Hrvata će 2031. biti četiri milijuna, ali ne u Hrvatskoj: Godišnji prirodni pad populacije vodi nas u siguran nestanak

Mirnoća i šutnja iz pozicijskih upravljačkih političkih i pojedinih granskih i predmetno dodirnih stručno-znanstvenih područja o demografskoj problematici postale su u Hrvatskoj trajnost, pa čak i vrijednosna sustavnost, koje se prekidaju samo u predizbornim vremenima kao dokaz razumijevanja, ozbiljnosti, odgovornosti, naklonjenosti, pa čak i spoznaje o problematici prekrivenoj dugim vremenskim intervalima odmakom od važnosti.

Znanstvene demografske najave u formi utemeljenih projekcija i zakonitosti znatno prije recentnih zbivanja potvrđenih popisom i najnovijom službenom demografskom statistikom malo su značile granskim srodnicima u njihovim tumačenjima uzročno-posljedičnih relacija stanovništva, gospodarstva, razvoja, sigurnosti, uređenosti i buduće izvjesnosti.

Malo ili gotovo ništa u njihovoj uvjerenosti u osobnu važnost ili gransku stručnu posebnost kojoj pripadaju pa se upravo u predizbornim vremenima nužno oglasiti i po mogućnosti ključni problem današnje i sutrašnje Hrvatske i Europe svesti na jednosmjernu ovisnost ili pojednostavljeni obrazac uvjetovanja i rješavanja.

Milanović o navijačima u Grčkoj: ‘Mogli su to riješiti za tjedan dana, ovo je perverzija’

Pritom je potrebno javno pokazati kako je dosadašnja znanstvena zabrinutost plod nerazumijevanja jednostavne ovisnosti demografskih odnosa i procesa o samo jednoj uvjetovanosti.

Uvijek isto, uvijek ublažavanje postupanja trenutnih izvršitelja s razumijevanjem njihova dosadašnjeg postupanja i uvijek oslikavanja i razlaganja po anacionalnom modelu praktički svih demografskih negativnosti koje su svom silinom zahvatile Hrvatsku.

Utopijska vjerovanja

Prevladavajuća važnost samo jednog granskog područja postala je u takvim okolnostima osnova oslikavanja, a rješenja koja se nude ubrajaju se u red utopijskih vjerovanja u zakonitosti po kojima današnja društvena vrednovanja programiraju interes, materijalizam, kontrolu podvedenu pod društvenu otvorenost, prostornu slobodu privlačenja i općenito pod političku dominaciju nad znanstvenom logikom i spoznajom.

Tradicijske civilizacijske su vrijednosti pritom svedene na društvenu i političku nazadnost, a ljudska populacija na gransku nužnost u interesnoj i profitnoj funkciji. Postaviti pitanje hoće li Hrvata biti 4 milijuna do popisa stanovništva 2031. godine jasno pokazuje spoznajnu razinu i ukupnu upućenost u strateške nacionalne interese i potrebe, a naročito je potvrđuje korištena terminologija “pojava negativnog prirodnog priraštaja”. Negativan prirodni priraštaj? Priraštaj pa negativan istog je ranga promišljanja kao i konstatacija o prirodnoj depopulaciji kao da je riječ o zatvorenim društvima bez preseljavanja.

“Hoće li Hrvata u 2031. biti 4 milijuna i može li poduzetništvo vratiti ljude? I zašto je bitan pad doseljenika iz BiH?

Dobro je poznato da u Hrvatskoj više ljudi umire nego što se rađa. Pojava negativnog prirodnog priraštaja povremeno izaziva valove moralne i političke panike. Njihova je opravdanost upitna. Gospodarski napredak i promjene kao što su bolje obrazovanje, veće osobne slobode i veća participacija žena na tržištu rada najveći dio toga trenda čine neizbježnim.

Pri tome možemo ignorirati kratkotrajne i snažne padove neto priraštaja kao što su bili oni izazvani viškom mortaliteta u vrijeme vrhunaca valova covida početkom 2021. i 2022. (kao i izraziti rast koji je nastao u fazi post-covid “hvatanja” ranijeg trenda): oni ne utječu na širu sliku. U široj slici, odnosno u dugom roku, izgleda da se negativan neto prirodni priraštaj sada normalizira na razini prosjeka od oko 1700 na mjesec (ili oko 20.000 na godinu), što je za oko 500 osoba više (tj., s obzirom da je riječ o negativnom priraštaju, za oko 500 osoba manje) nego u prošlome desetljeću.”

