Dnevno.hr

Imamo dokaz! Hrvatska postala poput Sirije i Sjeverne Koreje, Njemačka štiti političke azilante iz Hrvatske!

Autor: Marin Vlahović

Početkom devedesetih, a pogotovo u razdoblju prije međunarodnog priznanja, Hrvatska je uživala veliku političku podršku Savezne Republike Njemačke.

Od velikog prijateljstva do zaštite svjedoka i političkih azilanata

U to vrijeme, političari obje zemlje, držali su govore o tradicionalnom, povijesnom prijateljstvu i stoljetnim vezama između Nijemaca i Hrvata. Danas, nitko ozbiljan više ne spominje Njemačku u kontekstu prijateljstva prema Hrvatskoj, ali o pravim razlozima političke i gospodarske degradacije odnosa, i dalje se šuti. Naime, javnost nikada nije bila upoznata s činjenicom, da je Savezna Republika Njemačka, krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, postala utočište za političke disidente i svjedoke ratnih zločina. Prije otprilike mjesec dana, objavili smo priču o Zdenku Ropcu, svjedoku mračnih zločina, koje su na širem području Gospića 1991, počinili tobože ekstremni domoljubi. Iako u svakom ratu stradavaju nevini ljudi, scenarij koji se dogodio u Gospiću, ipak je specifičan slučaj, jer na tom području, vojnici koji su nosili uniforme Hrvatske vojske, nisu poubijali isključivo Srbe, nego i brojne Hrvate, pa i neke zaslužne hrvatske branitelje. U tom ludilu, bilo je sistema. Leševi poubijanih civila, nisu se niti skrivali, već su samo istovareni na crti razdvajanja, kako bi se omogućilo četnicima i takozvanoj JNA, da o pokolju izvijesti sve svjetske medije, uključujući i glasoviti New York Times.

„Slučaj Gospić“, scenarij koji je ukrao Hrvatskoj budućnost

Krajem 1991 i početkom 1992, Hrvatska je imala prvu priliku da razriješi misterij „slučaja Gospić“, ali predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, od samog početka, okružen ljudima sumnjivih biografija, nije mogao niti provesti smjenu odgovornih, a kamoli stvoriti uvjete za procesuiranje krivaca. Svjedoci Milan Levar, Zdenko Bando, Tomislav Orešković, Zdenko Ropac, i neki drugi pojedinci, koji su se kasnije iz straha povukli i mijenjali iskaze, hrabro su istupali u javnosti i tražili od države da kazni počinitelje i njihove nalogodavce. Ta hrabrost, kažnjena je uništavanjem imovine, razbijanjem obitelji, fizičkim napadima, policijskom progonom, i na kraju, kao u slučaju Milana Levara, i samom likvidacijom, pred očima cijelog svijeta. 1998, postali su svjedoci i Haškog Tribunala, ali nitko, tko u sebi ima trunke morala, ne može ih optužiti za izdaju. Punih sedam godina, vodili su borbu za istinom u Hrvatskoj, i platili visoku cijenu, goru od svake robije. Trpjele su i njihove obitelji, djeca koju su vršnjaci maltretirali u školi, jer su im očevi navodno izdali Domovinu. Nakon što su postali svjesni da neće ostati živi, napustili su Hrvatsku, a zaštitila ih je Savezna Republika Njemačka. Kasnije su se vraćali u Hrvatsku, nadajući se svaki puta, kako je konačno došlo vrijeme da se sazna puna istina. Tomislav Orešković, bivši policijski inspektor iz Gospića,  i danas živi u Njemačkoj, pod punom zaštitom njemačke tajne službe (BND) i policije. Postavlja se pitanje, kako je moguće da jedna država članica Europske Unije, mora pružati zaštitu građaninu druge države istog političkog saveza, kao da se radi o prebjegu iz Sjeverne Koreje, ili ratom zahvaćenih arapskih zemalja? Nažalost, Tomislav Orešković nije jedini politički azilant iz Hrvatske. S druge strane, ako su osobe poput Tomislava Oreškovića, Zdenka Bande, Milana Levara i nedavno preminulog Zdenka Ropca, bile nepodobne i životno ugrožene tokom devedesetih, tko ih ugrožava sada, više od dvadeset godina kasnije?


