Petar Glebov/PIXSELL

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Autor: Ante Murale

Silovanje je ok – ukoliko je riječ o djeci mlađoj od 15 godina!?!

Prije gotovo 40 godina kći dr. Judith Reisman silovana je u dobi od 10 godina. Silovao ju je 13-godišnjak. Kada je prijavila slučaj rečeno joj je da je to normalno – da su djeca seksualna bića od rođenja. Djelatnici socijalne službe dodali su kako taj isti dječak seksualno zlostavlja i drugu djecu u susjedstvu, među ostalim i svoga brata. Znali su za to, ali nisu ništa poduzimali – jer su prema Alfredu Kinseyu djeca seksualna bića od rođenja. Strašno? Da, složit ćemo se, to je strašno.

Bilo je to prije 40-ak godina, i u dalekoj Americi. Što bi se danas, ovdje u Hrvatskoj dogodilo da vam 13-, 14- ili 15-godišnjak siluje dijete od 10, 11 ili 12 godina? Evo što – isto što i u slučaju kćeri dr. Judith Reisman: ništa. Prije dvije godine u Hrvatskoj je izmijenjen Kazneni zakon kojim su legalizirani seksualni odnosi među djecom. Sve je legalno, jedini uvjet je da razlika u godinama ne prelazi tri godine. Pojam silovanja među djecom? Ne postoji. Zakon uopće ne predviđa takvo što. Naglašava tek kako seks među djecom nije kažnjiv.

Isti taj zakon određuje kako odrasli legalno mogu stupati u seksualne odnose s 15-godišnjacima. Ako je dijete i mlađe od 15 godina pedofilu se uzima kao olakotna okolnost ako je mislio da je dijete već navršilo 15.

Kako je došlo do takvog zakona, točnije, do promjene postojećeg Kaznenog zakona, koja je u javnosti prošla gotovo šutke?

Premijer Milanović u obrazloženju piše ovako: „Ovim zakonskim prijedlogom usklađuje se zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije, te se u prilogu dostavlja i Izjava o njegovoj usklađenosti s pravnom stečevinom Europske unije i pravnim aktima Vijeća Europe. Za svoje predstavnike, koji će u njezino ime sudjelovati u radu Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela, Vlada je odredila Orsata Miljenića, ministra pravosuđa, Sandru Artuković Kunšt, zamjenicu ministra pravosuđa i Sanju Nolu, pomoćnicu ministra pravosuđa.”

Važno je naglasiti kako je jedan od najglasnijih lobista za ove zakonske promjene bio Herr dr. Štulhofer. I on ne staje, seksualizacija djece i dalje mu je imperativ, i dalje ga podržavaju i financiraju Sabor, Vlada i institucija predsjednika RH.

U opisu izmjena i dopuna zakona kao da je netko namjerno nastojao prikriti, ili u potpunosti zataškati izmjene zakona vezane uz seksualna kaznena djela. Piše kako slijedi: „Važnije intervencije koje se Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlažu odnose se na: regulaciju posjedovanja droge za vlastite potrebe, novu regulaciju materije nezakonitih igara na sreću, definiranje brodskog prometa za potrebe Kaznenog zakona, dodatno usklađenje s međunarodnim dokumentima, te na ispravke uočenih grešaka i dodatno nomotehničko i jezično usklađenje.” Potom se na široko i u detalje, na četirima stranicama, govori o posjedu droga, i tek nešto kratko o kažnjavanju obijesne vožnje u prometu. Međutim, nema ni jedne jedine riječi o promjenama vezanim uz seksualna kaznena djela, legaliziranje seksualnih odnosa djece?! Na kraju se samo ponavlja rečenica: „Uz navedene intervencije, u ostalom dijelu Kaznenog zakona, predloženim izmjenama i dopunama izvršeni su ispravci uočenih grešaka, te nomotehničko i jezično usklađenje.”

Prije navedenih izmjena spolni odnošaj odrasle osobe s djetetom bio je bezuvjetno protuzakonit, a o spolnom odnosu djece međusobno nije bilo ni riječi. Sve je bilo definirano u članku 192. koji se odnosio na Spolni odnošaj s djetetom: „(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.”

