fbpx

Hrvat Jozo Dragan ukrao ruski klirinški dug vrijedan 400 milijuna dolara pa ugostio Putina u Sloveniji

Autor: Irena Divković Milanović

Sa sumnjivim bogatstvom postao je suvlasnik zadarskog SAS-a preko tvrtke iz Lichtensteina te slovenskog Rika a kad je 2007. želio kupiti hrvatska brodogradilišta prvo je izvijestio Mesića

Ne pitajte me za prvi milijun – u toj rečenici sažetak je situacije brojnih novopečenih bogataša. Paradoksalno, ali istinito, svaki sljedeći milijun često je legalniji od onoga prethodnoga. U akumulaciji bogatstva, najteže je doći do te prve i uobičajeno najspornije hrpe novca. Sudeći po jednom ruskom dokumentu iz 2003. ni nesuđeni kupac hrvatskih brodogradilišta, suvlasnik velike slovenske tvrtke Riko te polovični vlasnik nekadašnjeg zadarskog ponosa SAS-a ne želi odgovoriti na pitanja o prvom milijunu. Pardon, milijunima! U igri je čak 400 milijuna dolara! Za sudjelovanje u sumnjivim poslovima u toj vrijednosti u Rusiji je optuživan Hrvat Jozo Dragan. Taj anonimni bogataš rodom je iz Trogira ali uz karlovačku i zagrebačku adresu ima i onu moskovsku. Upućeni tvrde kako je on ujedno jedan od najbogatijih Hrvata, barem kad je riječ o Hrvatima koji su bogatstvo stekli u Rusiji i bivšem istočnom bloku. Ozbiljne ruske optužbe koje demistificiraju tajnu njegova impresivnog bogatstva odnosile su se na falsificiranje poslovne dokumentacije c ciljem naplate nepostojećeg ruskog tzv. “klirinškog” duga i to putem offshore tvrtke iz Lichtensteina.

Optužbe ruskog revizora i ruskih medija: krađom do bogatstva

Optužbe na njegov račun nisu potekle iz nekompetentnog izvora. Nastale su na temelju potpisanog inspekcijsko-revizorskog nalaza, potkrijepljene izvatcima iz poslovne dokumentacije involviranih tvrtki, te upućene na ime Sergeja Vadimoviča Stepašina. Impozanatan je popis funkcija tog ruskog političara i generala – najviša je svakako bila ona premijera Ruske Federacije, a prethodno je bio zamjenik pa ravnatelj Kontraobavještajne službe Ruske Federacije te ruski ministar pravosuđa. U trenutku primitka tog zvješća, koje teško optužuje Hrvata Jozu Dragana, Stepašin je obnašao najvišu funkciju u Računovodstvenoj komori Ruske Federacije na kojoj se nalazi i sada. Status te komore je određen Ustavom Ruske Federacije i Federalnim zakonom o Računovodstvenoj komori Ruske Federacije, prema kojem je ona stalni aktivni organ financijske kontrole, koga formira Federalna Skupština Ruske Federacije kojoj i odgovora. Ta komora radi na osnovu federalnog zakonodavstva i izvršava naređenja Savjeta Federacije i ruske Dume. Komora kojom predsjeda bivši ruski premijer Stepašin, je organizacijski i funkcionalno neovisna. Kontrolni je organ Federalne Skupštine, ali formalno ne pripada ni jednoj od tri grane vlasti (zakonodavnoj, izvršnoj niti sudskoj). O tom slučaju nečuvene Jozine pljačke svjedoči i novinski tekst objavljen 2004. u listu Novaya Gazeta a koji su citirali brojni ruski mediji. Pod naslovom “S osjećajem ukradenog duga i dubokog zadovoljstva” novinar piše: “Naši su činovnici uspjeli postići nemoguće. Ukrali su dužničku jamu domovine. Stvorili nepostojeće dugove, isplatili ih i zaradili stotine milijuna dolara. Toliko je izgubio ruski proračun. Časna riječ, nisam mislio da se može ukrasti negativna veličina. Praznina, ništica – i to potratiti nemilice, a ovi su čak otpilili od minusa – vanjskoga duga Rusije pred zapadnim vjerovnicima. Duga kojega zapravo nije bilo, ali će ga naš proračun otplaćivati. Poznati revizor Financijske komore Loktionov, koji se uputio u tu situaciju, bio je prisiljen napisati: "U potezima niza dužnosnika razmatraju se naznake kazneno utuživih djela”.

