna zastupnica Dioki Holdinga (od prosinca 2010. do rujna 2011.) Roberta Ježića. Podsjećam: “krunskog svjedoka u procesu protiv Ive Sanadera, Roberta Ježića, sudac Ivan Turudić upitao je gdje su novci. – Na računu Dioki Holdinga, tvrtke koja je u mojem 100-postotnom vlasništvu”, odnosno tvrtke koja je prema svjedočenju Andreja Dojkića doznačila 100.000 dolara a navodno i financirala kupnje luksuznih nekretnina u SAD-u u kojem su boravili P. Sanader i njezin tadašnji dečko A. Dojkić?”.

Nitko od nadležnih u Hrvatskom Saboru u ljeto 2014. nije želio dati odgovor ni na pitanje: “Kakvu bi reakciju na ove informacije mogli imati u sjedištu EU budući da je EU administracija osobito senzibilizirana za slučajeve očite sprege s politički kompromitiranim i koruptivnim poduzetnicima osoba iz parlamentarnih tijela država članica EU?”

Isti e-mail upućen je i na znanje glavnoj akterici ove priče, bivšoj Ježićevoj direktorici u Švicarskoj.

Očito ju je pitanje: “Može li se ogluha Tatjane Briški na moj upit, potkrijepljen dokazima, o imovinskim spregama s R. Ježićem komentirati kao dokaz njezina uvjerenja kako joj je pozicija u Saboru neupitna te da i ona, kao i brojne druge persone na visokim pozicijama, uživa nedodirljivost?”, potaknulo na javljanje. Naime, prvi e-mail Briški je, kao što sam navela, posve ignorirala. No, tada sam zaprimila energičan i prijeteći odgovor saborske tajnice i Ježićeve poslovne partnerice.

“Kao državna službenica u Hrvatskom saboru svih petnaest godina postupam u skladu sa Zakonom o državnim službenicima. Također, budući da ne razumijem na kakvu se ogluhu pozivate, vaš predmetni upit u smislu Etičkog kodeksa državnih službenika smatram uznemiravanjem s ciljem povrede dostojanstva službenika, o čemu sam obavijestila sve članove Odbora.”.

Tada sam poslala i zaseban e-mail SDP-ovom Danielu Mondekaru koji je tada bio predsjednik Saborskog odbora dok je Briški bila tajnica. Naime, njih dvoje su u to vrijeme vodili jednodnevne edukaciju pod nazivom: “Regulativa Europske unije i njezin utjecaj na projekte financirane iz EU fondova” – link. Mondekar je bio najavljen kao “konzultant i predavač Učilišta EU PROJEKTI” a Tatjana Briški kao “stručnjakinja za pravo Europske unije i predavačica Učilišta EU PROJEKTI” te kao “dugogodišnja državna službenica, uključena u proces europske integracije od samih početaka 2001.”

Mondekar se nije želio oglasiti na sporna pitanja vezana uz istodobnu funkciju jedne visoke saborske službenice u privatnoj tvrtki osobe koja je sudjelovala u spornom transferiranju Molovog novca prema Sanaderu, kako se tvrdi u optužnici.

Na kraju, 10. rujna 2014., moja potraga da utvrdim činjenice i “istjeram na čistac” ovaj slučaj, urodila je barem formalnim plodom. Iz Sabora je pristigao odgovor s potpisom tajnika Hrvatskog Sabora Slavena Hojskog. On je odgovorio sljedeće:

“Vezano na Vaš upit o državnoj službenici Tatjani Briški, sukladno svojim ovlastima proveo sam postupak utvrđivanja okolnosti koje su relevantne s obzirom na odredbe Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 107/07., 27/08., 34/11. – Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru, 49/11., 150/11., 34/12. i 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13. i 38/13., u daljnjem tekstu: Zakon). U provedenom postupku utvrđeno je sljedeće:

– Imenovana je u razdoblju od 31. prosinca 2010. do 8. rujna 2011. u Trgovačkom registru kantona Zug u Švicarskoj bila upisana kao članica Upravnog vijeća trgovačkog društva Dioki Holding AG.

– U navedenom razdoblju u Hrvatskom saboru službenica je bila raspoređena na radno mjesto savjetnice u Uredu potpredsjednika Hrvatskoga sabora.