Prema zakonu koji je vrijedio prije 2011. godine, članak 192.

Iako u članku 87, stavku 7, hrvatskog kaznenog zakona još uvijek piše: “Dijete je osoba koja nije navršila 18 godina života.”, novim izmjenama zakona od 2013. godine vrijede slijedeće odredbe: “Članak 158., (1) Tko izvrši spolni odnošaj s djetetom mlađim od 15 godina (..) kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Tko nad djetetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju (…) kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako razlika u dobi između osoba koje vrše spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju ili bludnu radnju nije veća od tri godine. (4) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi da dijete iz stavka 1. ovoga članka ima najmanje petnaest godina kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ako je bio u otklonjivoj zabludi da dijete iz stavka 2. ovoga članka ima najmanje petnaest godina kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”

Dotadašnji zakon, prema riječima onih koji su donijeli novi, imao je grešku koju je valjalo ispraviti – nedostajala je legalizacija seksualnih odnosa djece, pa i seksualnog zlostavljanja među djecom. Sve to je donositelj novog zakona nazvao nomotehničkim (ma što to značilo) i jezičnim usklađenjem s ostatkom svijeta i ispravljanjem greške – zaštita djece je bila greška?! Netko je ovdje lud, a netko jako zainteresiran za seksualizaciju djece, a netko, pak, toliko moćan da sve to može. Sve ove tri pojave u danom se trenutku gadno poklapaju.

U slučaju seksualnog zlostavljanja djevojčice od 14 godina i 7 mjeseci optuženi policajac je 2011. oslobođen. U jednom dnevnom listu tih je dana pisalo: „Tom prigodom otvoreno je i pitanje dobne granice za pristanak na spolni odnos koju je hrvatska legislativa postavila na 14 godina, što pojedine institucije smatraju neprimjerenim zalažući se da se 16 godina propiše kao dobna granica za mogućnost svojevoljnog promišljenog ulaska u odnos, po uzoru na praksu brojnih zemalja EU.” U tom članku se spominje i anketa među mladima koji su se većinom izjasnili za podizanje dobne granice na barem 16 godina.

„Ta delikatna tema s okruglog se stola”, nastavlja se u članku, „odmah se preselila u medije, pa se među suprotstavljenim mišljenjima moglo čuti i ono dr. Aleksandra Štulhofera.” Naglasio je kako “nije za to da zabranjujemo nešto što se teško može kontrolirati i sankcionirati”!?

Evo primjera iz 2001. godine. Prenosimo tekst novinara koji su tada pratili slučaj njemačkog pedofila: „radnici Stubičkih toplica primijetili (su) kako Dieter Paulus iz Frankfurta na Majni na vanjskim bazenima hotela Matija Gubec u Stubičkim Toplicama video-kamerom snima golu djecu koja se kupaju u dječjem bazenu. Radnici su Nijemca prijavili policiji, nakon čega je policija nekoliko dana pratila ‘kako se mota oko bazena’. Kada su mu prišli, Paulus je počeo bježati pokušavajući sakriti kazetu iz kamere u kupaće gaće (…). Kad su policajci zatražili da preda kazetu, on ju je pokušao uništiti, ali je u tome od strane policije spriječen. Zbog sumnjivog ponašanja i nakon provedene kriminalističke obrade Paulus je uhićen i odveden u pritvor, gdje je proveo šest mjeseci. Nakon održana tri ročišta uslijedio je šok (…) – sud je pravomoćnom presudom oslobodio Nijemca optužbe da je počinio kazneno djelo iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju. Osim što mu se trebala vratiti jamčevina, Paulusu je otvorena mogućnost da nakon završenog procesa u svoju korist tuži državu tražeći naknadu štete zbog vremena provedenog u pritvoru.” Pogodite tko je bio “stručni vještak” koji je oslobodio registriranog pedofila – Herr dr. Aleksander Štulhofer. U tom svjetlu postaje kristalno jasno zašto Herr Štulhofer zna za poteškoće u sankcioniranju pedofilskih radnji.