Jozo i partner Janez ugostili privatno Putina u Sloveniji

Moguće da bi ta pljačka klirinškog duga i završila pred ruskim sudovima da u međuvremenu biznis Joze Dragana i njegovog slovenskog ortaka Janeza Škrabeca s tvrtkom Riko nije toliko narastao da su uspjeli čak osigurati i dolazak predsjednika Vladimira Putina u Sloveniju na “Škrabčevu domačiju” u slovenskoj Ribnici. Naime, to se dogodilo u ožujku 2011. tijekom službenog posjeta ruskog predsjednika Sloveniji. Na slici koja je nastala na obnovljenom imanju Jozinog ortaka Janeza vide se nasmiješena lica Putina, Boruta Pahora te njih dvojice u ulozi domaćina. Formulu bogatstva Trogiranina Joze možemo iščitati iz sljedećih rečenica iz ruskih novina: “Jednostavnije govoreći, sada Europom kruže lažni ruski dugovi na milijune dolara s rokvima otplate u 2010. i 2030. godini. I Rusija se našla u neugodnoj situaciji: ako ne plati – bit će skandala, a ako otplati – znači da priznaje kako je sve to našim financijskim vještacima i pošlo za rukom." Novinar dalje objašnjava situaciju s tzv. klirinškim dugom, obvezama koje su nastale na temelju neplaćenih poslova raznim jugoslavenskim tvrtkama, te apostrofira slovenska poduzeća i kako su ta potraživanja riješena. ”Euroobveznice – dužnička su, vrijednosna pisma (dokumenti), emitirana u valuti koja se razlikuje od nacionalne novčane jedinice emitenta, a imaju srednjoročni ili dugoročni obrt na teritoriju inozemnih država. Službena definicija statusa euroobveznica nalazi se u Direktivi Komisije EU od 17. ožujka 1989. godine (Br. 89/298/EES)”, piše dalje u uvodnom dijelu ruskog teksta.

Sumnjive transakcije preko off shore tvrtke iz Vaduza

U dijelu teksta s međunaslovom“Nas dva smo u dugu – neotplaćenome” piše: "Prije puno godina je vanjskopolitička, tada još sovjetska, udruga "Stankoimport" sklopila trideset jedan ugovor s jugoslavenskim poduzećima o dostavi opreme (dijelova) za ZIL u visini 230 milijuna dolara, ali ne običnih nego takozvanih klirinških – što je svojevrsna uvjetna jedinica koja nije ravna dolaru, nego su je uključene zemlje dogovarale prigodom sklapanja ugovora. Do 1991. se sve to srušilo, iz poznatih razloga. Poduzeća nisu uspjela ostvariti dostavu, a prestali su im i plaćati. Ali poslije devet godina, tek 2000. g, sjetili su se davnih ugovora koji su isplivali na Božje svjetlo, doduše, u pomalo čudnom obliku. U nekima je promijenjena ugovorena valuta, zatim uvjeti dostave opreme, datum potpisivanja ugovora pa čak i ugovorne strane. Sada je iz nekih razloga dobavljač bila tvrtka "Transtrade" (Ljubljana, Slovenija), a kasnije i off shore tvrtka International Transtrade A.G. iz Lihtenštajna. A najvažnije je – da je pred tim Transtradeima bio realni neotplaćeni dug….Po izjavi Vanjskoekonomske banke, ukupna zaduženost u euroobveznicima po tim ugovorima iznosi 236.418.621 dolara. Iz federalnog će proračuna posjednicima obveznica po tim ugovorima biti isplaćena njihova nominalna vrijednost… Kao rezultat nezakonitih djelovanja, državi je nanesena šteta od 13,3 milijarde rubalja”, piše u tom tekstu. Dalje se citira revizor ruske Financijske komore Loktionov: "Uspjeli smo otkriti da je skupina dužnosnika V/O "Stankoimporta", AMO ZIL-a, V/O “Avtopromimporta", Ministarstva ekonomskog razvoja, Vanjskoekonomske banke i KB MFK-a, u suradnji s nekim stranim gospodinom Draganom (Jozo Dragan – predstavnik "Transtradea", rodom iz Hrvatske, živi u Rusiji i osniva tvrtke) pomoću falsificiranja i krivotvorenja dokumenata, također i s pronevjerom dužnosničkih ovlasti, nezakonito stvorila i zamijenila za euroobveznice nepostojeću zaduženost bivšeg SSSR-a. ….Time je državnom proračunu nanesena šteta od 400 milijuna američkih dolara” zaključio je tekst novinar ruske Novaya Gazete, nastale na temelju dokumenta upućene bivšem ruskom premijeru Stepašinu.

