Holjevac likuje, napokon je Kata protiv partizana: ‘Urša i Vili ostali bi bez nekretnina’

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

I to smo dočekali: Kata protiv partizana

Mi smo socijalisti, mi smo neprijatelji današnjeg kapitalističkog gospodarskog sustava koji izrabljuje ekonomski slabe, s njegovim nepravednim plaćama, s nedoličnim vrednovanjem čovjeka prema bogatstvu i imovini umjesto prema odgovornosti i učinku, i svi smo odlučni uništiti ovaj sustav pod svim uvjetima. Mislite li da je i to napisala Kata Peović? Rada Borić? Da je to rekao Tito ili objavila Radnička fronta na svojim društvenim mrežama? Nije. To je rekao Adolf Hitler u govoru održanom na praznik rada, 1. svibnja, 1927. godine (prema njegovoj inače vrlo cijenjenoj biografiji autora Johna Tolanda, dobitnika Pulitzera).

Vidite, ponekad vam neke stvari eksplodiraju u lice. Dođu sa strane s koje ne bi trebale. Radnička fronta tako bi oduzimala nezakonito stečenu imovinu. “Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine ukinut je 1990. godine”, kaže Radnička fronta, “netom prije promjene vlasti, čime je otvorena mogućnost nezakonite privatizacije u 1990-ima i kasnije. Predlažemo vraćanje tog zakona.”

To je u redu. Samo mi je malo čudno što prijedlog dolazi baš od njih. Peović vjerojatno i ne zna da je ukidanje zakona progurao upravo njihov antifašist Fumić, Titov isljednik, republički sekretar za pravosuđe, anticipirajući “promjene” u vlasničkoj strukturi.

A kad bi se zakon primjenjivao, kako to oni zamišljaju, retroaktivno, zahvatio bi i pljačku nakon ’45. pa bi pola stanova u centru Zagreba ostalo prazno, Urša i Vili ostali bi bez nekretnina. Većina današnjih antifašista plus onaj dio HDZ-a koji vuče porijeklo od Udbe. Kompletna partizanija koja je tada ujahala u stanove, odnosno njihovi nasljednici. Morali bi najprije svojima oduzeti. No, kad bi se u RF-u imalo razumjeli u pravo, znali bi kao prvo da se ni jedan zakon nigdje ne može primjenjivati retroaktivno, pa da ga sad i donesu, ne bi imao učinka ni na privatizaciju ni na bilo što drugo u prošlosti. A da se razumiju u logiku, znali bi i da su sami sa sobom u kontradikciji, jer ako je takav zakon ukinut prije privatizacije, onda ona sama po sebi nije mogla biti, kako kažu, “nezakonita” – a ne bi bila čak ni da taj zakon nije ukinut jer nije govorio ništa o privatizaciji i tome je li legalna. Nepoštena svakako, ali “nezakonito” je posve drugi pojam. Uglavnom je provedena po tada važećim zakonima, pa oni koji su nešto privatizirali ne bi imali problema dokazati porijeklo toga. Naravno, ono što je privatizirano nezakonito druga je stvar, ali apsolutno nema veze s tim što Peović i ekipa govore.

Na pravome putu: Zagreb slijedi Sarajevo

No lako je Radi, Urši, Viliju i toj ekipi biti komunistima u slobodnome svijetu, kojeg je i Hrvatska dio (na stranu sad u kojoj je mjeri još slobodan). Ali neka pokušaju biti slobodni u komunizmu! Ili, još bolje – imućni, kao što jesu.

Pa su tako antife danas slobodne prosvjedovati za ovo ili ono, čak i kad nije u skladu sa službenom politikom, a službena je Hrvatska solidarna s iz čista mira napadnutim Izraelom, ne s bradatim napadačima.
Paradoks zagrebačkog prosjveda koji je – da si ne lažemo – usmjeren protiv Židova, jest da se održava na Trgu žrtava fašizma, što je pomalo nadrealno. Okupilo se šareno društvance: manje ili više radikalni islamisti, antife svih vrsta, ocvali jugonostalgičari s Radom Borić na čelu i sveprisutni Pernar. Organizatorica je neka Emina, a na prosvjed je pozvala notorna Radnička fronta. Ako ste imali dvojbi tko je tko u tom sukobu, pogledajte tko se okupio. Uz komunističke parole “ne miru među klasama, ne ratu među narodima” čuli su se povici “Allahu akbar”, čisti čušpajz. Uz teroriste Hamasa su progresivci i LGBT ekipa.