Iste godine, u lipnju 2001., taj isti Herr Štulhofer doveo je tri deklarirana pedofila u Dubrovnik da drže predavanja na konferenciji seksologa u Dubrovniku i time izravno utječu na seksualnu politiku u Hrvatskoj. Mala digresija – Slovenski ministar vanjskih poslova smijenio je veleposlanika u Australiji jer je na zabavu doveo registriranog pedofila. Registrirani pedofil je osoba osuđena za pedofiliju koja je ušla u registar pedofila (Australija to ima). Taj čovjek je uništio živote djece nad kojima je bludio. Deklarirani pedofil je osoba koja promiče pedofiliju, otvoreno je zagovara, za nju lobira. Herr Štulhofer je u Hrvatsku namjenski pozivao deklarirane pedofile da govore – upravo o toj temi! I to s pozicije stručnjaka. Takve štete su nesagledive, a neke od posljedica nedvojbeno su novi Kazneni zakon i tzv. Spolni odgoj koji se temelji na kaznenome djelu seksualnog zlostavljanja dojenčadi i djece, a autor kojega je spomenuti Štulhofer.

Herr Štulhofer je surađivao javno s deklariranim pedofilima na području teme seksualnosti. On je izdao knjigu na temu seksualnosti s deklariranim pedofilom Theom Sandfortom.

Al Capone nije  „pao” zbog najtežih kaznenih dijela koje je počinio, nego zbog utaje poreza. Međutim, Herr Štulhofer ne pada ni na „velikim”, ali ni na „malim” stvarima. „Velika” je stvar pisanje tzv. Spolnog odgoja koji se temelji na seksualnom zlostavljanju dojenčadi i djece. „Velika” je stvar osloboditi osuđenog pedofila. „Mala” stvar u odnosu na spomenuto, je njegovo surađivanje s deklariranim pedofilima jer je promicanje pedofilije u Hrvatskoj protuzakonita. „Mala” stvar u tom kontekstu je i sukob interesa, jer je prema znanstvenoj praksi on kao tzv. seksolog dužan javno iznijeti suradnju s deklariranim pedofilima. Ako s njima surađuje, a javnosti to prešuti – on je u sukobu interesa! Ali, Herr Štulhofer ne pada.

Nažalost, ima toga još. Ne samo da je stipendist i pridruženi član Kinsey instituta koji svoju samozvanu znanost temelji na izmišljenim podacima, falsificiranim istraživanjima i kaznenome djelu seksualnog zlostavljanja dojenčadi i djece (Kinsey institut to naziva “istraživanjem dječje seksualnosti”), Herr Štulhofer Kinsey institutu podnosi i izvješća o “stanju u Hrvatskoj”. Dokaz tomu je opsežan tekst o Hrvatskoj na službenim stranicama Kinsey instituta, u kojem se – pogotovo u poglavlju koje se tiče djece – svako malo citira upravo njega.U tom izvješću Kinsey instituta i Herr Štulhofera, među ostalim, stoji: “Nažalost, sustavno istraživanje seksualnosti djece trenutno se u Hrvatskoj smatra previše kontroverznim.” Nažalost?! Je li i to jedna od grešaka u Hrvatskoj koju trebaju on i njemu slični ispraviti? Što je seksualnost djece i kako se ona dokazuje?

Herr Štulhofer, govorite da je dijete seksualno biće od rođenja. Na temelju čega to tvrdite? Cijela samozvana znanost oslanja se i temelji na „istraživanju” Alfreda Kinseya koji je utvrdio da je dojenče od 5 mjeseci uz pomoć odraslih doživjelo orgazme, da je dijete od 4 godine uz pomoć odraslih u 24 sata doživjelo 26 orgazama. Pomoć odraslih Kinsey naziva njihovo penetriranje u dojenčad i djecu i masturbiranje. Pod orgazmom Kinsey navodi dječji plač, odguravanje zlostavljača, vrištanje i padanje u nesvijest.