Tajnoviti Jozo bježi od medija dok se Janez eksponira u Playboyu




Inače Jozo Dragan rijetko se eksponira u hrvatskim medijima za razliku od svog slovenskog ortaka. U slovenskom Playboyu Škrabec, koji slovi za jednog od najbogatijig Slovenaca, opisao je kako je njegov pokojni otac vodio bivši socijalistički Riko, te da je zahvaljujući tome i otišao u Rusiju gdje je upoznao, kako kaže "legendu jugoslavenskog biznisa u Rusiji Jozu Dragana". Naravno, sadržaj ruskog službenog izvješća o sumnjivim poslovima Joze Dragana u pretvorbi klirinškog ruskog duga u dvojbena dolarska potraživanja za račun njihovih zajedničkih off shore tvrtki iz Lichtensteina, Škrabec nije opisivao. Škrabec je isticao kako je Riko devedesetih zaradio približno 50 milijuna dolara na izvozu ruskih automobile, Lada na kinesko tržište. Također, javno je opisao kako je cjelokupno yu strojarstvo, uključujući i nekad moćni zadarski SAS, ovisio o poziciji bivšeg jugoslavenskog, odnosno slovenskog Rika, budući je ta tvrtka bila izvoznica u Rusiju. Tu očito treba tražiti daljnju nit, odnosno zašto su Jozo i janez pod svoje vlasničke skute stavili i taj nekadašnji zadarski ponos. Znakovito, danas su Janez Škrabec i Jozo Dragan suvlasnici i SAS-a, odnosno tvrtki SAS projekt i SAS strojogradnja. U SAS strojogradnji do 2000. vlasnik je bio Riko a onda neko vrijeme njihova offshore tvrtka International Transtrade A.G. iz Vaduzu, Liechtenstein. Upravo ta fantomska tvrtka iz Vaduza i spominje se u ruskom izvješću kao posrednica preko koje je isisan klirinški dug.

Vlasničke sheme u SAS-u, Lichtenstein i bitka za škverove

Evo kako izgleda hrvatsko carstvo Riko partnera Škrabeca i Dragana. Poslovali su preko tri SAS tvrtke. Direktori tvrtke SAS bili su Miro Dragan iz Trogira i Kristijan Magaš iz Zadra, a vlasnik IST International Sastrade iz Vaduza. Budući je Miro rođen 1959. po prilici bi mogao biti Jozin brat. Tvrtka je ugašena u rujnu 2012. U SAS strojogradnji isti je vlasnik – off shore iz Vaduza a u Nadozornom su odboru: Jozo Dragan kao predsjednik, Škrabec je zamjenik a Leopold Trdan, također iz slovenskog Rika, član NO-a. U Upravi te tvrtke su Miro Dragan te Marko Plahuta, također iz Rika. U SAS projektu osnivači su Škrabec i Dragan, a Škrabec je dodatno i direktor. Ta je tvrtka smještena na zagrebačkoj kućnoj adresi Joze Dragana u Ulici Donji Prečac na otmjenoj Laščini. Inače, prije poslovne ekspanzije na ruskom tržištu Jozo Dragan živio je u Karlovcu. O njemu se u Hrvatskoj malo zna. Dominira stav kako se obogatio u Rusiji ali nitko nikad nije napisao ništa podrobnije o tome. Natjecao se s Philipom Zepterom u ljeto 2009. u tzv. “bitci za škverove”, odnosno kupnji tri hrvatska brodogradilišta no to je sve u konačnici propalo. Tada se na formumima moglo pročitati kako je navodno opljačkao karlovačku Jugotrubinu za koju je radio prije rata. U vrijeme pokušaja kupnje brodogradilišta Jozo je isticao kako je predsjednika Mesića obavijestio o svojim planovima. Tada je objavljeno je kako Jozo Dragan, odnosno Riko grupa, ima poslove u Čečeniji vrijedne tri milijarde dolara.