HDP, Zdravka Bušić i Kolinda Grabar Kitarović

Odgovori na ova pitanja, otkrivaju i svu dubinu problematike šireg pojma lustracije. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, odlikovala je Nikolu Štedula kao istaknutog antikomunistu. Na Štedulovoj listi HDP-a za Hrvatski Sabor, na visokom drugom mjestu, odmah iza Štedula, svojedobno se našao i Tihomir Orešković, pravomoćno osuđeni organizator zločina u Gospiću. Taj čovjek, odavno je slobodan, a kako je izdržavao zatvorsku kaznu, ponajbolje dočarava presuda bivšoj upravi Lepoglave, koja je Oreškoviću omogućila, da dio kazne odradi kao bolovanje. Normalno, imao je i razne druge pogodnosti.

Njegova kćer, obavlja dužnost voditeljice ureda za dijasporu. O tome smo pisali u jednom od ranijih tekstova.

Otkrivamo šokantne informacije! Kći ubojice Hrvata vodi ured za dijasporu?!

Za bolje razumijevanje priče o Tihomiru Oreškoviću, moramo se vratiti u dane kada je bio emigrant, prvo u Njemačkoj, i kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama. Njemačku je napustio, nakon što su se zaredala ubojstva hrvatskih političkih emigranata. O tom razdoblju njegovog djelovanja, pisati ćemo u budućim tekstovima, no ono što je posebno zanimljivo, njegova je veza s Zdravkom Bušić, državnom tajnicom u Ministarstvu vanjskih poslova. Gospođi Bušić, poslali smo službeni upit, u kojem je lijepo molimo, da nam razjasni svoj prijašnji, i sadašnji odnos s Tihomirom Oreškovićem. Prema našim saznanjima, upravo je Zdravka Bušić preporučila Tihomira Oreškovića za dužnost tajnika Kriznog štaba u Gospiću. Postoje jasne poveznice i preko HDP-a i drugih emigrantskih organizacija čije su djelovanje, u dobroj mjeri,  usmjeravale jugoslavenske tajne službe, SDS i KOS. Zdravka Bušić, ima vrlo dobar odnos s predsjednicom Republike Hrvatske, Kolindom Grabar Kitarović, koja je napravila veliki zaokret u vanjskoj politici. Iako su je na početku mandata neki smatrali eksponentom američkih interesa, danas je predsjednica, bliža Kremlju, nego Washingtonu. Istu političku tendenciju, imaju i krugovi koje kolokvijalno možemo označiti terminom „udbo-desnice“. Posljedica tih odnosa je i debakl s kupnjom F-16 aviona.

U međuvremenu istrage traju, a njemački istražitelji, polako i strpljivo odmotavaju zamršeno klupko koje su zamrsili lažni domoljubi, odnosno udbaški agenti, likvidatori i provokatori. Što se tiče lustracije, tu se ne radi samo o borbi sa simbolima, političkim i kulturnim naslijeđem socijalizma, nego obračunu s moćnim kadrovima i mrežama, čiji istaknuti pojedinci, kriju pravu istinu o svojoj prošlosti. Ovom prilikom, prvi puta, ekskluzivno objavljujemo putovnicu pokojnog Zdenka Ropca, koja dokazuje da je taj svjedok stvarno imao političku i sigurnosnu zaštitu Savezne Republike Njemačke. Ovakve putovnice za političke azilante, posjeduju i drugi svjedoci te disidenti, koji su radi opravdanog straha za život, napustili Hrvatsku. Među njima ima bivših policajaca, specijalaca, pripadnika tajnih službi, ali i običnih građana koji su se previše približili istini, ili došli u posjed određenih materijalnih dokaza. Politički azil se Hrvatima ne odobrava temeljem iskaza, nego radi materijalnih dokaza. Ropac je Nijemcima predao materijale, među kojima ima zastrašujućih audio i video zapisa. Ti dokazi, mogli bi ozbiljno kompromitirati neke ljude u Hrvatskoj, ali i dovesti do nezamislivih promjena na političkoj sceni. Stvari se polako završavaju i idu prema nekom svom kraju. Hrvatska u raljama kontaminiranih struktura, nije u ničijem interesu. Dolazi vrijeme velikog čišćenja. Ako želimo da Hrvatska opstane i krene prema boljoj budućnosti, neki će ljudi, u državi i društvu, jednostavno morati zauvijek napustiti svoje položaje.

Dnevno.hr

Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.