Dugoročni razvoj

“Kada se ništa drugo ne bi promijenilo, to bi značilo da Hrvatska u jednome desetljeću može izgubiti i 200.000 ljudi.

Stoga se u političkoj utakmici nameću druge teme, jer se političari prvenstveno nadmeću za kontrolu nad javnim resursima (borbe za preraspodjelu moći i javnog novca) robujući svojem profesionalnom backgroundu.

Ne bave se maksimalizacijom dugoročnog razvoja zemlje, jer o gospodarskom razvoju malo znaju. S druge strane, šira javnost – glasači – također (u prosjeku) nisu osvijestili središnju ulogu poduzetništva u socio-ekonomskom rastu. U takvom prevladavajućem ambijentu vlada psihološka podvojenost: s jedne strane raste moralno-političko histeriziranje jer, navodno, ‘nestajemo’, a s druge strane se zagovaraju mjere i intervencije koje u najboljem slučaju ne mogu ništa doprinijeti.

Novonastala pozitivna strana migracijskoga salda nije dakle nastala zbog većih promjena na strani iseljavanja, nego uglavnom zbog promjena na strani doseljavanja gdje se pojavljuje nekoliko povijesno novih ishodišta imigracije. Iz DZS-ovog agregata ‘ostale europske zemlje’ isključio sam zemlje bivše Jugoslavije osim Kosova koje više nemaju odlučujući utjecaj na hrvatski migracijski saldo (jer su i same ostale bez dobrog dijela mobilnog stanovništva, a Slovenija je naravno također isključena jer je razvijenija i nije izvor doseljavanja).

Milanović je Plenkovića stjerao u kut. HDZ-ovci negoduju: Premijer je tu temu gurao pod tepih

Odgovor na to pitanje nije jednostavan. U nastavku ću raspravljati o dva bitna ekonomska čimbenika koji utječu na ukupne migracije i njihove strukturne karakteristike, a koja se mogu svesti na zajednički nazivnik: gospodarski rast ili, točnije, poduzetništvo koje pokreće rast.

To je proces koji otvara radna mjesta, zapošljava; tu nastaju nove ideje i energije koje vuku naprijed kroz preuzimanje ponekad teško shvatljivih rizika, a koje se transformiraju u poslove za ljude. Nije slučajno da se pozitivan migracijski saldo nakon 14 godina pojavio upravo u godini kada su hrvatski poduzetnici (oni koji dostavljaju godišnja financijska izvješća) prema podacima FINA-e povećali broj zaposlenih na bazi ekvivalentnih sati rada za 3 %, što je veoma visoko u međunarodnim okvirima.

Ono što nedostaje je fundamentalno razumijevanje činjenice da je gospodarska aktivnost odnosno poduzetništvo u konačnici jedina sila koja može vratiti ljude.” (Slobodna Dalmacija, 7. listopada 2023.).

Mijenjanje života

Svođenje demografske složenosti na terminološku misaonu odsutnost i imaginaciju budućnosti dobro je došlo u ovim predizbornim vremenima utakmicama za ostanak na vlasti i dohvatu vladanja, no pripisivanje posebno složenih odnosa stanovništva u društvenom i prostornom okruženju samo jednom granskom području i u njemu samo jednoj aktivnosti, dodatno potvrđuje sklonost spoznajnoj uskoći i odmicanje od kompleksa složenih čimbenika u društvu i naročito u prostoru.

Složeni se prostorni faktori u pravilu uvijek podčinjavaju, i to naročito u migracijama koje su u osnovi primarno prostorni proces ili “primarno su prostorna promjena mjesta stanovanja, prebivanja, života, rada, egzistiranja i slično, nakon kojeg se u novim uvjetima mijenjaju načini života u društvenoj, gospodarskoj i inoj nadgradnji s novim društvenim i radnim okruženjem.