Zagonetni Jozo okružen video nadzorom i opasnim psima na Laščini




Zanimljivo, ni Škrabec a ni Dragan nisu željeli dati nikakav komentar kada sam ih prije dvije godine pitala o ruskim optužbama i krađi stotina milijuna klirinških dolara. A i zašto bi kad o njihovom usponu zorno govori i zajendička slika s Vladimirom Putinom. U odnosu na nju, nalaz ovlašenog revizora i ruske inspekcije, djeluje kao samo jedan u nizu dokumenata s one, mračnije, strane postsocijalističke tranzicije. I dok njegov partner Janez Škrabec u Sloveniji leti privatnim zrakoplovom živi na luksuznom posjedu, te se hvali kako ljetuje u najrazvikanijem golferskom kompleksu u Portugalu, odnosno odsjeda u Reid's Palace hotelu u Madeiri gdje su odsjedali razni uglednici poput Winstona Churchilla. Jozo pak s druge strane nije medijski otvoren kao njegov slovenski ortak pa ne znamo igra li i on golf i odsjeda li u luksuznim hotelima. No, s druge strane iz zemljišnih knjiga i sudskog regisitra možemo vidjeti kako je karlovačku adresu: Herte Turze 9 zamijenio puno otmjenijom na Laščini. Tamo u ulici Donji Prečac luksuzna katnica s video nadzorom i slikom opasnog psa svjedoči kako u njoj živi netko iz višeg društvenog sloja. No, zbog Jozine anonimnosti veliko je pitanje zna li itko od susjeda da se k njima doselio jedan od najbogatijih Hrvata današnjice. Koji službeno vodi ruski Riko s jedne otmjene moskovske adrese i zbog čijih je poslova u proljeće 2012. čak i Slovenija bila suočena s mogućim sankcijama EU. Naime, radilo se o situaciji kad je Jozin i Janezov Riko odlučio poslovati u Bjelorusiji unatoč direktivi EU da se ta zemlja izbjegava zbog diktatora Lukašenka. "Slovenija Lukašenkovog financijera skinula s crne liste zbog posla od 100 milijuna eura", glasio je jedan od naslova iz tog doba. Zasad se ne čini izglednim da bi netko i Hrvatskoj uskoro, zbog Jozinih istočnih poslova, zaprijetio ozbiljnim sankcijama.

nastavlja se…

Pročitajte prošle nastavke serijala "TRAG NOVCA" Irene Divković

10. dio – Todorićev Agrokor, jet seteri, generali i njihovi partneri, švercer droge i lice s američke tjeralice – svi u istom karipskom poreznom raju

9. dio – Otkrivamo: I. Mijatović u Hrvatskoj je zahvaljujući Plivi postao američki milijunaš, a Hrvatskoj duguje skoro 7 milijuna kuna poreza (2. dio)

8. dio – Škegrin čovjek Ivan Mijatović zahvaljujući Plivi kupio dvorac u Americi, luksuzni apartman u New Yorku i ljetnikovac na Hilton Headu

7. dio – EKSKLUZIVNO: Otkrivamo tajne švicarske račune i tvrtke Todorića, Biondića, Valentića, Mikulića, Ergovića…. (1. dio)

6. dio – Mihajlo Perenčević: Anonimni hrvatsko-američki milijunaš bio je Jarnjakov pomoćnik, a sada posjeduje čak i otok kraj Trogira

5. dio – Nova zatajena nekretnina Josipa Jagušta

4. dio – Ekskluzivno: Carstvo Mesićeva zeta proteže se od Pantovčaka do Ujedinjenih Arapskih Emirata

3. dio – EKSKLUZIVNO: Bogatstvo milijunaša Brace sa Srebrnjaka proteže se od Zagreba do Havaja

2. dio – Končar, Štrok, Štern, Horvatinčić, Frenkelovi te milijarder Franjo Sremić izbrisani s liste poreznih bjegunaca

1. dio – Lovranska vila i faraonska kupaona najopasnijeg slovenskog dilera s Obamine liste

Autor:Irena Divković Milanović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.