– Sukladno članku 35. Zakona državni službenik ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trgovačkog društva, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor. Također, u okviru obavljanja službenih dužnosti, državni službenik ne smije provoditi nadzor nad trgovačkim društvom ili drugom pravnom osobom u čijem radu sudjeluje.

– S obzirom na to da Hrvatski sabor ne provodi nadzor nad radom navedenog trgovačkog društva, niti je službenica u okviru obavljanja svojih službenih dužnosti provodila nadzor nad imenovanim društvom, članstvo službenice u Upravnom vijeću trgovačkog društva Dioki Holding AG ne predstavlja povredu odredbi Zakona.

– Što se tiče dijela Vašeg upita vezano na privatnu imovinu i privatne odnose službenice, kao čelnik Stručne službe Hrvatskoga sabora, nisam ovlašten utvrđivati navedene okolnosti. Iz samog upita ne proizlazi postojanje okolnosti koje bi mogle ukazivati na povredu odredbi Etičkog kodeksa državnih službenika (Narodne novine, br. 40/11 i 13/12) i s tim u vezi potrebu prijavljivanja službenice povjereniku za etiku”, glasio je odgovor tajnika Sabora Slavena Hojskog.

Dakle, sve je, prema njegovim riječima, bilo u skladu sa zakonom, a tajnica koja je istodobno radila i za Sabor i za Ježića, s njim ulazila i u privatne, financijske i nekretninske odnose, nije čak bila ni kandidatkinjom za Povjerenstvo za etiku Hrvatskog sabora.

Nakon primljenog odgovora bila sam neugodno iznenađena spoznajom kako u Hrvatskoj zapravo stvari stoje i shvatila podlogu iz koje je saborska tajnica Tatjana Briški crpila svoju aroganciju u prijeteći ton. Ipak, slušajući Ježićevo iskazivanje na ročištu u slučaju Mol – mito za Sanadera – shvatila sam kako javnost ima pravo znati i za ovaj, dosad nerasvijetljeni aspekt, Ježićeve sprege sa saborskom tajnicom.

I da ima pravo saznati i podatak da je sve to bilo lege artis, barem tako tvrdi tajnik Sabora Slaven Hojski.

Tako o ovom paradoksu ostaje svjedočiti samo podatak u zemljišnim knjigama u kojem stoji:

“Temeljem sporazuma radi vraćanja prava vlasništva prijenosom na osiguranoj stvari od 14. studenoga 2012. godine uknjižuje se pravo vlasništva za korist Tatjane Briški”. Tako je u imovinski karton tajnice sabora uknjižen bivši luksuzni stan Roberta Ježića od preko 95 metara kvadratnih u novogradnji i na prestižnoj adresi. U zemljišnim knjigama o tom odnosu ostao je svjedočiti i podatak o tome kad je taj odnos koji je završio uknjižbom u korist Tatjane Briški začet.

“Na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama od 26. srpnja 2002. solemniziranog po javnom bilježniku Željki Moslavac iz Zagreba pod br. OU-1110/02 zabilježuje se da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine sukladno čl. 274 st. 5 Ovršnog zakona, s imena i vlasništva Tatjane Briški.

Dakle, kontroverzni poduzetnik, glavni svjedok polovice mita za Sanadera i saborska tajnica bili su u dugogodišnjem imovinskom odnosu prije nego je istoj povjerio upravljanje tvrtkom u Zugu dok je on provodio dane u Remetincu.

Na kraju, još jednom podvucimo, važno je da je to sve bilo legalno jer hrvatski zakon nije ni predvidio mogućnost da bi visoki državni službenici mogli biti zastupnici inozemnih kompanija u poreznim rajevima. Tako da ovaj slučaj otvara legalna vrata da svi državni službenici pohrle zastupati inozemne kompanije.

Ukoliko budu imali sreće da pronađu nekoga kome će biti istodobno i zastupnici tvrtke, ali i preuzimatelji njihovih nekretnina. Kao što je to pošlo za rukom Tatjani Briški u odnosu na tajkuna Roberta Ježića.

Autor:Irena Divković Milanović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.