Holjevca nije briga kome Srbi dižu spomenike: ‘Kratki podsjetnik tko je bio Smoje’

Nakon što je notorno nacistički transparent s bacanjem Davidove zvijezde, simbola židovstva, u kantu za smeće uz poruku “očistimo svijet” (od Židova), na prethodno održanom sarajevskom, kudikamo masovnijem prosvjedu izazvao dosta frke, Emina je pozvala okupljene da ne ističu simbole mržnje, no ne radi se o solidarnosti s Palestincima – nego s Hamasom, koji je taj koji stvarno drži Gazu pod okupacijom. Ne Izrael, čije vojske i policije ondje nema odavno. Svu vlast obnaša Hamas nakon što je sve one koji su bili za pregovore o podjeli Palestine / Judeje, te sve članove konkurentskog Fataha, pobacao s krovova zgrada. Tada teror nad Palestincima – onima sklonijima mirnom rješenju – nitko nije osudio.

Nitko od nazočnih nije osudio ni divljački napad Hamasa na Izrael početkom mjeseca, kad je zvjerski ubijeno 1200 civila, mahom žena i djece, a sad govore o tisućama mrtve djece (Hamas tako tvrdi, broj nitko nije neovisno utvrdio!), raketiranju bolnice za koju je gotovo sigurno da je oštećena upravo raketom koju je ispalio Islamski džihad i “nemilosrdnom nasilju kojem lzrael više od dva tjedna izlaže pojas Gaze i Zapadnu obalu Palestine”. Što se dogodilo prije dva tjedna, kad je počeo sukob? Ni riječi! Kao Miloševićevi Srbi koji su kukali zbog Oluje, kao da se prije nje ništa nije događalo!

Lažno žaljenje: Poziv na uništenje

Emina je, istina, rekla “žalimo i za 1400 ubijenih Izraelaca, tugujemo s njihovim obiteljima”, no na to je dobila – zvižduke. Realno, djeca umiru i to je tragično. Ali umiru zato što su vani na ulicama, a borci Hamasa skriveni u tunelima koje su prekopali ispod Gaze i napunili ih raketama, a s financijskom pomoći koju primaju desetljećima mogli su od Gaze napraviti Monako. U Izraelu je obratno, u manje od minutu nakon oglašavanja napada sva su djeca u skloništima.

Govori koje smo čuli na prosvjedu nisu nimalo išli za mirnim rješenjem, samo je trebalo pažljivo slušati što se govorilo. “Osuđujemo aparthejdski, doseljenički režim i tražimo slobodu za sve Palestince. Tražimo deokupaciju i dekolonizaciju. Imanentno zaustavljanje ovog rata. Pozivamo na mir i na uspostave slobode na palestinskim prostorima”, poručila je Emina Bužinkić.

Što to znači? Da Izrael treba uništiti. Koji su to “palestinski prostori”? Je li to Zapadna obala i Gaza, gdje Palestinci ionako imaju samoupravu, ili je to CIJELA Palestina? Jasno je na što se misli. Aparthejd? Pa u Izraelu radi dva milijuna Palestinaca, a iz arapskoga i islamskoga svijeta Židovi su protjerani! Ako Palestinci svoju samoupravu koriste za teroriziranje Izraela u koji svakodnevno odlaze na posao i liječenje, za što bi koristili suverenu državu s vojskom?

“Doseljenički režim?” Znači li to da bi Židovi trebali napustiti Izrael? Jer, Židovi su ondje neprekidno prisutni od antike! Nisu “kolonizatori i okupatori”, nego autohtoni narod. Oni koji su se doseljavali, doseljavali su se na zemlju koju su kupovali, nisu je osvajali. Na teritorij koji im je dodijeljen od Britanije i UN-a, a ne na teritorij koji su ratom osvojili (nakon serije arapsko-izraelskih ratova okupirali su Zapadnu obalu, ali to ide na dušu onom tko je ratove uporno pokretao i gubio, no to nije formalno pripojeno Izraelu).