Uzročno-posljedične uvjetovanosti i usmjerenosti prije, tijekom i nakon migracijskih pokreta nužno mijenjaju obje životne i radne i sredine, dok se prevladavajuće atribucije iseljenika-doseljenika u osnovi mogu svesti na složenost, tešku prilagodljivost, novu izazovnost i ljudsku migracijsku stradalničku posljedičnost ili u idealističku povezanost novih-starih vrijednosti napuštenih društava i prostora i novoprihvaćenih.

Plenković pokušava prikriti sramotu: ‘Slovenske kontrole na granici nemaju veze s Hrvatskom’

Svi migracijski pokreti nezavisno od uzroka nose u ljudima žal, nadu i posebno vjerovanje u novi životni uzlet i vječni san o povratku jednog dana u zemlju njihove mladosti, njihovih predaka i idealističkih vrijednosti koje bi željeli podići s novim životnim iskustvom iz novih sredina. Posebno su iseljenički idealizam, prilagodba novim sredinama i povratnički san u zemlju koju su morali napustiti izraženi u hrvatskoj iseljeničkoj populaciji poput povijesnog usuda”.

Dosegnuta razina međupopisne depopulacije više od 400.000 osoba, približavanje prosječne starosti ukupne hrvatske populacije blizu 50 godina, nastavak iseljavanja 2022. gotovo do maksimuma 2017., podizanje prirodnog pada stanovništva iznad 20.000 osoba, pritisak migracijskih valova prema Europi, hrvatske prostorne prigranične, brdsko-planinske, otočne i ravničarske praznine, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola prosječno godišnje iznad 5000 i slični procesi otvaraju zabrinutost kod svakog racionalnog i jasno najavljuju nastavak.

Migracijski valovi

Racionalnost se ne postiže naslućivanjem, anacionalnim odmakom, usputnim pogledom prema drugim granskim područjima, osobnim doživljajima stvarnosti, političkim naklonom i sličnim voljnostima, već primarno širinom spoznaje i mjerljivošću parametara, trendova, projekcija i korelacija.

1. Hrvata će zasigurno biti više od 4 milijuna, ali ne u Hrvatskoj.

2. Pad iseljenika iz BiH bitan je za uređenost, sigurnost i razvijenost Bosne i Hercegovine.

3. Pojava negativnog prirodnog priraštaja ne izaziva povremeno valove moralne i političke panike jer takvog ni nema, ali godišnji prirodni pad hrvatske domicilne populacije iznad 20.000 osoba izaziva zabrinutost za hrvatsku budućnost kod svake razumne osobe s vrijednosnim sustavom.

4. Negativni demografski procesi nisu neizbježni.

5. Covid i post-covid razdoblje nije prevladavajuće za visinu smrtnosti u Hrvatskoj, već je to prosječna starost ukupne hrvatske domicilne populacije uvjetovana prirodnim padom i iseljavanjem.

6. Prirodni pad stanovništva se ne normalizira, nego pojačava i on je u desetljeću 2011. – 2020. gotovo za 40 % veći nego u prethodnom, a početkom ovog desetljeća gotovo 50 % veći nego u prethodnom.

Plenković ima povjerenja samo u ova dva čovjeka: U tim za izbornu pobjedu pušta samo bliske prijatelje

7. Političari u pravilu malo znaju o gospodarskom razvoju, kao i sveprisutni analitičari o demografskom.

8. Moralno-političko histeriziranje obilježje je anacionalnih pregalaca, a Hrvatska se demografski prazni i nestaje velikom silinom s počecima zamjene stanovništva.

9. Pojava pozitivnog migracijskog salda vanjskih preseljavanja nije povijesni pomak, već posljedica potpunog javnog, političkog i stručnog izvandemografskog zanemarivanja demografskih negativnosti.

10. Poduzetništvo nije jedina sila koja može vratiti ljude, jer da je, nikad ne bi ni otišli takvim intenzitetom iz Hrvatske prirodnim putem i iseljavanjem, a pogotovo ne iz Njemačke.

11. Hrvatskoj su potrebni razum, spoznaja, politička volja i funkcionalno uključivanje hrvatskog iseljeništva u hrvatski investicijski i poduzetnički sustav.