Kao prvo, Herr Štulhofer, seksualno zlostavljanje dojenčadi i djece univerzalno je kazneno djelo, najgnjusnije i najnečovječnije kazneno djelo oduvijek. Koliko god uspijevali spuštati dobnu granicu u Hrvatskoj Vi, a drugdje u svijetu Vama slični, nikada nećete moći legalizirati penetraciju odraslih u dojenčad. Nikada nećete svoju samozvanu znanost oprati od univerzalnog kaznenog djela.

Znanost temeljena na kaznenome djelu ne smije se koristiti. „Anatomski atlasi koji su napravljeni temeljem istraživanja u Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata, a koji pokazuju jako detaljnu, sustavnu anatomiju čovjeka (bolje od svih ostalih znanstvenih radova na području anatomije), ne smiju se ni koristiti, ni pribavljati, ni citirati – jer su rezultati istraživanja dobivena na temelju židovskih logora, dakle, na potpuno neetičan način. Ova je zabrana veliko civilizacijsko postignuće i znanstvena zajednica ju jednodušno podržava.” (citat: prof. dr. Ivica Grković, profesor i pročelnik Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu)

Dalje, Herr Štulhofer, ako i preskočimo činjenicu da je u Vašem, u slučaju Kinseya, temelj samozvane znanosti univerzalno kazneno djelo, dolazimo do idućeg nepremostivog problema – ovdje nije riječ o znanosti. Da bi istraživanje bilo znanstveno, ono podliježe jasnim znanstvenim pravilima. Istraživanje mora biti nadzirano – Kinseyevi pedofili su mučki zlostavljali dojenčad i djecu, te njemu, prema njegovim uputama, podnosili izviješća. Nije bilo nadzora. Rezultati istraživanja moraju biti potkrijepljeni, dokazani – pedofili su za vrijeme mučkog zlostavljanja dojenčadi i djece bilježili njihovo vrištanje, plakanje, odguravanje, padanje u nesvijest – i Kinsey je to uzeo kao dokaz za orgazam i kao znanstveni dokaz da su djeca seksualna bića od rođenja?

Ovo nije znanost. Ne postoji znanstvena utemeljenost tzv. Spolnog odgoja. Ne postoji znanstveno uporište za uvođenje bilo kakvog spolnog odgoja u škole. Znanost je dokazala da te i takve informacije dječji mozak nije u stanju primiti. One štete dječjem mozgu. Jedino što je vezano uz tzv. Spolni odgoj znanstveno dokazano jest to da je on u dobi do (najmanje) 16 godina štetan za djecu. I Vi to znate, Herr Štulhofer. Znaju to svi koji se bave ovom tematikom. Sve se temelji na univerzalnom kaznenom djelu i nema nikakvog znanstvenog uporišta.

Godinu i pol dana, otkada se u široj hrvatskoj javnosti na kratko čula istina o Kinseyu i njegovom institutu, u hrvatskim masovnim medijima se šuti o Kinseyu. O svemu možete čitati u masovnim medijima, ali o njemu i o njegovom institutu – ne. HRT je bila iznimka koncem 2012., dogodila se “kratka greška u sistemu”, informacija je probila zid i doprla do javnosti. I od tada – tajac. Nakon otkrivanja svega navedenoga – o svemu se šuti. Godinu i pol dana cijela politička javnost šuti o Kinseyu. Zašto?

Šuti se i o Herr Aleksanderu Štulhoferu. Ali on ne miruje. On ponovno organizira konferenciju seksologa, među ostalim, na temu “seksualnosti djece”, od 25. do 28. lipnja 2014., ponovno u Dubrovniku.

Tzv. Spolni odgoj koji se temelji na univerzalnom kaznenom djelu seksualnog zlostavljanja dojenčadi i djece, autora Aleksandera Štulhofera, i dalje je u hrvatskim školama.

Čitajte, informirajte se – i nadasve – nemojte šutjeti.

Autor:Ante Murale
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.