Palestinci državu mogu dobiti odmah, samo trebaju potpisati rezoluciju 181 UN-a i odreći se terorizma te priznati Izraelu pravo na postojanje u međunarodno utvrđenim granicama. Ali to nikad nije bila opcija, opcija je uvijek bila protjerati Židove. Nitko to neće glasno reći, ali se jasno iščitava iz govora. Više od polovice Izraelaca potomci su onih koji su pobjegli od Staljinova i Hitlerova terora. Ostali su uglavnom protjerani iz arapskih zemalja i Irana nakon ratova. Kamo bi trebali ići? Izrael je doslovce 0,1 % teritorija Arapskoga poluotoka, pustinja pretvorena u vrt, ali smeta. Arapi masovno dolaze u Europu. Jesu li oni ovdje kolonizatori, okupatori? Židove ne žele prihvatiti, ali traže da Europa prihvati njih. U milijunima.

Ustav i femicid: Podilaženje manjinama

Suci Vrhovnog suda i cijela odvjetnička komora, pa čak i ultra politički korektna pravobraniteljica drznuli su se uočiti očito – a to je da je predloženi zakon o “femicidu” eklatantno kršenje pravnih normi i Ustava RH, kao i svih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima – ponajprije onih koji se odnose na ravnopravnost spolova pred zakonom. Uostalom, pisao sam ovdje prije nekoliko tjedana da to na Ustavnom sudu neće proći ako se imalo drži slova i duha Ustava.

A da stvar bude posve paradoksalna, za “teško ubojstvo bliske ženske osobe” predložena je kazna od najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor. Idiotarija se sastoji u tome da je potpuno ista kazna i sada propisana zakonom za teško ubojstvo bliske osobe koju je počinitelj prije toga zlostavljao. Drugim riječima – riječ je o prodavanju magle. Dodatno, pravnici upozoravaju kako bi – u slučaju da prije nije bilo zlostavljanja – svađa među supružnicima u kojoj bi oni pokušali uzajamno jedno drugo ubiti rezultirala mogućom kaznom za ženu do 20 godina zatvora, a za muškarca do 40 godina. Dakle, za posve isto djelo bila bi propisana druga, dramatično različita kazna ovisno o spolu počinitelja, što je suprotno spolnoj ravnopravnosti kao jednoj od temeljnih vrijednosti Ustava.

Međutim, s tim se nije složio predsjednik VS-a Radovan Dobronić, ustvrdivši da je Istanbulska konvencija zapravo iznad Ustava i načela ravnopravnosti građana. Taj njegov stav zapravo je podilaženje jednoj glasnoj i agresivnoj manjini, no navikli smo se na to da se zakoni već odavno, svagdje na zapadu, donose da bi se podilazilo glasnim i agresivnim manjinama, a kasnije se nekako stavi demokratski pečat na to, “suptilnim uvjeravanjem” (zastrašivanjem) većine da to prihvati.

Holjevac piše, o čemu drugi šute: ‘Imate pravo hodati s nasilnim alkoholičarem’

Kvaka je u tome da i i Istanbulska konvencija uvažava načelo ravnopravnosti spolova i spominje “prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod…”. Što je Dobronić izostavio i dohvatio se onog dijela u kojem se navodi da se mjere koje su potrebne za zaštitu žena od rodno utemeljenog nasilja neće smatrati diskriminacijom. Mjere, međutim, nisu zakoni. Mjera je skloniti ženu od nasilnog muža. Zakoni mogu biti takvi da prije svega štite žene, ali ne mogu i ne smiju biti takvi da ikog izravno diskriminiraju. Doduše, feministkinjama “femicid” lijepo zvuči, no one su ionako uglavnom studirale ekofeminizam, rodno uvjetovano globalno zatopljenje i pisale diplomske o značaju bosanskih tovarnih konja u bitki na Neretvi pa nisu naročito mjerodavne za pravna tumačenja.

Glavni je pak argument kad se govori o femicidu da muškarci češće ubijaju žene nego obratno. Argument je nakaradan jer bi se tada moglo izvući kolika je statistička razlika u stopi ubojstava kod crnih i bijelih Amerikanaca, pa donijeti rasne zakone, ili donijeti antiterorističke zakone samo za muslimane po kojima bi oni bili strože kažnjavani nego ostali za djela terorizma, jer ih najčešće čine, da ne govorimo o tome koliki udio silovanja u Švedskoj i Engleskoj otpada na imigrante iz muslimanskih zemalja. Ukinuti načelo ravnopravnosti sviju pred zakonom opasno je – a naročito opasno upravo za žene. A inzistiranje na tome pomalo fašistoidno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr