Hrvatske institucije ne žele ‘zagrabiti’ iz nepresušnog vrela volontera

Još jedna apsurdna situacija u Hrvatskoj. Iako imamo volontere koji bi potpuno besplatno htjeli pomagati u ustanovama poput bolnica, one za njima uopće ne pokazuju potrebu. S druge strane, medicinsko osoblje moglo bi dobiti besplatnu pomoć i tako pacijentima olakšati boravak u bolnici.

Iako Hrvatska trenutno ima preko 333.000 nezaposlenih, a veliki broj zaposlenih prima minimalac, Hrvati ipak sve više pokazuju interes za neplaćeni društveni rad. U svijetu je volontiranje znatno popularnije nego kod nas, no slika Hrvatske danas i otprije pet godina se značajno promijenila. Domovi za nezbrinutu djecu, za djecu s posebnim potrebama, za starije i nemoćne potpuno su ispunili potrebu za volonterima. Međutim, postoji drugi problem. U Hrvatskoj trenutno ima više volontera nego ustanova koje traže njihovu pomoć, a zapravo je trebaju.

Dok je u SAD-u i ostalim razvijenim zemljama svijeta uobičajena praksa da bolnice i zdravstvene ustanove primaju volontere, kod nas je situacija obrnuta. Unatoč tome što naše bolnice imaju premalo osoblja koje je ponekad rastegnuto na sto strana, bolnice nisu iskazale potrebu za uključivanjem volontera u svoj rad.

– Iako nemamo konkretne podatke o tome koliko u Hrvatskoj ima volontera, znamo da ih primjerice u Zagrebu ima preko 7500, od čega je čak 80 posto žena. Zanimljivo je da nam se javlja sve više volontera, a premalo organizacija i ustanove koje iskazuju potrebu za njima – rekla je nam je Višnja Pavlović, koordinatorica zagrebačkog volonterskog centra.

Osim zdravstvenih ustanova, pomoć volontera mogle bi tražiti i turističke zajednice, gradske uprave, županije kao i razna ministarstva.

Sat vremena dnevno za djecu koja nemaju nikoga

– Oni koji uglavnom traže volontere su upravo dječji domovi pa domovi za umirovljenike i pomoć volontera im puno znači. Starije osobe tako dobiju nekoga tko će ih izvesti u šetnju, družiti se s njima, organizirati kreativne radionice i upotpuniti njihov dan, a isto je i sa domovima za djecu – rekla je Pavlović.

Najvećim dijelom, u domovima za djecu volontiraju mlade studentice koje ovim nesebičnim činom žele djeci uljepšati boravak u ionako teškim uvjetima. U razgovoru za Dnevno, studentica Jelena koja već godinu dana volontira u Domu za djecu u Nazorovoj ispričala nam je svoje iskustvo.

– U ovih godinu dana sam brinula o dvoje djece, odnosno beba. Naime, postoje tri grupe: bebe do godine dana, zatim djeca od godine do četiri, te od četiri do 14. Ja sam brinula o jednogodišnjoj djevojčici koja je otišla kasnije u udomiteljsku obitelj i sad brinem o 14-mjesečnoj djevojčici. Odlazim minimalno dva puta tjedno po sat vremena i to me ispunjava. Dođem tamo i potpuno zaboravim na sve. Prekrasno iskustvo, a iako su to mala djeca vjerujem da osjete ljubav i pažnju koju im pružamo. Kasnije, kad djeca malo odrastu možemo ih izvesti i u kino, ZOO ili čak mogu doći kod nas doma i prespavati, no za to je potrebno duže vremena biti volonter – ispričala je Jelena.

Taj program volontiranja u dječjim domovima naziva se ‘velika sestra’, odnosno ‘veliki brat’, a ubrzo se nakon Jelene volontiranjem počela baviti i njezina sestra.

– Iako imam dosta obaveza na fakultetu, ako se čovjek dobro organizira sve se može. Mislim da se sat vremena u danu može naći za pomoć djeci koja nemaju nikoga – rekla je Jelena.

I dok su domovi za djecu te za umirovljenike u gradovima uglavnom popunjeni volonterima koji se trude stanovnicima domova uljepšati dane i pomoći im, još uvijek su zapostavljena ruralna područja. U njima pak ima dosta starijih građana koji su sami i nemaju nikoga da bi o njima brinuo. Upravo zato Hrvatska mreža volonterskih centara provodi projekt Europske Unije za pomoć područjima od posebne državne skrbi.

Mrsićev program zapošljavanja nije volontiranje!

– Taj projekt će trajati 18 mjeseci, a mi ćemo za to vrijeme educirati ustanove o načinu uključivanja volontera u svoj rad. Primjerice, volonteri će provoditi vrijeme s umirovljenicima koji žive sami, odlazit će im po namirnice, voditi ih doktoru i činiti sve kako bi im olakšali život. Imamo dosta volontera i važno je da oni dobiju mogućnost da nekome pomognu – objašnjava Pavlović.

Za kraj je napomenula kako još uvijek ima i onih koji volontiranje potpuno pogrešno shvaćaju.

– Ljudi nas zovu pa pitaju što mogu dobiti ako volontiraju, što razumijem jer svakome treba novac. Međutim, volonterstvo je nešto što se radi bez ikakvih očekivanja materijalne dobiti, to se mora raditi iz srca – rekla je Pavlović.

Dodaje kako je pogrešno što su mnogi mjere zapošljavanja ministra Mrsića nazvali volontiranjem jer tako zaposleni ipak dobivaju 1600 kuna i to nema veze s volontiranjem.

No, ono što volonteri svakako mogu dobiti je osjećaj ispunjenosti jer su nekome nesebično pomogli. Osmjeh kojeg izazovu kod ostavljenog djeteta ili nemoćne starice nešto je što se na kraju krajeva ni ne može platiti novcem.